Ili je Maras Zagreb osvojio, ili ga je Bernardić izgubio?

Tajming je zajebana stvar.

Loš tajming te može zajebati, ako ne onda barem razjebati.

Gordanu Marasu sam, nakon izbora priuštio mira sto dana, čak sam se uspio i posvađati sa Jockerom, koji je želio pisati o njemu, ali ja nisam htio objavljivati.

Pa sam stoti dan objavio učinak rada Gordana Marasa, u deset točaka.

Nabrojao točke, deset njih i to je to.

Da bi, samo dva dana kasnije, bila održana sjednica Gradskog odbora SDP Grada Zagreba. Pod vodstvom Gordana Marasa.

Poznato je još od izbora, ga je Maras legitimni pobjednik izbora, pobijedio je sa značajnom razlikom od strane establishmenta stranke favoriziranog Denisa Hrestaka.

Marasova pobjeda se ne sastoji samo u pukoj osvojenoj razlici glasova, nego je njegova pobjeda, pobjeda nad svim mućkama i predradnjama koje su prethotile izborima.

Mnogi su se uistinu trudili srušiti te igre.

S ponosom mogu konstatirati da i moj udio u cijeloj toj priči nije bio malen.

Dakle, sastala se ekipa preškouličanaca, da bi raspravljali o raznim pitanjima.

Kako to već ide, Maras pozdravlja prisutne i predlaže dnevni red.

Dnevni red je usvojen. Tako to valjda piše i u poslovniku, pa se tu nisu previše kačili.

Nakon što su se ručice spustile dolje, sjetio se, valjda uspavani član Gradskog odbora, Miroslav Dukić, da bi on nešto predložijo.

U dnevni red, koji je već izglasan.

Čovjek ima godina, a nikad čio za ono Poslije jebanja, nema kajanja.

Kada ne sjedi na partijskim sastancima, on je namještenik u osnovnoj školi negdje u Novom zagrebu, predaje domarstvo.

Unatoč raznim prijeporima, nisam siguran, ali mislim da zaposleni u osnovnim školama primaju platicu iz proračuna grada ili mjesta u kojem se nalaze.

U slučaju toga uspavanog profesora domarstva, gospodina Dukića, mjesto rada je Zagreb, a lovica za njegovu platicu svaki mjesec pada iz kase kojom rukovodi Milan Bandić.

Uvjerite me u suprotno!

To sve pišem, kao digresiju na razno razne diskusije od pred dva tjedna.

Nastavnici i ostalo osoblje osnovnih škola u Zagrebu, rade kod Milana Bandića, plaću im daje on.

I domarima.

Dakle, gospodin Miroslav Dukić je, nakon što je dnevni red izglasan, predložio dopunu dnevnog reda.

Sa prijedlogom da se izglasa nekakva odluka kojom osuđuju sve i svakoga tko o stranci govori u medijima, a naročito one koji kritiziraju predsjednika.

Ne znam kako je to gospodin Dukić stručno formulirao ili kako su mu formulirali i dali da samo pročita, ali ja bih to zvao Odluka o čuvanju lika i djela Davora Bernardića.

Koji je posve legalno izabran na izborima, većinom glasova članova SDP-a, koji sada vide da su se zajebali.

Ali se o zajebu ne smije pisati.

Mora se pisati kako je uistinu Zagreb lijep po kiši, a jest kurac. Prođite podvožnjakom Miramarske, po kiši.

Zelje moraju hvaliti i oni koji ga ne mogu smislit, ako u novčaniku imaju sliku Davora Bernardića.

Članovi moraju stalno trkeljat da se moraju štitit prava radnika, koji više ni ne postoje, a na bitne stvari koje tresu državu, moraju šutit, jer bi svaka kenjaža mimo dopuštene rupe, bila najstrože zabranjena.

Cenzura brajko, zaštita legalno izabranog predsjednika. Što on kaže, tako mora bit.

Molim vas, zapamtite ovu rečenicu.

