Osvrt na jučerašnje istraživanje Dnevnika Nove TV

Gužva na političkoj pozornici. Kaže Mislav Bago da Hrvatska ima143 političke stranke, ali da se po svemu sudeći, pojavljuju neke nove stranke.

Ne treba meni Bago da to si sam shvatim, a i čitam novine pa znam. Što se tiče desnog spektra, najavljuje se osnivanje nove stranke Ante Đapića, maštovito nazvane Desno.

Ja uistinu poštujem svačija uvjerenja, pa i desničara, ali ne razumijem ko to može za đapića glasat.

Jebiga, ima i toga.

Desnica je potpuno razjedinjena osim monolitnog HDZ-a, koji je napravio sve da te njihove razlike produbi, po sistemu Divide et impera. Pa je u skladu sa tom politikom kroz Sabor pod skutima HDZ-a prodefiliro cijeli iz vrtnih i političkih patuljaka, koji mjere visinu kukuruza u lipnju, kasnije više ne mogu, jer im je previsok.

Na lijevoj strani političkog spektra dolazi do promjena, što i jest nužno, jer na lijevoj strani spava SDP, potpuno nesvjestan što mu se događa, nesvjestan da mu se tijelo polako alii vrlo sigurno raspada.

Ovih dana sve se više kalkulira, a postoje i ozbiljne najave o osnivanju nove stranke, pod vodstvom Miranda Mrsića, i stranke Vlahe Orepića.

U jučerašnjem prilogu na NOVOJ TV, u izvještaju Mislava Bage navedeno je:

Mirando Mrsić pokreće novu stranku. I on je javnosti dobro poznat, za njega nije čulo 11 posto građana. Da se njegovo ime pojavi na nekom listiću, glas mu ne bi dalo 61 posto građana, a bi njih 20 posto dok 8 posto ne zna. Za njega bi tako glasovalo i 37 posto birača koji su na posljednjih izborima glasovali za njegovu bivšu stranku, SDP.

Vlaho Orepić nakon odlaska iz Mosta uskoro osniva novu stranku Nova politika. I on, kao i Đapić i Mrsić, javnosti je većinom poznat jer samo 16 posto ispitanika nikad nije čulo za njega. Da se njegovo ime pojavi na nekom listiću, Orepiću glas ne bi dalo 50 posto ispitanika, njih 24 posto bi, a ne zna 9 posto građana. Orepiću bi glas dalo 42 posto birača Mosta, ali i svaki treći birač SDP-a.

Bojan Glavašević nakon SDP-a kreće u neki novi politički projekt. No, za njega ne zna 24 posto ispitanika, a da se njegovo ime nađe na listiću, glas mu ne bi dalo 46 posto ispitanika. Njih 23 posto bi, dok ne zna njih 8 p

osto. Glavašević dominanto može računati na birače SDP-a, ali i Mosta. Iz bivše stranke glas bi mu dalo 41 posto ispitanika te 34 posto birača Mosta.

Dalija Orešković nakon Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa kreće u politiku. I nakon 5 godina u kontroliranju političara i dalje 29 posto ispitanika ne zna za nju. Da se njezino ime nađe na listiću, za nju ne bi glasovalo 37 posto birača, a bi njih 25 posto dok ne zna njih 10 posto. I Dalija Orešković hit je kod birača Mosta i SDP-a. Tako bi za nju glas dalo 45 posto birača Mosta i 39 posto birača SDP

Boris Jokić svojedobno je pristao biti ministar u tehničkoj vladi predsjednice, a od tada nikada nije jasno rekao kako ga politika ne zanima. No, ima mali problem, za njega 48 posto građana ne zna. Za njega ne bi glasovalo 26 posto građana, njih 20 posto bi dok 7 posto ne zna. I Jokić, ako se odluči na ulazak u politiku, može računati na potporu birača Mosta i SDP-a. Tako bi njemu glas dalo 35 posto birača Mosta i 32 posto birača SDP-a.

Mislava Kolakušića javnost je upoznala tijekom donošenja i primjene lex Agrokora. No, i dalje ga ne zna 52 posto ispitanika. A da se njegovo ime nađe na nekom listiću, glas mu ne bi dalo 24 posto ispitanika, bi njih 16 posto dok ne zna 9 posto ispitanika. Zanimljivo. On ako uđe u politiku, što nije odbacio, može računati na 37 posto glasova birača Živog zida na posljednjih izborima

Dragan Markovina želi okupiti ljevicu, ali za početak, za njega ne zna svaki drugi ispitanik. A ako bi se onda i njegovo ime našlo na nekom listiću, glas mu ne bi dalo njih 33 posto, bi njih 6 posto dok ne zna njih 11 posto.

Dakle puno imena, ne novih, za sva smo imena svakako čuli, a rekao bih da o svakome imamo i svoje mišljenje.

