Spectatorov komentar: Zašto radnicima Uljanika ne treba više davati plaće?

spot_img

U članku: [hide]

Ako smetaš Blaženku, uhapse te

Još samo pedesetak dana do izbora. Onih lokalnih. Izbora na kojima će građani izabrati cijelu jednu bojnu razbojnika, tlačitelja, zloupotrebljivača položaja. Izbori su to...

Dok kuham, razmišljam

Mjesec dana sam na moru. Došao sam rediti masline. Pun planova, ideja, elana. Ni slutio nisam da bih se mogao prekvalificirati za vrijeme mog...

Goran

Uhvatim se tako, često sjedim u sred maslinika. Blještavilo sunca, odsjaj  svjetla s trake mora što ga gledam. Mir. Tišina. Masline lagano i dostojanstveno...

Čovjek kojeg pitaju…

Ekonomska kriza, inflacija, rast cijena u nebo, rijeke izbjeglica, strah od terorizma, strah od rata, nizak standard, klimatske promjene, dugoročne vremenske prognoze, sve su...

Ništa mi neće ovi dan pokvarit…

I jučer, ma i prekjučer znao sam da će mi danas biti lijep dan. Znao sam da ništa mi neće ovi dan pokvarit. Trostruki majmuni,...

Maskenbal u izvedbi USKOK-a i EPPO-a

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme dok su Sovjeti gospodarili Čehoslovačkom, probudi se Čeh Franta, pogleda kroz prozor. U centru Praga vije se američka...

Vraća li nam se to Josipa, Kninska kraljica? Vremena ima, suđenje će potrajati!

Ne volim pisati o Josipi Rimac. Ili Pleslić. Bilo kako, ne volim pisati. Dugo godina osjećam animozitet prema toj osobi, još od vremena kad...

U krizama AP pliva kao riba

Vani je studeno. Vjetar me skoro otpuhao, zima ušla u kosti. Stanje je inače redovno. Dinamo izgubio od Istre tri nula. Nekako najgori rezultat....

Predsjednik Milanović podnio zahtjev za izvanredno zasjedanje Sabora

Poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora, temeljem odredbe članka 79. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, podnosim Zahtjev za izvanredno zasjedanje Hrvatskog sabora sa sljedećim dnevnim redom: 1. Zaključak kojim se...

Iz tiska: Koliko je Ukrajina pomogla Hrvatskoj u Domovinskom ratu?

Prenosim članak Pere Kovačevića s portala Maxportal u integralnom obliku. Predsjednik Vlade Andrej Plenković, ministar Grlić Radman i drugi hrvatski dužnosnici, kao i mediji ističu...

Aktualno: Kako izvaditi čip iz tijela nakon cijepljenja – kompletna procedura

Autor: Moje vrijeme Iako cijepljenje protiv koronavirusa još uvijek nije obvezno, sada je jasno da će necijepljene osobe vjerojatno biti izložene različitim restrikcijama, što praktički...

Članak iz BORBE o heroju socijalističkog rada i savjesnom komunistu

Listam tanke, krhke, smećkaste listove nekadašnjeg partijskog lista Borba, koji je izlazio i na latinici i na ćirilici.. Prsti pocrnjeli od olovne boje, gledam,...

Ko nabije taj dobije. Ante Samodol o Zagrebu

Cirkus u našem gradu OD ANTE SAMODOL DATUM 07/10/2021  0  13684 VIEWS CIRKUS U NAŠEM GRADU Šator Zagrebačkog holdinga   Pregovori, na poziv ekipe iz Možemo, su bili u...

Kupuje li Tomašević robu s greškom?

Prenosim članak s portala Panopticum. Tekst: Panopticum Foto: CIN/Panopticum/S. Cinik Nakon što je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević poništio javni natječaj za oporabu glomaznog otpada Grad Zagreb odabrao je u...

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

6,385ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
4,805SljedbeniciSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti

Oduvijek se u ovoj državi dijelilo šakom i kapom, naravno onima koji su trenutačnoj vlasti išli niz dlaku.

Pišali niz vjetar.

Davalo se ono što se uzimalo svima, koji su svaki dan sve više siromašili.

Kradem siromašnima, da bi dao bogatima.

Deviza uz koju sam odrastao.

Ali, zajebaste se, dragi moji čitaoci, nije tako bilo u onom nenarodnom režimu, nego u Alan Fordu, krilatica Superhika, a Alana Forda smo čekali svaki petak ko ozebli sunce.

Eno ih, još su spremljeni u garaži.

Prvo izdanje, cijeli komplet Alana Forda, na najvišoj polici, da ga ne ošteti vlaga.

Nikada nisam ni pomislio da će se takva luđačka misao, Kradem siromašnima da bih dao bogatima, pretvoriti u stvarnost.

Da će zajebantska rečenica označiti ne samo moj život, nego i živote moje djece i njihove djece, a kada jednom i ti pilići odrastu i njihove djece.

Jer Hrvatska je postala Alan Ford.

Jedini je zajeb, da na svakog junaka stripa ima bezbroj kandidata koji bi mogli preuzeti njegovu ulogu.

Država je dijelila jamstva ko na tekućoj traci.

Ko god se sjetio, a prije toga je lizao guzičetinu nekakvog majmuna koji je u tom trenutku bio na položaju, mogao je dobit jamstvo.

