Hrvatska jesen, ili jesen Hrvatske? Završava sezona kiselih krastavaca, počela je sezona zabrana.

Dok se ništa ne događa, ipak se događa.

Događaju se zabrane.

Branitelji svega i svačega, zabranili Bajagu u Karlovcu, pa se lukavi Karlovčani sjetili da bi na danima piva moglo nastupit Hladno pivo, kojega su pak htjeli zabraniti u Splitu, pa je Hladno pivo lansiralo odjeb hmeljarima, jer oni nisu nikakva zamjena, nikome, pa će doći kada ih se redovno pozove.

A Bajaga je taman namjeravo nasrkati se hmelja u Karlovcu, pa polako prema Varaždinu, gdje će otvoriti čuveni Špancirfest.

Varaždin, stari grad kulture, baroka, prekrasno uređenih parkova, pristojnih i kulturnih, obrazovanih ljudi, čistih ulica, po kojima ne hračkaju klipani, čijim kafićima ne trešte cajke i Mice Trofrtaljke, veseli se događaju, dolasku Bajage!

No tko zna što će od toga biti, ima još dana do tada, a ima i ideja.

Još više je primitivnih pokvarenjaka, kojima je jedini životni cilj hračnut drugome u juhu.

Onako, dobro ga potegnit, štono se kaže, iz pete!

Jer i Varaždin svoju konjinu za utrku ima.

Što ako slučajno proturječi nadrkani Nedrk?

Čemu se opravdano možemo nadati, jer Bajagine pjesme imaju u sebi natruhe erotike, pa bi zagoreni i prištavi Varaždinci mogli opalit štemanje kupaonskih pločica laktom, pri pomisli na pjesmu Dok hodaš, ne zastajkuješ.

Pa bi bolnica u Varaždinu bila zatrpana pacijentima sa sindromom kupaonskog lakta. A smjerni Nedrk nema razumijevanja za kupaonske štemere.

Na putu od Karlovca do Varaždina, prije samih naplatnih kućica, na autoputu za Varaždin skretanje je za Bjelovar.

A Bajaga je tamo rođen. Pred skoro šezdeset godina.

Pa bi mogo i u Bjelovar, makar na kavu, jedu ili dve ljute, pa otpjevati malo. Čak je i lansirana ideja da bi mog’o doć malo odsvirat u otpjevat koju u Bjelovaru.

Ali Bjelovar, taj grad osnovan pred tri stotine godina, kao krajiška stražarnica u borbi protiv Turaka, pa i nije daleko odmako od nivoa graničarskog grada.

Ukratko, ono što Varaždin jest, Bjelovar posve sigurno nije, nego dapače, suprotno!

Makar ima i bolnicu, u kojoj se rečeni Momčilo rodio, makar ima i na široko poznatu Bjelovarsku gimnaziju, koja je nekada bila strašno cijenjena i nadaleko poznata.

Nekada!

Ima i Zdravka Mamića, što govori u prilog mojoj tvrdnji o nemicanju iz vremena krajiške stražarnice.

Naime, postoje nekakve legende, koje se prepričavaju, prenose uz gusle u hladnim noćima, uz pucketavu peć.

Pa tako guslar iz Patkovca nakon što je potego fine mekane domaće šljive , uzme gusle i započne:

Ljudi moji vidjeste li vraga

Usred Knina nastupo Bajaga

Pjevo tamo pjesme je četničke

U Bjelovaru ispo je iz pičke -eeeee

Naravno, u tim krajevima su guslar iz Patkovca, ali i onaj iz Gornjeg Tomaša, širitelji točnih i provjerenih informacija, zadivljenoj publici, koja je impresionirana njihovim znanjem.

Pa znaju da je Bajaga pjevo četničke u Kninu, a iz pičke ispao u Bjelovaru. I to je jedina istina!

Još puno guslari toga znaju i prenose ljudima željnih znanja.

Da bi istinu priznažili i raširili svijetom, ta guslarski educirana publika, puna guslarskih znanja, lijepi statuse sa svojim FB profilima, na kojima je obavezno šahovnica, papa, srdačno nasmiješeni Tuđman, a oni hrabriji imaju i po koje ušato U.

Pa jebu mater svima koji su i pomislili da bi Bajaga mogo sa gitarom i priči Bjelovaru.

