Ako možeš pljunut na tugu i gubitak njegove obitelji, nemoj propustiti!
U članku: [hide]
- U naravi je nas Hrvata da svakoga zajebemo.
- Savršeno izbrušenim instinktom, čim se ukaže prilika, ma dok ni ne trepneš okom, već ti je unutra.
- Ili makar, da ti pljunemo u pjat miršljave domaće juhe sa debelom maneštrom.
- S guštom i ponosom, jer to nam je običaj, skoro pa narodni.
- Pokušavam se sjetit, što postoji a da nije sjebano, ili barem bačena oveća kanta govana na to?
- O tome da je primjer država, koja je sjebana, ne vrijedi ni pričati.
- Srce nemale jugoslavenske privrede, sada se to zove gospodarstvo, bilo je u Hrvatskoj, sjebano je u svega par mjeseci.
- Možda radi razlike u riječima, vrag bi ga znao. Privređivati i gospodariti. A mi Hrvati smo samo, dobre sluge loših gospodara.
- A od sluge nikad dobrog gospodara neš napravit.
- Pred samo tri tjedna, cijelu je državu zahvatilo nogometno ludilo.
- Jer je reprezentacija druga u svijetu.
- Sportski rečeno, ogroman uspjeh, uistinu.
- No, pogledajmo realno, koliko će koristi od tog uspjeha imati Krešimir Horvat, VKV atestirani zavarivač, penzioner iz Končara, koji je otišao u mirovinu prošle godine, sa četrdeset godina staža?
- Rukom je povukao milion kilometara zavara, daleko više nego što nogometaši pretrče u cijeloj karijeri, mlijekom ispirao oči skoro svaki dan, doktori su mu bezbroj puta iz oka vadili razne komadiće materijala. Na stranu sve to, Krešimir Horvat je dugo godina bio najbolji zavarivač Hrvatske.
- Reumatičan, ruku izjedenih artritisom, sa mirovinom od 3.524 kune.
- Njega niko ne čeka.
- Ni kada se pretrpan vraća iz trgovine.
- Hoće li mu pojeftiniti kruh, jer je Luka Modrić najbolji igrač Svjetskog prvenstva? Oće kurac!
- Hoće li pojeftiniti lijekovi koje mora kupovati jer nisu na listi, a bez njih ne može? Oće kurac!
- Hoće li mu unuci moći upisati fakultet, potpuno ravnopravno, u odnosu sa drugom djecom, lošijim učenicima, ali kojima su roditelji utjecajniji ili barem branitelji? Hoće, ako bi se zajebavali!
- Hoće li moći otići negdje na more, maknuti dupe iz Zagreba na deset dana? Moš mislit!
- Hoće li moći kupiti cipele za zimu, i ženi i sebi? A-a!
- Hoće na placu, lijepe, ali ne smije sa njima na kišu ili snijeg.
- Inače su odlične, prave zimske cipele.
- A i gospodin Krešo je sa svoje Trešnjevke išao na doček reprezentacije, u starom dresu reprezentacije, na kojem piše Kranjčar.
- Pa je čekao satima, umirao od žeđi, pišalo mu se, boljele ga kosti, samo da vidi autobus sa totalno pijanim igračima, tržišne vrijednosti milijardu eura, koji žive vani, igraju vani, prijavljeni su vani.
- Porez plaćaju vani. Ako im ne sude radi utaje.
- A predstavljaju njega, koji kao plod četrdesetogodišnjeg rada bez bolovanja, ovdje u Hrvatskoj kusa govna. I kusati će doživotno!
- I sada će mu odma život biti bolji. I lakši!
- Kakve stvarne veze gospodin Krešimir Horvat, VKV atestirani zavarivač, sa mirovinom od 3.524 kune ima sa njima, makar je svoj posao radio izvrsno.
- Osim što su ga predstavljali u igri koju on baš i ne voli, rijetko prati, jer, godinama je dolazio sa posla krepan, nijemu bilo do ničega, osim do sna.
- Euforija, masovna histerija, pažljivo organizirana od strane medija, proizvođača piva, predsjednice, dakle svih onih koji će debelo zaraditi na događaju, ga je ponijela.
- Naravno da ništa nije moglo proći bez političara i različitih guzičara, koji u svemu vide svoju šansu za ogavnom promocijom.
- Svi takvi događaji su idealna šansa za dokazivanje, da tamo na terenu nije ginuo neki Šime Vrsaljko, nego Tomislav Horvatinčić, Kolinda Grabar Kitarović, Ivo Sanader, Oleg Butković, koji je onom svojom glavinom postigao sve golove za reprezentaciju.
- Ili ministar državne imovine Marić, kojemu u pratnji ovaj puta nisu bile dugonoge ljepotice, nego dugoprsti Ivo Sanader!
- Umro je Oliver Dragojević.
- Umro je veliki čovjek, a opet mali, običan čovjek. Jedan od nas.
- A to je najveća vrijednost!
- Miran i samozatajan, dostojanstven.
- Koji je svoj posao radio izvrsno. Možda čak i najbolje.
- Poput gospodina Horvata, VKV atestiranog zavarivača iz Končara.
- Čovjek prepun topline, onog pravog dalmatinskog mota, duha, čovjek od zajebancije.
- Koji je živio svoj život. Nije se pačao u tuđe.
- Za tuđe mu se jebalo!
- Nije umro nenadano.
- Svi smo mi znali da je bolestan, da se bori za svaku minutu života.
- I onda je otišao.
- Mirno, u jednu ranu zoru. Svi smo mi voljeli njegove pjesme. Voljeli smo i njegovu zajebanciju, onaj pravi splitski đir i mot.
- I tužni smo i teško nam je.
- I to je to.
- Oliverove pjesme, sjećanja na njegov duh, biti će još dugo sa nama.
- Olivera biološki, više nema.
- Ali ima cirkusa. I dežurnih cirkusanata.
- Pusta naricanja političara, izjave predsjednice, kako je sve doživljavala Oliverove pjesme, što je sve radila dok ih je slušala, beskrajno su bezosjećajne.
- Čak mi niti ne djeluju iskreno.
- Da nije što god prešutjela, o tome što je radila dok je slušala Moj galebe, pred tridesetak godina?
- Mora li baš sada, u trenutku boli i tuge za Oliverovu obitelj i ona preuzeti ulogu ožalošćene?
- Rezat žile, jer je kampanja?
- Koliko smo sigurni u to, da je Oliver želio da mu na komemoraciji, na kojoj su se od njega opraštali prijatelji i kolege, pjevači, budu i svirači kurcu, Gordan Jandroković, Branko Bačić, Andrej Plenković i ostali političari pohlepno gladni bilo kakvog publiciteta?
- Sve to je gadljivo.
- Pa izmišljanje nekakvog poludana polužalosti?
- Nije hrvatski, pustit velikana da sniva zasluženi san.
- Ako možeš pljunut na tugu i gubitak njegove obitelji.
- To se ne propušta.
- Jer, tako se zarađuju politički poeni.