Kojim država jamči da se sretni vlasnik obične hartije sa potpisom i žigom države, hartije koja život znači, može ponašat kako oće.

Može putovat, gradit viletine, jebavat ljubavnice jedan dan na Havajima, drugi dan u Parizu, putovat biznis klasom, žderat kavijar i tartufe šefljom, dok ne pukne.

Može jer mu se može.

Dala mu za pravo ta hartija.

Pa kada svi ti računi dođu na naplatu, on lijepo slegne ramenima i veli, Jebiga, nemam.

Pa izvadi hartiju sa žigom i potpisom.  Država će da plati.

Ko Šojiću kada je kupovao odijelo.

Jer nije on guzijo onu influencericu na Havajima radi sebe, nego radi posla, niti onu poduzetnicu u Parizu, nije ždero kavijar i tartufe šefljom radi toga što voli, nego zato da se vidi da ima, jer kada se ima, poduzeće stoji stabilno.

Sve su to materijalni troškovi preduzećeta.

Sve je to gledala grupa konjina, koji su kod njega radili, godinama. Sve su to oni vidjeli, ali nisu jebavali nikoga ni pola posto.

Čak niti influencerice, a niti poduzetnice, jer je plaća dolazila redovno, a anvozi prazni.

Tek kada je plaća prestala kapat, došlo im je iz dupeta u glavu.

Premda ja mislim da su oni već dugo vremena samo dupeglavci.

Čemu tako teške riječi?

Uljanik je firma u kojoj skoro pola vlasništva imaju mali dioničari, radnici i bivši vlasnici.

Oni čak nemaju ni udrugu malih dioničara.

Koji će im kurac ta udruga, kada je plaća dolazila, a navozi bili prazni.

Radio ne radio, uvijek im je svirao radio!

Naravno da atestirani varilac ne mora znati ništa o onim papirima koje drži u ormaru, u torbici ako dođe potres, da može pobjeći sa njom, a sada ju je preselio u WC, ako mu zafali toalet papira.

Ali učlanjen je on odavno u sindikat, koji mu odavno ne dijeli niti šunke za Uskrs, a sindikat ima pravnike, koji ako ne znaju, znaju koga pitat, kako se mali dioničari, a jedan od njih  je naš tip koji sada briše dupe sa dionicama Uljanika, može udružit u vijeće malih dioničara, pa sa svojih 47 posto glasova može itekako jebavat.

I direktora i influencerice i poduzetnice i toga Vladu sa Markovog trga.

Mogli su jebat koga su htjeli.

Ali, jebo-nejebo, kurcu godine prolaze. Sada je kasno. Poslije jebanja nema kajanja.

A jebali nisu i izjebani su.

Jer im se jebalo živo, jer je plaća bila redovita. Niti ne kuže da su sami sebe zajebali.

Takvih tupadžija je puna država.

Ja ih u obitelji imam barem deset.

Neki od njih su mi i dragi. Pa zašto ja svoj dio novca koji im sada država plaća za nerad, tako da uzme meni, ne bih dao svojim privatnim tupanima, a ne javnim, još k tome nepoznatim?

Činjenica je da je firma vođena katastrofalno, a radnici su to znali. Dovoljno je vidjet navoze, pa da skuže da je nešto praznjikavo, brod i nije baš tako malen da ga se ne bi vidjelo da ga nema.

Da se složilo samo deset posto radnika, što i nije puno, mogli su sazvati izvanrednu skupštinu i jebavat upravu kao što uprava prči šta ja znam koga sve ne.

A nisu, jer su im plaće bile redovite, a navozi prazni.

Da su išli dalje i došli do zlatne dionice (25%+jedna dionica), mogli su smijenit i nadzorni odbor i upravu, kako im se htjelo.

A nisu, jer su im plaće bile redovite, a navozi prazni.

Radi sve te njihove zajebancije, a očito je sa njihove strane bila samo zajebancija, došlo se do mjesta gdje su sada.

I dalje isto. Plaće oće, a navozi su prazni.

Jer su navikli na to. Drugo niti ne znaju.

Ja im plaće posve sigurno ne bih dao!

I sada se javi minstar Marić (Agrokor) i ispali da će državna jamstva dana pulskom Uljaniku neminovno imati efekt na javne financije, pri čemu se do kraja ove godine radi o iznosu od otprilike 2,5 milijarde kuna, a ukupni je dug po jamstvima 4,25 milijardi kuna.

Jer je frajerima bila plaća redovita, a navozi prazni, pa ih je bolio kurac i zato jer je neki mamlaz udario potpis i žig na komad papira na kojemje pisalo JAMSTVO.

A dragi moji, Ko je jamio, jamio je!

Neka ugasi svjetlo zadnji koji izlazi!

Pročitajte i ovo:
Danas je ludi dan. Kao i svaki drugi kad živiš u Hrvatskoj

Vezani članci

U krizama AP pliva kao riba

Vani je studeno. Vjetar me skoro otpuhao, zima ušla u kosti. Stanje je inače...

Godina rasturanja

Ušli smo u Godinu zmije. Po kineskom kalendaru. Godina je počela čudno. Nekako sve...

Ustav 1974.

Prvi put u istoriji ljudskog društva, radni čovek dobio je pravo da upravlja rezultatima...

Kako smo došli?

Imao sam strica. Pa što, imali ste i vi strica. Ali, moj stric, on...