Maras konstatira da je glasanje o dnevnom redu prošlo i da više nema kenjaže o dnevnom redu.

Ali Dukić i ekipa, od kojih je dobar dio, nekom divnom koincidencijom zaposlena kod istog poslodavca, Milana iz Pogane Vlake, baš oće štitit lik i djelo Davora Bernardića, koje prvi Davor Bernardić sam ne štiti, svakim svojim nastupom u medijima ga ruši i ruši.

Treba branit nebranjivo.

SDP-ov Ljubin grob.

Počela je graja, diskusija, bilo je povuci, malo mi ga i potegni, ali Maras se ne da.

Pa se onda javio drug Tihomir Barišić, nosilac mnogih partijskih funkcija, ali i one najvažnije, Bernardićev kum.

Kum traži da se glasa, a da Šojić broji glasove.

Svjestan je Maras, da su Šojić i matematika dva pojma, da će se Šojić garant zajebat, a siguran je i u kojem smjeru bi zajeb išao, pa pita, Kakav Šojić? Glasove brojim ja!

Valjda je mislio Kum da Maras ni do pedeset i šest nabrojat ne zna.

Ne poštuje legitimno i legalno izabranog predsjednika, a traži da se poštuje drugi legitimno izabrani predjsednik. (Sjetite se rečenice)

Kada Maras nije dopustio Šojiću da broji, to ekipa više nije mogla podnijeti.

Pa je, tvrde svjedoci Kum drekuno, Ajmo van!

Dakle, pristupilo se Planu B, rušenju kvoruma.

Legalno izabranom predsjedniku GO SDP Grada Zagreba.

Pa tako ponosno izlazi iz dvorane ekipa koja navečer sastanči u Praškoj, a ujutro radi u Poganoj Vlaci, Nesuđeni zaštitniki lika i djela Davora Bernardića.

Izlazi tako Tanja Dalić, izlazi i drug Prica, koji više ne radi kod Bandića, nego mu HZMO, gdje ga je zaposlila sestra, visoka funkcionerka Stranke rada i solidarnosti BANDIĆ MILAN365.

Kum nije dugme, pa izlazi i on. Izlazi i nesuđeni brojač Šojić, izlazi i komunalna redarka Ljubica Hrgović. Izlazi i Dukić, koji nije uspio nametnuti cenzuru u Zagrebu.

Iz dvorane izlazi i neka uplakana ženska, koju su natjerali da izađe iako nije htjela izać.

U dvorani ostaju oni članovi Gradskog odbora kojima se rebra na zadnjoj strani tijela povezuju u kičmu.

Avertebrata članovi su izašli.

Da vas više ne gnjavim sa pojedinostima te mučne sjednice.

Dakle, prvo, na današnji dan, 27.rujna, Gordan Maras ima većinu Gradskom odboru, prema svih osam izvora, on sada ima oko 34 do 36 ruku, od 56.

Dakle, u SDP u  se pokušava uvesti verbalni delikt, ali vrlo vrlo selektivan. Zaštita lika i djela legalno izabranog predsjednika stranke.

Što je sa zaštitom lika i djela recimo, Gordana Marasa, koji je ultralegitimno izabran za predsjednika GO SDP-a Zagreba, jer je pobijedio snažno suportiranog kandidata, usprkos inbornom inženjeringu?

Njega se mije jebat?

Što je sa ljudima koji su zaposleni u Praškoj, Matošin & Kunac pod direktnom komandom Marasa, a koji očito je opstruiraju njega kao predsjednika, iako je izabran ultralegalno?

U privatnom poduzeću potegli bi radi takvog stava sankcije.

Egzistencijalnog tipa.

Na žalost, slike nisam dobio nikakve, jer mi gospođa Ljubica Hrgović, koja je revno slikala za kraja dvorane, naročito one koji su ostali (ona je kao komunalni redar u Gradu Zagreba) naravno izašla, lai mi slike nije poslala

Čemu slikanje kolega iz Gradskog odbora?

Za koga, za što?