Poštovani gospodine Bernardić!
Kažu mi da Vam ne pišem, da je to gubljenje vremena, jer da Vi ionako nikoga ne slušate, čak i novinari pišu da ste „paranoični“.
Ja ne vjerujem u te nekakve njihove liječničke dijagnoze, olako rečene i napisane, na osnovu znanja stečenog studiranjem na FPZ-u.
Dakle, SDP je u situaciji danas, utorak oko devet sati navečer, takvoj da se članovi gledaju razrogačenih očiju, vrte kombinacije, petljaju sve i svakoga izvan stranke.
Mislim da je najteže rečenim liječnicima sa FPZ, jer sutra, da prostite, neki kurac moraju napisati, a pojma nemaju što će napisati.
Situacija se u zadnjih desetak dana, naravno prema vijestima koje su curile u javnost, promijenila ravno dvijestotine trideset i šest puta.
Sve što je bilo važeće, nakon dvadeset minuta, kao da nije postojalo.
Nitko ne zna što slijedi.
Što će biti s nama sutra, dal’ to itko zna, pjevala je davno Sanda Langerholz u Jalti.
Jalti na poluotoku Krimu, gdje su se sastala tri državnika, i dijelila svijet.
Teško je biti državnik, jer to za postat, treba i godina i godina, desetljeća rada, znanja, slušanja, razmišljanja.
A i sreća nije nebitna.
Vi ste, gospodine Bernardiću mlad čovjek, taman nekako na ulazu u poslovno najproduktivnije godine, dakle prerano da biste postali državnikom, o tome da li ćete jednom postati državnik, da će se po Vama zvati škole, podizati spomenici, ne znam.
Ne zna nitko.
Jer, život je gospodine Bernardiću sazdan od dizanja i padanja.
Vi ste se uzdigli, a sada Vam je putanja silazna, stremi prema padu.
Putanja nije ono, čista parabola, što ćete Vi kao dobar fizičar razumjeti, u silaznom dijelu je malo zavojita, do sada ste prešli dvijestotine trideset i šest zavoja.
Dakle, poštovani gospodine Bernardiću, u svim ovim događanjima koja su se zbila u zadnjih samo desetak dana, a koje je teško čak i prepričati, na govornicama, pred novinarima, na FB se izredalo svega i svačega.
Ja osobno, pamtim samo jedan potez, ostali nisu ni spomena vrijedni.
Potez vrijedan pažnje.
Užasno vrijedan pažnje.
Vaš, ali stvarno, državnički potez.
Potez vrijedan istinskog poštovanja.
Naime kada je procurila informacija da je ste na sjednici Predsjedništva izjavili, da ćete raspisati nove izbore, a onda, ako terba otići, stao sam osupnut.
Davor Bernardić je nacrtao Mona Lizu.
Političku.
Potez toliko neuobičajen u našoj politici, napose u SDP-u.
Davor Bernardić je bljesnuo, poput eksplozije. Pokazao superiornu snagu nad ulizicama i dupeljupcima, koji su svim naknadnim reakcijama nakon vaše izjave pokazali samo jedno.
Da su, za razliku od Vas, samo ljigavi foteljaši.
Neznalice i fuliranti, svjesni da ih nikad, pa ni onda, više nikada nitko ne bi izabrao.
Ni na izborima za predstavnika stanara zgrade u kojoj žive.
Iskreno me oduševio Vaš potez, a to sam i napisao.
Boja na Mona Lizi se nije ni osušila, da bi se pred kamerama odigrala redaljka, pravi i istinski gangabang, u kojem su frajeri koji ne znaju ni patkicu ili labuda nacrtati iz broja dva, zanijekali postojanje Mona Lize.
Nedostojnici su zanijekali vaše djelo.
Podcjenjujući, ovih dana, novinari pišu o Vašem nastupu na klubu zastupnika i Predsjedništva.
Da li je moguće, gospodine Bernardić, da ste Vi jedno remek djelo uništili, bacili u vatru, da boja cvrči u vatri, radi volje likova koji ni patkicu preko broja dva ne znaju nacrtati?
Okrenite se oko sebe, pogledajte, ali mislim da ste to već učinili bezbroj puta u ovo zadnje vrijeme, pa znate da Vi uistinu ne možete nikome vjerovati.
Osim svom instinktu, onom istom, koji je bljesnuo pred tri dana.
Kada ste navodno rekli, Ja raspisujem izbore i odlazim.
Što su nevješti crtači patkica iz broja dva, odmah marljivo opovrgli.
Gospodine Bernardić, da Vas pitam, jako puno ljudi piše, da Vas poznaje osobno, da su jedno vrijeme života bili dobri sa Vama, neki su još uvijek, premda u to ne vjerujem.
Zar je moguće, gospodine Bernardić, da ćete njihovu političku sudbinu, ali i onih članova koje ne znate, ali vjeruju u ideju, ostaviti u rukama nevještih crtača patkice iz broja dva?
A vi ste samo jednim potezom nacrtali Mona Lizu.
Kažu mi da Vam ne pišem, da je to gubljenje vremena, jer da Vi ionako nikoga ne slušate.
Da ne tražite savjete. Niti ih primate.
Znate ono, Pametan čovjek savjeta ne treba, a budala ne sluša.
Vi posve sigurno niste budala.
Vi ste pametan čovjek, koji zna nacrtati Mona Lizu!
Pa nacrtajte je više!
A nevješte crtače patkice pustite da na svojim patkicama otplove niz Savu, što dalje od Iblera.
Želim Vam puno sreće i osobne hrabrosti,
Spectator
Spectatorovo pismo gospodinu Davoru Bernardiću, Iblerov trg 9, 10000 Zagreb
