Ovo je članak bez kurcaranja, pičkaranja, jer sve sam psovke potrošio kada sam pisao i pročitao članak. Možete i vi, od volje vam.
Čini mi se, oduvijek, sve oko državnih energenata, struje, plina, nafte uvijek nekakvom političkom trgovinom potpadne pod HNS. HNS je oduvijek volio juhu od masne koke.
Bogu hvala, HNS postoji samo simbolično, pa je sada brigu o energentima preuzeo Domagoj Filipović, novopečeni ministar u vladi Andreja Plenkovića, ali brigu o plinskom biznisu i dalje vode HNS-ovi pouzdanici, ljudi koje svojim utjecajem postavlja Predrag Štromar. Donji Kneginec je izgleda mjesto gdje se rađaju stručnjaci za plinski biznis. Pa su susjedi postali velike face u državnom plinskom biznisu, premda je budući direktor Podzemnog skladišta plina (PSP), to je posve sigurno, Laslo Farkaš, za promjenu Mađar. Što i nije loše, obzirom da je Hrvatska energetski podčinjena, stenje pod Ugarskom čizmom, položaj u koji smo dovedeni politikom Andreja Plenkovića i Gordana Grlića Radmana.
Dakle, plin
Hrvatska dnevno troši, pri temperaturi o nula stupnjeva (0o) 11 do 13.000.000 m3 plina, u strukturi potrošnje, 50% otpada na građanstvo, a 50% na gospodarstvo. Lapo lapo.
Ta potrošnja pokriva se iz slijedećih izvora_
- 4.800.000 m3 plina uvozi se iz Austrije, u strukturi toga plina 4.300.000 m3 je ruski plin, dakle, 90%.
- 6.800.000 m3 plina uvozi se iz Mađarske, u strukturi toga plina 6.800.000 m3 plina je ruski plin, dakle 100% plin koji se uvozi iz Mađarske, je isključivo ruski plin.
- 2.000.000 m3 plina Hrvatska proizvodi sama. Na raznim bušotinama diljem zemlje i Jadrana.
- 6.800.000 m3 plina je dnevni kapacitet plinovoda koji vodi od LNG terminala, na Krku. Kažem kapacitet, jer od tog kapaciteta, 70% su zakupili, vjerojatno pretpostavljate, Mađari, dakle iz tog terminala realno možemo očekivati 2.000.000 m3 plina dnevno. Ostalo nije naše.
- 5.000.000 m3 plina povlači se dnevno iz PSP. Ali, naravno tu ima kvaka. Ta količina se može povući samo kada je skladište puno, pri pritisku od 191 bara. Svakim povučenim kubičnim metrom, pritisak u skladištu pada, pa se i manje povlači svakim danom sve manje. Da bi u veljači povučena količina pala na samo 2.000.000 m3 plina. U razdoblju od 01.04. do 01.10. plin se utiskuje u sladište, skladište se puni. Stanje utiskivanja u ovom trenutku nije dobro, nije utisnuto ni 50% potrebne količine plina, ostaje još šezdeset dana do prestanka utiskivanja. Maksimalni projektirani volumen PSP-a je 553.000.000 m3 plina, što znači 46 dana pune potrošnje Hrvatske. To je na papiru, dok je stvarni kapacitet 440.000.000 m3, odnosno za samo 36 dana potrošnje. Razliku od 113.000.000 m3 plina čini plinski jastuk, obujam plina u ležištu potreban za upravljanje skladištem i održavanje minimalnog tlaka u skladištu. To je plin koji imate, ali ga nemate. Pritisak u plinskom jastuku je definiran između 80 do 191 bara. Ispod 80 bara se ne smije istiskivati. Kada je skladišti pritisak 191 bar, izbacuje se dnevno 5.000.000 m3, a kada je skladište poluprazno ili na recimo 100 bara, izbacuje samo 2.500.000 m3. To vam je ko sprej. Manji pritisak, manje šprica. Očekivani dnevni kapacitet povlačenja, obzirom na pad pritiska biti će početkom veljače oko samo 2.000.000 m3 plina. Matematički izraženo, dnevni pad istiskivanja je 25.000 m3 plina. Svakim danom 25.000 m3 manje, dok se ne dođe na samo 2.000.000 m3, početkom veljače.
To su polazne osnove. I nisu lijepe ni malo. Štoviše, ružne su.
Ako Putin zatvori plin, a vjerojatno hoće, zatvorit će svakako i zemlji koju je proglasio neprijateljskom, Hrvatskoj, potrebe Hrvatske, ostati će naravno iste, ali će se unekoliko smanjiti količina plina koji ulazi u Hrvatsku.