Antu Đapića nisam uvrstio u analizu, jer on je krajnja desna strana spektra.

Dakle da krenemo sa osvrtom Spectatora.

Prvo, mislim da na lijevoj strani mnogi vrlo nestrpljivo iščekuju što će napraviti Ranko Ostojić sa svojom građanskom platformom nazvanom Pozitiva.

Pozitiva egzistira već preko godinu dana, okuplja veliki broj članova, nezadovoljnika stanjem u SDP-u. Nekako mi se čini da je Pozitiva, unatoč glasnim najavama gostovanja ovih dana u Bjelovaru i u Koprivnici, ispuhana kao politička ideja, bez jasne vizije i bez istaknutog programa. Nekoliko puta sam, cijeneći rad gospodina Ostojića kao ministra, u zajebanciji tu pozitivu nazivao Pjevačkom družinom, jer su se sva druženja na kraju svodila na dobru zajebanciju, pjesmu i ples.

Skoro da sam siguran da ranko Ostojić, debelo ušančen u SDP-u, ne razmišlja ozbiljno o izlasku iz SDP-a, te pokušajem privlačenja svojih simpatizera u novu stranku. Ako to i učini, mislim da efekta neće biti prevelikoga, jer na ljevici više nije vrijeme za odugovlačenje. Svakako mu ne pomaže niti utapanje u sivilo SDP-a, kao što je otvoreno podržavanje kriminaliziranog kandidata na Braču pred desetak dana. Ne znam, koliko će mu pomoći i Dubravko Bilić, kojega pompozno reklamira kao profesora hrvatskog jezika i književnosti na svojim gitarističkim nastupima. Valjda su ti termini nastupa gospodina Bilića usklađeni sa ročišnikom Županijskog suda u Zagrebu, gdje se sudi gospodinu Biliću zbog kaznenog djela.

Bit je politike borba da bi pobijedio na izborima, pa da svoje programe onda pokušavaš provoditi u društvu. Bit politike je na izborima postići što bolji rezultat.

Dakle ovdje imamo pobrojane Daliju Orešković, Bojana Glavaševića, Borisa Jokića i Mislava Kolakušića, a u zadnje vrijeme se sa njima jako povezuje i Jadranka Kosor, te gradonačelnikLudbrega Bilić.

Ekipa, koja je svjetonazorski sklepana zbrda zdola, neki od njih bi se bavili politikom onako, uz put, neki bi se bavili kroz nekakve udruge, neki od njih bi se jako bavili, jer su se već bavili.

Sve to, za jednog dana, potencijalno, vodit državu. Prvo treba reći jasno i glasno. Ova pobrojana grupacija, koja će se vjerojatno pojavljivati zajedno, politički je bliža desnom centru nego ljevici.

I gospođa Kosor i gospođa Orešković nipošto nisu lijeve orijentacije, nekakva socijaldemokracija im nije baš prirasla srcu, više je to pokušaj zamagljivanja stvarnih stavova, sve da bi polučile uspjeh.

Pratio sam gospođu Orešković, britka je i brzo reagira, ali meni ne ulijeva povjerenje, upravo iz razloga koje sam naveo. Cijelo njeno okruženje je desno, a da ga jebeš, utjecaj najbližeg okruženja je vrlo bitan.

Čak i na političare.

Mislav Kolakušić, koji je svojim stavovima o Ovršnom zakonu i petljavini oko franka, postao heroj Živog zida, ionako ozbiljnom centru i ozbiljnoj ljevici ne predstavlja neku veću opasnost. On je potencijalna opasnost Živom zidu, ako krene sa svojom strankom, ili će se pragmatički utopiti u njih.

Gospodin Jokić, heroj nesuđene Kurikularne reforme, svoj je procvat doživio u vrijeme protesta protiv ukidanja reforme. Poput genijalnih glazbenika, anonimnih za svoga života, a poznatih nakon života. Njegov pristanak da bude ministar u, rekao bih to pučističkoj vladi Kolinde Grabar Kitarović, koja je u dokolici između dva tri kozmetička tretmana, sastavila svoju vladu, koja je trebala na nekakav zakučast način, zamijeniti postojeću Vladu, koja je, pa ma što mi o njoj mislili, izabrana demokratskom procedurom. U toj Vladi sjedio je i Davorko Vidović, ideolog SDP-a. Time je gospodin Jokić, koji je u vrijeme protesta protiv ukidanja Kurikularne reforme, bježao od SDP ovog suporta, kao vrag od tamjana, pokazao svoju veliku nedosljednost i srušio svoj eventualni politički rejting. Popularnost mu svakako nije velika, čak 48% građana ne zna da li je on političar, vozaš speedwaya ili botaničar. Da, pa u biti, ni ja ne znam što je Boris Jokić? Intelektualac jest. Ali jebeš ga ovaj narod ne bira one koji su samo intelektualci, osim što su izabrali Ivu Josipovića, a o tome ćemo kasnije.

