Rođen sam u Zagrebu, živim u Zagrebu. Porez plaćam u Zagrebu.

Glasam u Zagrebu.

Stanujem na debeloj periferiji Zagreba.

Jer mi je stan u centru nedostupan, iz naravno financijskih razloga. A volio bih stanovati u Petrinskoj, Gajevoj ili na nekakvoj takvoj napucanoj lokaciji.

Ali mogu kurac.

Stanovi skupi, a i nema ih.

Sve zauzeto.

Evo, jedan stan zauzeo nekakav pukovnik HVO (BiH), a da na njega nema pravo.

Povrh toga, lik izgleda da „kupuje“ automobile sa nabavnom cijenom NULA, pa ih prodaje skupo.

Kada je zagustilo, pa ga država odlučila bacit van, pogodite tko je stao na zadnje noge?

Medved!

Ali ne onaj kojem Cigo lupa u def, a medo pleše.

Nego ministar, koji nama lupa o def, a mi plešemo.

Ciganjska posla.

Čovjek, a Medved, blago rečeno dvojbenih prosudbi, od plinskih boca, do prijetnji novinaru, kupovine harmonike, brčkanju ratnih zločinaca po bazenima toplica, do zaštite lopova koji su se protupravno uselili u stan u Petrinjskoj.

Baš tamo gdje bih i ja, rođeni Purger volio kupiti stan.

Ne ukrasti ga, niti dobiti ga.

Kupiti, pa jebeni kredit otplaćivati milion godina.

A ne mogu, jer tamo stanuje protupravno, pukovnik HVO (BiH), nekakav Bruno, kojem pukovnička penzija koju mu JA dajem, iako nisam u Bosni, nije dovoljna nego još „kupuje“ automobile po nabavnoj cijeni NULA.

Da Medvjed ne bi bio sam u toj džungli, gdje zvijeri caruju, dakako da se pridružila i uobičajena družina.

Crkva i HDZ.

Da li su se slali kakvi SMS ovi, ne znam, ali uzevši u obzir o kojoj i kakvoj se družini radi, ne bi me čudilo, ni malo!

Problem je nastao kada je otkriveno da je Paurević stan dobio bez ikakvih kriterija, iako je sasvim jasno da bez statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida, o stambenom zbrinjavanju nema niti govora.

Slučaj je dobio novu dimenziju kada je Bruno Paurević, baš poput Mije Crnoje koji je u najboljoj namjeri radio „sam za sebe”, priznanjem medijima otkrio kako uopće nema status branitelja i tako si zabio gadan autogol:

„Pukovnik sam Hrvatskog vijeća obrane (HVO), a postupak rješavanja statusa hrvatskog branitelja je u tijeku. Stan sam tražio za potrebe liječenja u Zagrebu”, kazao je Paurević.

Cijeli proces je, obzirom na okolnosti, zapravo tekao vrlo glatko.

Bruno Paurević se sa zamolbom za pomoć pri stambenom zbrinjavanju njega i njegove obitelji obratio Ministarstvu hrvatskih branitelja koje ga je, obzirom da nema mogućnost davanja stana na privremeno korištenje i da Paurević nije podnio zahtjev za stambeno zbrinjavanje, zamolilo Ministarstvo državne imovine da mu daju stan u Petrinjskoj.

Ministarstvo državne imovine to je i učinilo, bez ikakve provjere o uvjetima (po metodi, boli me kurac, nije mi to ćaćino), očigledno sluteći kako Ministarstvo branitelja ne bi preporučilo nekoga tko nije hrvatski ratni vojni invalid, Hahahahaha!

Otkaz zbog vožnje u ukradenom automobilu

Nikada se za ovo ne bi doznalo da Paurević nije počeo s nezakonitom adaptacijom stana pri čemu Ministarstvo državne imovine, ulazeći dublje u slučaj, shvaća da je Paureviću stan predan na korištenje bez ijednog uvjeta, te odbija s njim potpisati ugovor o daljnjem ustupanju stambenog prostora.

No, tada nastaje prava drama,  jer Paurević odbija izaći iz stana, a za njega se počinje urgirati sa svih strana, počevši od Ministarstva hrvatskih branitelja, pa do „jako važnih” ljudi iz HDZ-a, Bosne i Hercegovine kao i iz crkvenih krugova.

Poznanstva koja ima Bruno Paurević nisu od jučer.

On je, naime, nakon rata i povratka iz Njemačke bio konzul u Republici Srpskoj, pa je u tom vremenu ostvario dobre odnose sa svećenstvom u Hrvatskoj i BiH,  ali je 2007. dobio nečastan otkaz u Ministarstvu vanjskih poslova. U dio koji slijedi, teško je povjerovati…

Posebna jedinica prometne policije Paurevića je 2007. godine zaustavila na autocesti nedaleko Ivanić Grada u nedjelju navečer, zbog sumnjivih registarskih pločica.

Tada je otkriveno da je mercedes koji je vozio ukraden, te da je policiji predočio prometnu dozvolu i policu osiguranja drugog automobila. Zagrebačka policija ga je prepratila istražnom sucu zbog sumnje da je luksuzni automobil ukrao u Sloveniji, na njega stavio talijanske registracijske pločice i prokrijumčario ga u Hrvatsku u namjeri da ga prebaci u BiH.

Paurević je tada dobio izvanredni otkaz, a tadašnji glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova izjavio je kako je “neovisno o posljednjoj aferi, Paurević određeno vrijeme bio pod posebnim mjerama zbog indicija o nepravilnosti u radu”.

Sve je to upravo idealno da se tom lopini da stan u Petrinjskoj.

U Petrinjskoj, na broju 30.