Čitam izjavu dr. Željka Jovanovića, konsterniranog viješću da ministar zdravstva Kujundžić namjerava od HLK-a tražiti doživotno oduzimanje liječničke licence dr. Strenji Linić i dr. Petrovu, a da ne bude parni broj, namjerava tražiti oduzimanje licence i dr. Jovanoviću.
Gospodin Željko Jovanović je blago rečeno konsterniran tom viješću.
Doktor Milan Kujundžić, liječnik, ministar, rekli bismo hodajući incident.
Ne da mi se tražiti po Internetu i nabrajati sve svinjarije koje je on kao čovjek producirao.
Liječnik, koji bi trebao biti i humanist, barem ja, kao laik to zamišljam tako, slučajno je šetao madridskim grobljem, jer prilikom boravka nije imao što raditi, bilo mu dosadno, pa se išao šetati grobljem.
U gradu gdje je prvi puta, prepunom muzeja, restorana, lijepih žena, on je ipak izabrao groblje za šetnju.
Kao što rade svi pošteni ljudi.
Naročito domoljubni Hrvati kada su u Madridu.
I tako za vrijeme šetnje slučajno se napiko na grobnicu od zlata.
I odao počast Anti Paveliću, najsramotnijem sinu kojega je rodila ova zemlja.
Čovjeku koji je žene, djecu, sve one sa krivim brojem zrnaca slao vlakovima u logore, gdje su skončali pod krvavim noževima, počast na grobu daje liječnik i humanist.
Poznato je da doktor Kujundžić, ministar zdravstva, ni malo ne drži do liječnika, valjda sudeći po samom sebi.
Pa je tako mrtav ladan, izjavio da jedan svećenik u bolnici vrijedi više od dvadeset bolničkih liječnika, tu izjavu je dao kao ministar zdravstva Hrvatske.
Poznata je njegova bijedna proserotina kada je u predsjedničkom sučeljavanju, naime, Hrvatska na svakim izborima ima barem jednoga redikula, u posljednjim izborima svakako je to bio dr Kujundžić, kada je ničim izazvan napao Vilibora Sinčića vrijeđajući ga i spominjući njegovu liječničku dijagnozu, koja je stvar samo Sinčića i njegovog liječnika koji ga liječi.
Ali je nekakvo liječničko krme dalo podatke o Sinčićevnoj bolesti Kujundžiću, čovjeku zapjenjenih čvalja, koji je tom bolešću mahao pred svekolikom javnošću.
Fuj, gadljivo i ogavno!
Što javnost misli o njemu, pokazali su na izborima za dvadeset dana.
To što je komentirao izgled sestre, jer je dobraaaaa, uopće kod ovakvog besprizornika ne čudi.
Mene čudi što je nije pljesnuo po dupetu ili primio za muf.
Nije previše niti čudno njegovo uporno blokiranje liječenja djece lijekovima koji su skupi.
Naročito kao se gleda u kontekstu posjete Pavelićevom grobu i svim odlikama ustaško nacističke politike u stvaranju super ljudi.
Štono bi rekli Rvatina, jakih, zdravih.
Pametnih po uzoru na dr. Kujundžića.
Sjećate se priča o dr. Mengeleu? Pa koji će kurac bolesna djeca kvarit sliku pravih Rvata?
Dalo bi se nabrajati koliko god želi, te sraćkanje i laprdanje o povišenju cijena cigareta i alkohola sto posto, koji kurac sto posto, a ne tristo?
A redovi u bolnicama su sve dulji i dulji.
Redovi su toliko dugi, da ljudi više niti ne umiru u bolnicama, mogu to i na cesti.
Velikom zaslugom dr. Kujundžića.
Koji, niti u jednom trenutku nije pokazao ni malo empatije prema obitelji dječaka.
Matteo nije bio dječak, a li je bio užasno mlad, koji je umro nasred ceste.
Zapamtljiva je njegova prva izjava“ dati ću ostavku ako osjetim da sam kriv“.
Mnogi Hrvati su čuvši tu izjavu osjetili da im je tvrdo u guzici.
A ministar nije osjetio ništa, ni Plenkovićev špićok u dupe.
Na tvrdo u guzici Hrvati su navikli, jer ih jebe ko stigne.
U dupe i u mozak.
Milan Kujundžić, za koga kažu da je dobar liječnik, ali za njega kažu da je kao čovjek obično…
A ne, napisati neću, vi odlučite sami prema svojem stavu o njemu.
Nakon smrti mladog čovjeka, digla je uzbuna u javnosti, oglasili su se saborski zastupnici, kritizirali rad ministra, koji je, ruku na srce katastrofa od ministra, kritizirali ga, da bi on lijepo, s visoke, za njrga u svakom slučaju, jako previsoke ministarske fotelje, odgovorio kritičarima da ‘ugledna tzv. doktorica iz Sabora i doktor iz Sabora, Linić i Petrov, u hrvatskoj medicini znače manje nego ja u hrvatskoj poljoprivredi’.
Nakon smrti mladog čovjeka, digla je uzbuna u javnosti, oglasili su se saborski zastupnici, kritizirali rad ministra, koji je, ruku na srce katastrofa od ministra, kritizirali ga, da bi on lijepo, s visoke, za njrga u svakom slučaju, jako previsoke ministarske fotelje, odgovorio kritičarima da ‘ugledna tzv. doktorica iz Sabora i doktor iz Sabora, Linić i Petrov, u hrvatskoj medicini znače manje nego ja u hrvatskoj poljoprivredi’.
Možda je i u pravu, jer on je, kako se to narodski kaže, obična seljačina, a oni to nisu, pa vjerojatno i njegovo ime vrijedi više u poljoprivredi.
Za bit doktor i kolega ovakvom tipu, uvreda je poštenim liječnicima.
To što Ines Strenja Linić i Jovanović imaju iskustvo ratnih liječnika, jer su liječili ranjenike na fronti, ima i Kujundžić, prvoborac Minkenske bojne, koji je na šankovima minkenskih pivnica izvlačio pijane Hrvate na fajrontu.
Fajront i front, pa ko jebe tu situ razliku u dva slova?
O tome da li je izvlačio pijandure Rvatine, koji su pijani i pobljuvani pjevali ode Juri i Bobanu, ili nije, i danas se još vodi sud, jer ga je za lažiranje ratnog puta teško optužio dr. Andrija Hebrang, koji baš i nije veliki obožavatelj istine, ali te stvari on zna.
Svaki čovjek treba imati nekakav jebeni korektivni faktor.
Pa da mu neki autoritet kaže, ali ono, kad stvarno prećera: Stani konju, pička ti materina, dokle ćeš više srat?
Ali, u Vladi nema ikoga tko bi mogao zaustaviti barem te divljačke i necivilizirane ispade.
Nema zato, jer su svi oni isti.
Cijeli je Vlado takav.
Jer, da nisu, neko bi već dobio po pizdanjku i radi prebijenih i opljačkanih izbjeglica, radi smrti dječaka na cesti, radi popova koji su vrjedniji od liječnika, radi branitelja koji za sada ne brane slobodno disanje, radi porezne Super Hik reforme.
Jebi ga, tako vam je to u Hrvatskoj.
Što bi rekla još jedna besprizornica!
