Ulazi dobrodržeća, jako dobro stojeća, dama u frizerski salon.
Termin je odano rezerviran, mlada frizerka, koju je baš ona i zahtijevala je čeka. Ima zlatne ruke, draga je i pričljiva.
Pranje kose, šišanje prema slici koju je dama donijela sa sobom.
Dok frizerka radi, dama melje li ga melje.
Bila je u Parizu, sa jednim prijateljem, desetak dana, obilazili su muzeje, naravno, dva dana su proveli u Louvreu, gledali su slike, divili se raskoši Grada svjetlosti.
Bili su na Napoleonovom grobu, šetali Montmartrom, a najviše se veselila posjeti Prirodoslovnom muzeju u Parizu, njegovim prekrasnim vrtovima, 3D projekcijama.
Frizerka zvecka škarama i šuti.
U stvari, ne šuti nego nešto mrmlja.
Za Boga miloga dijete moje. Što je sa tobom danas?
Oprostite gospođo, ja Vas ništa ne razumijem što to vi pričate?
Gospođin zabezeknut pogled u ogledalo.
Kako ne razumiješ, Pariz, Louvre, Napoleon, Montmartre, Prirodoslovni muzej. Sjećaš li se iz škole?
Frizerka i dalje mrmlja.
Što to cijelo vrijeme šapćeš, upita je gospođa.
Krunicu gospođo.
Nismo to učili u školi, ali smo učili vjeronauk.
Tako će nekako za par godina izgledati razgovori u hrvatskim frizerajima.
Jer, u skladu sa reformom školstva, upravo radi koje je HNS prijetvorno, izdajnički i smrdljivo prevario svoje glasače, u obrtničkim srednjim školama više se ne uči biologija, zemljopis i povijest.
Uči se vjeronauk.
Predmeti koji su izbačeni iz nastavnog programa, nisu nasumce izbačeni, jer upravo ti predmeti truju svijest mladih Hrvata.
Uče ih teoriji evolucije, uče ih da je Zemlja nekakva kugla, uče ih da Za domnije stari hrvatski pozdrav.
Pa su reformatori, na čelu sa HNS administracijom odlučili konačno, jednom i zauvijek stati na kraj trovanju svijesti mladeži.
To što će cijele generacije mladih ljudi izlaziti iz škola sa diplomom, bez ikakvog znanja osim molitvi,
ionako nije važno.
Jer uglavnom, radi se o ženskim zanimanjima.
A one su ionako drugotne!