- Austrijski plin pao bi na 500.000 m3 plina dnevno
- Mađarski plin pao bi na 0 m3 plina dnevno
- Hrvatska bi nastavila sa svojih 2.000.000 m3 plina dnevno
- LNG bi isporučivao samo 2.000.000 m3 plina dnevno.
- PSP Okoli isporučivale bi u tom razdoblju prosječno 3.462 m3 plina dnevno, (od 5 do 2 mio. m3 plina dnevno)
Spala knjiga na 8.000.000 m3 plina dnevno, što zadovoljava dnevne potrebe industrije i nešto domaćinstva, ili dnevne potrebe stanovništva i nešto industrije, obzirom na dnevnu potrošnju do 13.000.000 m3 plina dnevno.
Ali i tu ima kvaka, naravno gadna. Upitno je 2.000.000 m3 plina dnevno, onog iz LNG. Naime, plin se u LNG-u prevodi iz ukapljenog stanja, gdje dolazi brodovima smrznut na – 161 stupanj, pa se prevodi u plinovito stanje i isporučuje kupcima. Problem je u tome, što u slučaju da neka država ponudi višu cijenu plina, brod naprosto ode u njenu luku. I ne dođe u naš LNG, a cijevi ostaju prazne. A Hrvatima ostaje GK. Goli kurac. Moglo bi se lako desiti da LNG u ovoj krizi bude samo šarena laža, poput niza projekata ove Vlade. Recimo Projekta Slavonija.
Pa bismo vrlo vjerojatno pali na šest miliona kuna dnevno, taman polovica. Ili gospodarstvo ili građanstvo ili prepoloviti sve. Preporučene temperature od 21 stupanj pasti će na sobne temperature, ali bez grijanja. U sred zime.
Neprekidno hvalisanje i računanje na LNG terminal i nije neka priča koja pije vodu
Što bi bilo da su vam u obitelji mjesečne potrebe za preživljavanjem trinaest tisuća kuna, a na raspolaganju vam je samo četiri i pol tisuće kuna? E, to vam je otprilike tako. Nisam siguran da naši plinski ali i politički budžovani uopće razumiju tu jednadžbu, a ona je poznata većem dijelu nacije. Spajanje kraja s krajem.
Dnevno raspoložive količine bile bi svedene na polovinu. Ali samo od trenutka kad Putin digne slušalicu i drekne Kolja, zavrći ventil.
Sada, po ovim vrućinama, mi po domaćinstvima trošimo plin, rekao bih minimalno, a ni gospodarstvo ne troši plin prekomjerno. Plin koji se sada isporučuje i proizvodi, a isporučuje i proizvodi se svaki dan utiskuje se.
Spas je u novom skladištu u Grubišnom Polju, da li?
Ovih dana puno se priča o novom skladištu u Grubišnom Polju
Svi nekako s velikim iščekivanjem gledamo i čekamo da proradi, pa da se spasimo. A kako stoje stvari?
Projekt tog skladišta gotov je već trinaest godina, dobro je i kvalitetno odležao u ladicama, da bi iz ladice na Trgu žrtava fašizma bio izvučen tijekom parlamentarnih izbora. Dakle, da bi se sagradilo neko podzemno skladište, potrebno je provesti vrlo zahtjevna geološka istraživanja. Na mjestu gdje se planira raditi skladište, pušta se plin, pali se baklja koja danima gori, pa kad je sagorijevanje gotovo, onda se prati nije li u pore u kojima je bio plin prodrla voda. Ako je prodrla voda, piši kući propalo.
Sve je lijepo kod planova za to skladište, osim činjenice da geološko istraživanje nije provedeno. Tipično za HDZ. Što uopće može proći dobro kad nečime rukovodi HDZ. Vidi na što nam je država ispala. Skladište će koštati, procijenjeno je oko pola milijarde kuna. Prva faza, planirana na sto miliona kuna, naravno porasla je na samo dvije stotine miliona kuna.
Pola milijarde kuna platiti će porezni obveznici kako bi se izgradilo skladište kapaciteta od 70.000.000 m3 plina. Taman za pet do šest dana potrošnje. Pola milijarde kuna, za skladište koje nam daje sigurnost šest dana grijanja. Naravno, ako geologija, neprovedena, ne zajebe stvar.
A Murphyev zakon u ovoj državi jači je i od Ustava.
Dakle, stvar je jednostavna.
Kad se objavi vijest da je Kolja zatvorio ventile, upalite plamenike na štednjaku, i gledajte pomrčinu.
Na plinskim plamenicima.
Kakva nam je plinska perspektiva? | spectator (spectatorblog.net)
