Pred petnaestak godina bio sam u Skopju. Hladan jesenski dan, kaiša nad Skopjem. Radni je dan, na ulicama nema ikoga. Prodavači kestena, koji peku kestene, mislili su uzalud.
Nisu znali da sam tu ja.
Uzeo sam dvije tri mjerice, sjeo u gostionu, ledena lozova žolta, znojna bočica Pelisterke, pogled na Kameni most.
Volio sam život u Makedoniji.
Tu toplinu ljudi, kada čuju da si iz Hrvatske, spremnost na razgovore. Jezična barijera upravo nikada nije bila problem.
Dugo smo živjeli u istoj državi, tko želi, razumije te.
Tako je i sa mnom. Ponekad ne želim razumijeti niti kada mi netko na hrvatskom drobi i melje.
Praznik je, Den na Makedonskata Revulucionerna Borba
Uspomena na davnu 1983, dan VMRO, dan koji Makedonci štuju kao jedan od svojih najvećih praznika.
Povodom makedonskog praznika, Predsjednica RH, uputila je makedonskom narodu čestitku.
Kako se pristoji.
Ali, kako ne bi bilo nekakve zabune, ona je ostala dosljedna sebi.
Čestitala je Makedoncima na engleskom.
Skoro svaka Makedonka i svaki Makedonac razumije hrvatski, gledaju sva četiri nacionalna programa Hrvatske, gledaju i srpske programe, dakle znaju.
Predsjednica je najtoplije želje makedonskom narodu izrazila na engleskom.
Koji mnogi, većina Makedonaca ne razumije.
Pa se sada misle, Što je ova baba rekla?
