Deseti je travanj.
Dan osnivanja NDH. Zločinačke tvorevine koja je uništila živote stotinama tisuća ljudi, sve u prokletoj želji za postizanjem nekakve čistoće nacije. Ustaše su toliko ostrašteno provodili likvidacije i mučenja svojih dojučerašnjih sugrađana, da su svojim postupcima izazvali gnušanje i gađenje svojih idola, njemačkih oficira.
Edmund Glaise von Horstenau austrijski časnik, političar i general Wehrmachta, Hitlerov vojni izaslanik u NDH.
Revno je izvještavao o situaciji u NDH. U svom prvom izvještaju Wehrmachtu, Horstenau je nakon posjeta ruralnim dijelovima NDH napisao da su ustaše “u ludom bijesu”, te je opisao krajnje potresne detalje o tome kako se ustaše ponašaju prema neprijateljima i zatvorenicima.
U jednom od dijelova izvještaja, opisao je kako je ustaški pukovnik osobno strijeljao oko 500 ljudi starosti između 15 i 20 godina. Osim o ubojstvima stotina civila, Horstenau je obavijestio nacističko zapovjedništvo da ustaški vođe siluju gotovo svaku ženu, muče i ubijaju djecu, i to najčešće pred majkama. Tijekom ljeta 1942. godine Glaise von Horstenau je zatrpavao njemačkog veleposlanika u Zagrebu Siegfrieda Kaschea izvještajima o ustaškim zločinima.
Javljao je i slijedeće:
Puno ovakvih detalja napisao je u svojoj knjizi Zapisi iz NDH.
ISBN: 978-953-260-202-9 Godina izdanja: 2013
Broj stranica: 660 Dimenzije: 16,5 x 24 cm
Uvez: tvrdi
Knjiga ima 600 stranica. Mnogima to i nije problem pročitati.
Problem je u tome da onima koji bi tu knjigu svakako trebali pročitati, čitanje teksta od 600 stranica s razumijevanjem, predstavlja nesavladivu zapreku.
Spasa tu nema!
Ustaše su svojim djelom ostavile ružan ožiljak, ranu koja krvari, uvijek iznova. Predaja Istre, Dalmacije i otoka Italiji, pristanak da Talijani imenuju kralja, Talijana, najveća je veleizdaja u povijesti Hrvatske.
I danas će se mnogi pozivati na te strašne dane. Spominjati Poglavnika. Držati će se mise u čast takve monstruozne tvorevine.
Spasa tu nema!
Mise bi trebale biti Bogu ugodna djela. Pomisle li ikad štovatelji djela NDH, kako to da je baš najjače u potresu stradala crkva u kojoj su se održavale mise koje su veličale NDH i njene zločince. U središtu Zagreba?
Dan je u kojem će svaki čestiti Hrvat s nelagodom pogledati u pod. Iako s tim zločinima nemaju veze.
Jer su zločini rađeni u nekakvo njihovo imaginarno ime, pred puno desetljeća, u ime budućih pokoljenja koja ih se stide.
