Otkad je neovisne Hrvatske, državne agencije i ustanove bile su prirodno stanište ljudima sa stranačkim iskaznicama. Pogotovo je to slučaj u Splitsko-dalmatinskoj županiji, kojom od njenog osnutka vlada jedna politička opcija. E, pa u istoj toj županiji od 2009. djeluje Javna ustanova za koordinaciju i razvoj – Rera u kojoj su sigurno utočište, umjesto sposobnih, našli mnogobrojni članovi HDZ-a.

Rera je tako prije dvije godine punila novinske stupce kao jedna od najneefikasnijih državnih agencija koja je, s tadašnjih dvadesetak zaposlenika, umjesto razvojnih potencijala uspjela proizvesti isključivo – dugove.
Istini za volju, od tog vremena u ovoj javnoj ustanovi počelo se nešto raditi, a obujam posla toliko se povećao da su nedavno otvorili natječaj za nekoliko radnih mjesta. Jedno od njih bilo je i ono stručnog savjetnika u Odjelu za ruralni razvoj na koje je početkom ožujka zaposlena 60-godišnja Ivanka Luetić-Boban.
I bila bi to vjerojatno jedna lijepa i pohvalna priča o zapošljavanju starijih osoba, samo da način na koji je gospođa Luetić-Boban zaposlena nije, u najmanju ruku – čudan.
Oni s malo boljim pamćenjem Ivanke će se sjetiti sa Splitskog festivala 1992. godine kada je, zajedno s debitantom Sinišom Vucom, osvojila publiku hitom “Molim te, vrati se”.

Glasala za samu sebe

Oni s još boljim pamćenjem gospođe Luetić-Boban sjetit će se po manjem skandalu kada je, s mjesta povjerenice za ravnopravnost spolova Splitsko-dalmatinske županije, jedina glasala za samu sebe pri dodjeli nagrade “Žena godine“, a u to vrijeme branila se i od optužbi da je sjednice Povjerenstva za ravnopravnost spolova sazivala što je češće mogla samo kako bi, kao predsjednica, skupljala jednokratne naknade za sudjelovanje od 1600 kuna.
No, samo oni s najboljim pamćenjem sjetit će se legendarnog životopisa kojim je gospođa Luetić-Boban, a i to vam kada ste od 1990. godine učlanjeni u HDZ padne na pamet, istaknula kandidaturu za člana Programskog vijeća HRT-a.
Profesionalna karijera, politička karijera, sudjelovanje u ratu i hobiji – četiri su poglavlja javno dostupnog životopisa u kojem je, pogađate, ono prvo najsiromašnije. Prilikom prijave za funkciju koja oblikuje program javne televizije pohvalila se gospođa Luetić-Boban tek dvadesetogodišnjom karijerom pjevačice zabavne glazbe i tu, manje-više, njeno radno iskustvo prestaje.
– Kako je moguće da osoba s tako siromašnim radnim iskustvom i s tek nekoliko godina do mirovine, bude odabrana kao najbolja od 65 kandidata za radno mjesto u razvojnoj agenciji? – pitamo Jozu Sarača, direktora Rere.
– Gospođa Luetić-Boban jedina je od svih kandidata priložila potvrdu o sudjelovanju u ratu. Sukladno s hrvatskim zakonima, ona je automatski imala prednost pred ostalim kandidatima i kršili bismo zakon da je nismo zaposlili – argumentira zaposlenje stranačke kolegice Sarač.

‘Sramotno i nemoralno’

I, uistinu, iz Ministarstva branitelja potvrdili su nam kako gospođa Luetić-Boban ima čak 265 dana u neborbenom sektoru tijekom kojih je, kako sama kaže u životopisu, “kao organizatorica, voditeljica programa i pjevačica sudjelovala na preko 150 humanitarnih koncerata u zemlji i inozemstvu gdje su prikupljena milijunska sredstva za pomoć Hrvatskoj“.
Koliko je moralno zbog pjevanja i organizacije humanitarnih koncerata iskoristiti status branitelja i tako sa 60 godina priliku za zapošljavanje oduzeti mladima, htjeli smo upitati i samu Ivanku, no “zbog strašnih bolova u leđima“ nije bila u stanju razgovarati. Isto pitanje stoga smo postavili Boži Zadri, predsjedniku Udruge veterana 4. gardijske brigade.
– Nažalost, sadašnji zakon je takav i ja mislim da ga pod hitno treba mijenjati. Pola Hrvatske je na ovaj ili onaj način sudjelovalo u ratu. Ali, smiješno je izjednačavati borbeni i neborbeni sektor. Nije isto sjediti u nekom uredu ili organizirati humanitarnu pomoć i biti na prvoj crti bojišnice. Ne znam detalje ovog konkretnog slučaja, ali pozivati se na prednost pri zapošljavanju zbog dana provedenih u neborbenom sektoru, pogotovo ako to ide nauštrb stvarnih branitelja ili njihove djece, sramotno je i nemoralno – kaže Zadro, oštro napadajući zakon prema kojem je biti u borbenom i pjevati borbene – isto.