Kako zaustaviti istinu?
Jebeno je to napraviti u vrijeme svih tih facebooka, twittera, i ostalih kurcapalca.
Mnogi još nisu svjesni moći interneta.
Navikao sam na lov na mene. Čak su i nekakve novce nudili da se sazna moj identitet.
Prijetilo se, dobivao sam mailove.
Iskreno, ono što me veseli, ti mailovi su bili poslani sa lijeve i desne strane.
Nikada nije bilo potrebe za isprikom. Jer pišem činjenice.
Spominju se svakakve prijave, čak se prijeti kaznenim prijavama. Da bi se podnijela kaznena priajva, prvo mora postojati kazneno djelo.
Koje ja nisam počinio. Nikada. Ali me nikada nitko nije niti vidio da sam kliknuo onaj crveni gumb na kojemu piše “OBJAVI”, do tada, a-a!
A lažno podnošenje kaznene prijave, kažnjivo je po zakunu, pa bi moglo biti veselo.
Do tri godine.
Postoje ljudi koji „znaju“ tko je Spectator. Znaju i koliko ih ima. Ma znaju sve.
Pa zamislimo scenu na sudu:
ON: Vi ste Spectator.
JA: Nisam,
ON: Jeste, meni je to reko političar taj i taj.
JA: Politčar taj i taj je budala.
Onda se u tu pametnu korespondenciju uključi i sudac i upozorava me da bi mogo bit kažnjen zbog uvrede.
Ja se ne dam, pa kažem.
JA: Časni sude, prije ću ja, čak vrlo lako, dokazati da je on budala, nego on da sam ja Spectator.
I što ćemo onda?
Metode su svakakve, pokušava se preko IP adrese, što teško ide, jer je moja IP adresa 24/7 zaštićena.
Spectatorblog uopće nije hrvatski portal, uredno je registriran u SAD, to što ja znam hrvatski, to je druga stvar.
Današnji pokušaj onemogućavanja prenošenja mojih članaka na mom profilu FB, u biti je naivan i kokošarski.
Naime, prema statistici koju mi daje WordPress, samo 11,2% čitatelja do mojih članaka dolazi preko FB.
Ostali otvaraju direktno portal, ili ga traže na googleu (18,6%) ili preko objava na Twitteru (11,4%), čak 58,8% imaju portal spremljen u favoritima.
Pretpaltu na Objave, besplatnu naravno, ima 117 ljudi.
Pa čitaju neovisno o FB. Odavno sam prevazišao, što bi rekli Srbi, Facebook.
Naravno da će dana 11.09.2018. prema obavijesti, FB zatvoriti strancu Spectatora na FB, jer ja neću Zuckenbergu priznati da se zovem John Smith.
Ovaj puta je teško reči, dolazi li napad s lijeva ili s desna, a menije to, dragi čitaoci samo dokaz da su i jedni i drugi isti.
A vama?
Ali, načini uvijek da se čita što napišem, postoje, zar ne?
Ja se ne skrivam.
Ni malo, jer pišem istinu, o lopovima, političkoj korupciji i besprizornicima nemoralnim, za sve uvijek mogu podastrije prave dokaze, ne skrivaju se oni o kojima ja pišem, što je suludo 🙂
