Bila je jesen u Crvenoj šumi. Topla jesen, lišće još nije otpalo sa grana, ali je polako žutjelo.
Visoko na duplji na starome hrastu, živjela je dugo godina Vesela Vjeverica.
Nikada nijednom stanovniku šume nije bilo jasno zašto se ona zove Vesela Vjeverica, tko joj je dao ime. Zašto se tako zove.
Jer ona uopće nije bila vesela, uvijek nešto namrgođena, ko da je pojela nekakvog neukusnog crva.
Neki stariji stanovnici se sjećaju kroz maglu, da joj je to ime dao Vuk Zeus, dok je još stanovao u Crvenoj šumi, jer je veselo skakutala oko njega. A Vuk Zeus joj je dobacivao sjemenje i bobičasto šumsko voće, kojeg je u Crvenoj Šumi bilo na pretek.
Kako su to bila lijepa vremena.
Crvena Šuma se tada prostirala kilometrima daleko, a svi oni koji su boravili u njoj, živjeli su bezbrižno i u izobilju.
Vesela je Vjeverica uvijek je skupljala sjemenke, gliste, kukce, ptičja jaja, žirove i marljivo ih nosila u svoju duplju, jer je naprosto voljela skupljati plodove.
Nakon puno godina, Crvena šuma je počela odumirati.
Drveće se sušilo, svakim danom sve jače. Sada je bila već vrlo mala, u stvari postala je Crveni šumarak.
Oronuo i truo, prepun starog usahlog drveća, koje se bezvoljno i beživotno uvijalo pod svakim daškom vjetra.Vjetar je savijao njeno drveće kako mu se prohtjelo.
Plijena za zvijer stanovnikei Crvene šume bilo je sve manje i manje.
Zvijeri su se svakim danom selile iz šume, odlazile tamo preko livade, u druge šume, koje su bile svakim danom sve veće i veće. Jer su bile zdrave.
Samo je Crvena šuma odumirala.
Drveće je trunulo, lomilo se od starosti i dotrajalosti.
Cijelom šumom su dugo vremena vladali Bernardinci. Čak je i Vesela Vjeverica svima govorila da je i ona Bernardinka.
Toliko je to žustro pričala da su joj svi povjerovali i uklanjali su joj se sa puta.
Ubrzo je Vesela Vjeverica postala uistinu prava Bernardinka, Najjača Bernardinka, premda je i u tijelu i ali i u duši bila sitna, malena.
Ali, bila je lukavija od svih životinja, pa je u njoj Veliki Bernardinac, vođa čopora, vidio svog najodanijeg vojnika.
Čak i Stari Olinjali Lav, koji je danima spavao na rubu šume, izležavajući se na suncu, volio je poslušati mudre savjete Vesele Vjeverice.,
Neke životinje, koje su na vrijeme shvatile da šuma propada, pa su prije no što su odlučile pobjeći, šaptale tiho da se čak i Stari Olinjali Lav boji Vesele Vjeverice.
Strašno se boji njenog lukavstva i njene opake naravi..
I strašni Dinosaurus sa Madagaskara, od kojega su čak i ljudi bježali jer su znali da je ljudožder i kanibal uopće, jer ždere sve od svoje vrste, živi u Crvenoj Šumi.
Uvijek se volio praviti pametan, poučavati svakoga svemu, jer je on napravio pravila kako se mora živjeti u Crvenoj šumi, i on se bojao Vesele Vjeverice.
Živio je u šumi i Iznogud, za kojega su neki govorili da je čovjek, ali mnogi u to nisu vjerovali. Uvijek je u haljetku svoga džepa nosio tablu čokolade, on bobice nije skupljao. Šaptalo se u strahu, koga Iznogud pogleda, da mu se od pogleda smrzne krv u žilama.
Iznogud je uvijek bio uz Velikog Bernardinca. Kada si vidio Iznoguda, znao si da je Veliki Bernardinac negdje u blizini.
Ako bi kojim čudom, Iznogud spavao, pred brlogom Velikog Bernardinca stražu bi čuvala Bundeva Sa Konjskim Repom.
Svi su znali da je razlog njezinog postojanja samo jedan, čuvanje brloga Velikog Bernardinca. kakvu bi drugu ulogu i mogla imati obična bundeva?
I grozne Curbabe, a neku su je šaptom zvali Baba Devojka, svi su se stanovnici Crvene Šume bojali, ali Vesela Vjeverica nije.