Problem je što guslari iz Patkovca, a i onaj iz Gornjeg Tomaša, dosta loše sa čitanjem, ako i veliki dio njihove publike.

Čitaju, ali ne razumiju.

Premda, siguran sam, da i ono što uspiju razumjeti, ne dospijeva dublje u mozak.

Jer, milion puta je napisano, da Bajaga NIJE nastupio u Kninu pjevajući nekakvu ogavnu četničku poskočicu.

Nego nekakvi Minđušari, ali ovima koji u glavama, umjesto mozga imaju mindžu, to ne pomaže.

Pjevo je Bajaga, pa reko je to guslar iz Patkovca! On valjda zna!

 

Postoji i originali tog svjedočanstva. Ovdje!

Svim time netko dirigira.

Kao orkestru za gusle gajde i frulu, orkestru taman primjerenom mentalitetu.

Nije dirigent, nego dirigentica.

Bjelovar je u raljama notorne Đurđe Adlešič, sjećate li je se?

Sjećate li se dokaza da svatko uistinu može biti potpredsjednik Hrvatske Vlade?

Jel to ona sa onim ružnim samostojećim čarapama sa cvjetovima?

Jel to ona čijiSuprug Staško radi Croatia osiguranju, privatnoj stranačkoj kompaniji, ušavši kasnije čak i u upravu tvrtke Croatia-Tehnički pregledi. Ona je bila gradonačelnica (neki bi rekli, i gospodarica) Bjelovara, ali s teretom optužbi za mobing i za nepravilno raspolaganje gradskim proračunom. Kandidirala se i na predsjedničkim izborima. Od njezine kampanje ostale su upamćene dvije stvari: samostojeće čarape i “zapaženi” uspjeh sa četiri posto osvojenih glasova.
Je, to je ta!

Povukla se, hvala Bogu?

Ma ne, nije, samo povlači konce, kako joj se prohtije.

Žena bremenita, često se pitam, kako uopće može hodati od tereta sukoba interesa koje si je tijekom političkog djelovanja natovarila na leđa, sada povlači konce.

Glavni joj je lutak gradonačelnik, član bezvezne i minorne strančice ,kojega za jajca drže svi.

HDZ, branitelji svega i svačega, a konce mu odozgora zateže Đurđa.

Tolikim primitivizmom kakav vlada u Bjelovaru, a glas o kojemu se pronio brzinom interneta, impresionirani su i u Istri.

Točnije u gradu Rovinju.

Pa je uprava grada Rovinja, koja je vrlo česti gost u okolnim mjestima u kojima uz reš pečenog janjčića i hladno vino, zabranila isto neki kurac.

Kad mogu ovi primitivci u Bjelovaru, pa možemo i mi. Pa nisu oni primitivizam patentirali!

U Rovinju je trebao biti na Grisiji održan performans udruge Šikuti Machine i Noel Šuran, u kojemu je stado ovaca, dapače, stado iz posebnog uzgoja, dakle hoch ovaca, trebalo prošetati Grisijom, u pratnji pet čobana.

Performans je trebao pokazati ono što mi u stvari i jesmo.

Stado, koje vode čobani.

Pa su se čobani, koji vode rovinjsko stado, uzbudili. Boje se konkurencije, a i janjčići su im draži na ražnju nego da kenjaju po Grisiji.

Boje se će iz ovčjih prkana po Grisiji biti razasuti ovčji brabonjci.

Pa su performans zabranili.

Radi brabonjaka.

Malo kurac im vjerujemo!

A ni na kraj pameti im nije bilo da dozvole performans, pa da angažiraju desetak muškaraca, recimo, mlađih od pedesetak godina, koji imaju bogovskog vremena, da im se ne mora platiti, jer imaju bogovske penzije, pa da idu sa ovcama držeći im prst u prknu.

Jer bi to bilo direktno  vrijeđanje i rušenje digniteta starog hrvatskog pozdrava Prst u prkno.

Jer zna se, po starohrvatskom pozdravljanju prvo ide Prst u prkno, a tek onda Za dom spremni.

Pa bi tako Grisijom hodale ovce, koje simboliziraju narod, ovcama ili narodu bi bijo prst u prknu, a čuvari prkna bi arlaukali Za dom spremni!

Uglavnom, završava sezona kiselih krastavaca, počela je sezona zabrana.