Bojan Glavašević bi, kada bi mogao bio odma predsjednik Vlade RH. Dečko koji je postao član predsjedništva SDP-a, netom nakon ulaska u stranku, da bi nakon dvije godine sjedenja u Saboru otišao iz stranke. Uistinu sam uvjeren daje njegov politički kapital, samo jedno. Prezime njegovog oca. A narod ne bi nikada izabrao recimo Stjepana Tuđmana, niti se upiso u njegovu stranku. Dečko ne bi stranku, on ne bi sa ovim, ali bi sa onim, pokazuje konstantno jedu stvar, nekonstantnost.

Dakle imamo o toj grupi nedefinirane Jokića, Orešković, Kolakušića, Glavaševića koji svojim stavom o politici ne mogu polučiti realan uspjeh, jer se uspjeh može polučiti isključivo i jedino kroz političko djelovanje u stranci.

A koliko ja znam oni stranku ne žele. Stisli bi a nebi prdnuli.

To sam već napisao pred dva mjeseca, kada je mali Glavašević izašao iz SDP-a, pa sam njihovu moguću suradnju  nazvao Stisnut a ne prdnut®.

Molim ne koristit ovaj naziv bez obobrenja autora, Spectatora, registrirano je, kao što se vidi!.

Gospođa Kosor, koja je svojim post HDZ ovim djelovanjem pokazala svoje novo, umiveno lice, ne znam koliko bi ona bila prihvatljiva glasačima ljevice i centra, a upravo predstoji bitka za prevlast na tom dijelu političke pozornice.

Spominju se tu još neki političari, niže razine, gradonačelnici, koji iskreno ne mogu pridonijeti puno, ne mogu pomoći, ali mogu odmoći jer su neki od njih i pod kaznenim progonom, što svakako ruši kredibilitet cijele ove skupine.

Od svih ovih navedenih, za očekivati je da bi uspjeh mogli polučiti Mirando Mrsić i Vlaho Orepić. Orepić najavljuje osnivanje nove stranke Nova politika, koja po nazivu, ne bi trebala biti ideološki određena. Uvjeren sam da bi gospodin Orepić moga polučiti izvjestan uspjeh sa svojom strankom, ali prvenstveno u bazenu u kojem se kupaju glasači Mosta, čiji je gospodin Orepić i ministar bio.

Kada sam kod gospodina Orepića, kojega priznajem, vrlo cijenim, moram napomenuti da u svim modernim demokracijama, a mi to nismo, ali glasači lijevog spektra (ne pričam o trenutačnom SDP-u) bi trebali stremiti modernoj demokraciji, ministar policije, ministar vojske i ministar vanjskih poslova teško dobivaju izvršne funkcije.

Nipošto ne želim povrijediti i uvrijediti gospodu Ostojića, a ni Orepića, ali imali smo Karamarka, pa vidi što nam je uradio.

Ostaje Mirando Mrsić, ministar u vladi Zorana Milanovića, koji isto navodno osniva stranku. Za njega nije čulo jedanaest posto glasača, dakle poznat je široj javnosti.

Nepopularan je kod šezdeset posto glasača, što otprilike odgovara onom postotku koliki je u ovom trenutku desni dio političke pozornice.

Desničarima ne odgovara. Dvadeset posto glasača bi mu poklonilo povjerenje, a čak trideset i sedam posto glasača koji glasaju za SDP bi glasalo za njega.

Dakle, lijevi bazen bi mogao biti otvoren za plivanje, nipošto brčkanje Mirandu, jer mnogi simpatizeri i glasači nikako ne mogu zaboraviti način na koji je izbačen iz stranke, a sjećaju se i nekih njegovih dobrih poteza. E, da obećao sam, Josipović… Josipović je u prvom mandatu postao predsjednik države upravo pod vodstvom Miranda Mrsića kao šefa kampanje. U drugoj kampanji ga nije bilo, što se svakako osjetilo. Dakle, tip zna organizirati, pa bi mogo i stranku posložit da na nešto liči.

Jedino, ako u stranku u vrh ukrca SDP-ove barune koji su stranku iskompromitirali, i sve moguće otpadnike, ode mast u propast. Jer, od šute se nova kuća ne gradi.

Dakle da rezimiram.

Dvojica političara, jer drugi to realno i nisu, a politika je zanat, odlučili su se okušati sa svojim strankama. Svakako imaju dosta prostora, puno više no što bi se moglo reći u ovom trenutku, jer pravi raspad SDP-a nije ni počeo, početi će tek kreiranjem lista za EU Parlament. Ukoliko dođe do njihove suradnje, mogli bi biti respektabilna snaga demokratskog centra i ljevice.