Priznam, nisam baš jak sa religijom, u biti dosta znam, ali ne kužim kada se kaj i kam hoda, niti rasporede onih manje važnih svetaka.
Nisam ni jak u turizmu, ako se tu ne računa da znam naručit janjetinu, ćevape, pizzu, škrpinu, grdobinu i ukombinirat sa vinom, ali mi teže ide sa plaćanjem.
Kombinacija turizma i religije mi je posve nejasna, osim kaj znam da postoje autobusi koji voze turiste u posjetu Mamiću u Međugorje, ne bi li bili intelektualno prosvjećeni od vidjelice Vicke.
Meni ta cijela stvar zvuči kao vic, ali, ko voli, nek izvoli.
Dakle, danas je subota.
Mađarski turisti, kojih je puna jadranska obala, ali Varaždinci, Koprivničanci, Bjelovarci i ostali stanovnici ovog dijela Lijepe naše, jutros su rano ustali, platili babama za zimmer frei, kupili po litru dvije fejk originalnog djevičanskog maslinovog ulja i pojurili svojim kućama, da ih ne zajebe kolona na Velebitu.
Kada su prošli Zagreb, već je nekako bliže, lakše se diše.
Nazivaju se prijatelji, Dolazim za sat vremena, idemo na kavu, moram ti pričat kako je bilo.
I onda, malo kurac.
Kolona, već od Sesveta prema Varaždinu.
Stani. Kreni. Stani. Kreni.
Oni živčaniji izlaze van, pa hodaju paralelno sa kolonom, usput virkaju u automobile koji stoje dok oni lagano hodaju, pa gledaju u tamno osunčana bedra jedrih Mađarica, Podravki i Bilogorki, svjesni da im je to labuđi pjev za ovu godinu.
Kolona jedva da se miče.
Kilometrima duga, udarna je subota, škola počinje u ponedjeljak.
Tako je sve do skretanja prema Zelini.
Autoput krcan automobilima, povratnika sa godišnjeg odmora, sa nervoznom i umornom dječicom, slijeva se u jednu traku, koja jedva da se miče.
Jer, autoputom A4, međunarodnim autoputom kojim svakoga dana prolazi na desetke tisuća vozila, a udarnim vikendima, kao što je ovaj i do stotinu tisuća, veselo i sretno, blagoslovljeno blesavih faca hodaju, naravno hodočasnici. I pjevaju pjesme o blaženstvu i božjem miru.
U Sred turističke sezone, dobro nije u sred, ali u udarnom vikendu, oni šeću. Po autoputu A4. Policija ih prati. Jer se njima baš hoda po autoputu.
Idu na hodočašće.
Nekada se na hodočašće išlo bespućima i kozjim putovima, a autoputovima su išli automobili.
Ali ta su vremena negdje u bespućima povijesne zbiljnosti.
Vrijeme je da se ipak odredimo.
Da li smo mi turistička zemlja ili katolička džamahirija?
