Hoće li štovatelji lika i djela Ante Pavelića, nekadašnjeg generalnog direktora poduzeća zvanog Maksove mesnice, osamnaesti svibanj ove godine obilježiti u dvije kolone?
Pitanje je to koje me već dulje vrijeme muči.
Evo, ove je godine i državni vrh, reko da neće ići u Bleiburg jer su sprječeni.
Nisu rekli, konkretno precednik Njonjo, da li će tu subotu ići na firmu nekom rođaku u Klokočevac ili će se otputiti u Rim.
Na obilježavanje velikog događaja u povijesti NDH.
Na proslavu godišnjice potpisivanja Rimskih ugovora.
Toga je dana, daleke, a opet tako nam drage i bliske 1941. poglavnik sa svom svojom bulumentom u veličanstvenoj palači Palazzo Venezia potpisao Rimski ugovor.
Nekima je 1941. draga jer je ostvaren nekakav i nečiji san, a drugima je draga jer je nekima dopizdilo sve i pokrenuta je borba protiv najvećeg zla.
Tim je ugovorom, ničim izazvan, sroljo koji se volio nazivati poglavnikom Italiji prepustio:
-
okolicu Zadra, Šibenik, Split, otoci Rab, Krk, Vis, Lastovo, Korčula, Mljet i mnoštvo drugih manjih otoka, kao i Boka Kotorska te dijelovi Hrvatskog primorja i Gorskog kotara, ukupno 5.380 km2 teritorija, naseljenih s približno 400.000 Hrvata i posve neznatnim brojem Talijana. Od morske obale, Hrvatskoj su ostavljena uglavnom područja s negostoljubivom obalom i bez većih luka, s izuzetkom Dubrovnika
-
drugim ugovorom (“Sporazum o pitanjima vojničkoga značaja”), koja se odnose na jadransko primorsko područje NDH se obvezala da će otoci i morska obala biti pod potpunom talijanskom vojnom kontrolom (tzv. Prva zona), a da u širem području u zaleđu (tzv. Druga, demilitarizirana zona) neće podizati nikakve vojne objekte ni držati ratnu mornaricu. Uspostava prve i druge zone je u pregovorima predstavljena kao talijansko popuštanje – naime su oni ispočetka bili zahtijevali da cijelo to područje, te još šire područje zaleđa – sve do Karlovca – budu izravno pripojeni Italiji, pri čemu NDH ne bi ostao apsolutno nikakav izlaz na more;
-
trećim dokumentom (“Ugovor o jamstvu i suradnji između Kraljevine Hrvatske i Kraljevine Italije”) Italija je postala jamcem političke nezavisnosti hrvatske države, talijansko pokroviteljstvo u vanjskopolitičkim i vojnim pitanjima, a bilo je predviđeno također i valutno i carinsko povezivanje.
-
Treći ugovor nikad nije bio proveden u cijelosti iako je dogovoren, posebno odrednica vezana za krunjenje savojskog princa Aimonea Roberta Margherita Maria Giuseppea di Torino za hrvatskog kralja pod imenom Tomislav II.