Ured Spectatorbloga je izmješten, sa pauzom u Gospiću!

Ured je izmješten.

Putovanje je proteklo prema planu, bez nekih velikih pošteškoća.

Jučer sam pisao da bih volio sresti gospodina Nikolu Marasa, nekadašnjeg druga, koji je sada postao gospodin.

Transformacija iz druga u gospodina postaje sve jednostavnija.

Naprosto te šutnu uguzičetinu i postaneš gospodin. E sad, što su oni koji te šutnu, hja, ne znam.

Nemam pravu riječ?

Pizde? Ma ne. Zaista nemam pravu riječ. Vi valjda znate bolje..

Jučer nije trebalo dugo. Kada je gospodin Nikola vido da idem na jadransku obalu, ukapiro je brzo.

Nije trebalo dugo, mail dva i dogovor je pao.

Gospić.

Carstvo drDade.

Dolazim na mailom poslanu adresu.

Dočekuje me gospodin Nikola, dobro sam napisao, međed, pravi.

Gora od čovjeka.

U tijelu, ali i u duši.

Peče se rakija. Nekoliko muškaraca sjedi kraj kotla i gledaju kako dragocjena tekućina curi mlazom tankim ko konac.

U vrč, pa mjere gradaciju.

Devetnaest gradi, taman. Šljiva, plavkastog odsjaja u kristalno čistom vrču.

U ogromnoj pečenjari vatra gori, priprema se rošitlj.

Hladnjikavo je, nutka me rakijom, ja bih radije Vinjak Zrinski.

Kaže čovjek koji peče rakiju Mi to smeće ne priznamo

Ulijevaju mi rakiju. Pa nazdravljamo.

Šutim i gledam.

Starinski kotao, bakreni, savršeno održavan, ponosno se koči natpis novoasdskog proizvođača Mandarića.

 Na vratima ložišta Rupice za zrak u obliku slova DM.

Darko Milinović? Nisam mogao da ne primjetim?

Sladak i glasan smijeh, ne naravno da nije. Nije Nikola još uvijek toliki gospodin.

Samo je gospodin i gospodin namjerava ostati.

Opuštena atmosfera, zajebancija, toplina koja grije srce.

Nudim praznu čašu za još.

Rakija mirišljava, mekana, slatko klizi niz grlo…

Stajem kraj pečenarnice.

Od nekuda mi poznato. Gledam, vrtim po memoriji.

Pa pitam, jel se ON ovdje slikao.

Jest.

Pa stajem i ja i slikamo se. Kraj roštilja.

Gospić, sumoran jesenji dan.

Hladnjikav, ali dušu grije ljudska toplina od zadovoljstva susret, a želudac grije meka lička šljiva.

U pravu je Nikolin prijatelj.

Vinjak Zrinski je smeće za odličnu Nikolinu šljivu.

A doći će ljepša vremena, vratit će se laste.

Žurim u auto, krećem, u prtljažniku zveckaju boce za poputbinu…

Zajebancije nema, do novog ureda je ješ daleko, daleko.