Curbaba je od svih stanovnika šume najčešće mijenjala brloge, ali već dvije zime njezin je brlog blizu brloga Velikog Bernardinca, protiv kojega se nekada davno ogorčeno borila.
Svi su se oni bojali Vesele Vjeverice.
Ma gospodarila je ona šumom, jednom je netko rekao da čak i Veliki Bernardinac sa strahom razgovara sa Veselom Vjevericom.
Ugađali joj, davali najsočnije plodove, a ona je htjela još i još.
Nikoga se u Crvenoj Šumi Vesela Vjeverica nije bojala, jer, šuma kao da je bila njena.
Ona je svaki dan, po cijele dane skupljala najslađe bobice, žirove, neumorno, toliko da su se stanovnici pitali, gdje joj je mjera.
I Čovjek Jaje jako se bojao Vesele Vjeverice, a upinjao se biti veći Bernardinac od nje. Niko ga nije volio, a tiho su šaptali da mu je ovo peta šuma gdje živi, da su sve šume u kojima je živio prije nestale.
Posušile se i istrunule.
Došlo je ružno vrijeme, upravo onako kako to zna biti u jesen.
Nad Crvenu Šumu nadvili su se teški crni oblaci, vjetar je puhao danima, Životinje su bježale tamo gdje su mislile da će im biti bolje.
Što dalje od Crvene šume.
Među prvima je pobjegao i Čovjek Jaje, na posve drugi kraj šume, daleko od brloga Glavnog Bernardinca, gdje je do nedavno stanovao..
Pobjegao je šesti puta.
Niko ne zna razlog, ali jednoga dana, Veliki Bernardinac je rekao Veseloj Vjeverici da joj više ne vjeruje.
Da ona nije Bernardinka.
Da je razmišljao i preispitao sve i da zna da mu ona prijatelj nije. A kada Velikom Bernardincu nisi prijatelj, odma si neprijatelj.
Pričala je Sova koja je živjela na drvetu iznad njegovog brloga da su jednoga jutra, Velikom Bernardincu došli u posjetu Stari Olinjali Lav, Bundeva sa Konjskim Repom, Dinosaurus sa Madagaskara i Strašna Curbaba.
Pred vratima ih je dočekao namrgođeni Iznogud, pa ih je sve skupa pustio u brlog Velikog Bernardinca.
Dugo je njih četvero pričalo Velikom Bernardincu, Sova je sletjela na otvor brloga i pokušala čuti što govore, ali je samo čula da se učestalo spominje Vesela Vjeverica.
Onda je iz brloga izašao Veliki Bernardinac, skupilo se još ono malo preostalih stanovnika Crvene Šume, onih koji nisu pobjegli, pa se popeo na stari panj i objavio da Vesela Vjeverica više nije Bernardinka. I da više ne može skupljati plodove u šumi, čak i da mora plodove koje je nabrala vratiti u šumu.
Ali u šumi živjeti može, dok je on ne odluči prognati.
Koja je pouka ove bajke?
Ne vjeruj Starom Olinjalom Lavu, Bundevi sa Konjskim Repom, Dinosaurusu sa Madagaskara i Strašnoj Curbabi, jer će ti uvijek zabiti nož u leđa. Slijedeći je na redu Veliku Bernardinac.
Nevezano na priču:
Rajko Ostojić podnio je ostavku na mjesto predsjednika Središnjeg savjeta SDP-a, jer je navodno jako okupiran aktivnostima oko pripreme za izbore za EU parlament.
Sve to skupa poprilično je čudno, jer je Rajko Ostojić do sada bio poznat među članstvom kao apsolutno najveći skupljač funkcija u SDP-u, a sada odjednom nije predsjednik Središnjeg odbora, tog prestižnog organa koji više-manje postoji samo na papiru, a koji je potpuno neaktivan i naravno, neučinkovit.
Izgleda da se krug oko Bernardića raspada, te da uz njega u ovom trenutku stoje Davorko Vidović, Tanja Dalić, Nikša Vukas, Mladen Kešer i ipak, Zlatko Komadina.
Pa će se tako Rajko Ostojić moći na miru posvetiti ostvarenju planiranog cilja.
Osvojenih šest mandata SDP-a na listi za EU Parlament, kao što je i najavljivano!
Ni malo ne sumnjam da će u tome uspjeti.
Ako bi se zajebavali. Pa ako i promaši koje mjesto, pet više manje i nije puno, zar ne?
U odnosu na 1000 Europarlamentaraca, to je zanemarujuća brojka!
