Kako desnici omogućiti prodor na politički prostor ljevice i centra?

Pratim rad i životni put našeg sociologa, publicista i političara, njegove višestruke metamorfoze:

Početkom 1980-ih godina Josip Broz Tito nije bio samo ‘velikan’, ‘humanist’ i ‘etičko-revolucionarni genij’, već i uzor slobode govora.

Partijske kadrove, koji bi tada zbog poneke kritičke rečenice prigovarali urednicima novina, on je podsjećao da su ‘još prije tridesetak godina vodeći naši političari i državnici, svi bez iznimke – Tito, Kardelj, Bakarić… – držali svojom obavezom i čašću javno polemiziranje sa stavovima o kojima se nisu slagali’, rukovodeći se pritom ‘snagom argumenata, a ne golom snagom svoje funkcije – moći’ (Start, 1982).

To je sve rečeno 1982. godine, a pronašao sam u arhivi u NSB, listajući i čitajući a priznajem i gledajući stare brojeve revije ovih dana znakovitog imena, Start.

Moje sjećanje seže i dalje. Pa listam stare Borbe, sa samog početka sedamdesetih godina.

Isti mislilac kojega sam citirao, tijekom 1970-ih branio jugoslavenski ekonomsko-politički sustav.

U vrijeme onoga što će kasnije biti poznato kao hrvatsko proljeće ovaj plodni publicist nacionalizam je prikazivao kao veliku opasnost za Jugoslaviju.

Za razliku od njega, nitko od ključnih mu meta nije u javnom prostoru onomad promovirao ekonomski i politički jugoslavenski sustav tako strastveno i argumentirano kao što je to on radio. 

Ljutio se na režim jer je olako gledao na propagandu ‘neprijateljske emigracije’, raseljenih Hrvata nezadovoljnih Jugoslavijom, upozoravajući da se nitko ne brine za ideološko obrazovanje djece Jugoslavena u inozemstvu, koja tamo u školama ‘uče katekizam umjesto Marxa’.

Dosljedno je upozoravao na negativne aspekte kapitalizma, nudeći u svojim tekstovima rješenja za borbu protiv hiperbirokratizacije sustava, lažnog ekonomskog optimizma, loših posljedica ‘stabilizacije’ i još goreg korpusa ekonomista ‘sveznadara’, ukratko za popravljanje socijalističkog samoupravnog sistema.

Godine su prolazile, došla je druga država.

Naš junak se preobrazio u junaka novog doba. Preko noći.

Salto mortale.

Pa je taj Pečorin karijeru u neovisnoj Hrvatskoj gradio upravo na skandaloznom i ponekad po život opasnom prokazivanju tobožnjih antihrvata, umotavajući šovenske potjernice u pseudostručne analize.

Za razliku od njega, nitko od ključnih mu meta nije u javnom prostoru onomad promovirao ekonomski i politički jugoslavenski sustav tako strastveno i argumentirano kao što je to on radio.

Naš Pečorin (glavno lice Ljeromnovljevog romana Junak našeg doba), poznati je inicijator ideje da se zabrani Trg maršala Tita u Zagrebu, i to pod obrazloženjem da je Broz bio ‘diktator’ i ‘ubojica’.

Dočim je početkom osamdesetih godina pjevao ljigave ditirambe istom tom Josipu Brozu Titu.

Tvrdio je da je Tito ‘velikan’, ‘humanist’ i ‘etičko-revolucionarni genij’ koji je kao ‘čovjek i državnik’ zaslužio ‘najgrandiozniji spomenik’ u Zagrebu: bolnicu koja će se nazvati njegovim imenom.

Citirane riječi objavljene su 11. travnja 1981. u 319. broju magazina Start, godinu dana nakon Titove smrti.

Ovo svakako pročitajte! Isplati se!

Kada je portal Novosti objavio članak o njemu, njegova je reakcija bila žestoka, pa citiram:

Taj uvlakački pamflet pokušao prezentirati kao dokaz svog tadašnjeg podrivanja sustava. Pritom nam je zahvalio što smo iz zaborava izvukli njegov esej i nazvao nas pročetničkom novinom, sugerirajući da promoviramo miloševićevske, velikosrpske stavove.

Novosti, međutim, nisu nudile intelektualne usluge Slobodanu Miloševiću, već je to radio, kako smo pronašli, upravo on tijekom 1980-ih.

Ima strašno puno, jer se radilo o vrlo plodnom, rekao bih hiperaktivnom autoru, koji nije trošio vrijeme na spavanje, nego je predano pisao, veličao socijalizam, ekonomski poredak, bratstvo i jedinstvo.

Tvrdio da je „davno predlagao da se u Hrvatskoj donese zakon kojim bi se zabranila upotreba totalitarnih simbola, a osobito neofašističkog znakovlja“…

Onoga trenutka kada vlast to nije učinila, stvorila je šansu za nastanak HSP-a i HOS-a’.

Izjavio je u intervjuu Slobodnom tjedniku 11. prosinca 1991. da bi 2003. godine bio izabran za saborskog zastupnika na listi – HSP-a!

Ne znam, meni je to dosta ljigavo, kaj je je.

Kaj ne?

Više od 40 godina nakon ovih napisa, ON je koncem 2014. Državnom odvjetništvu poslao otvoreno pismo u kojemu traži kazneni progon kolumnista Ante Tomića zato što je ovaj u svom šaljivom tekstu na hrvatske iseljenike gledao ‘kao bivši srednjoškolski pitomac JNA, još uvijek zarobljen borbenim propagandnim mitom o hrvatskoj neprijateljskoj emigraciji’.

Salto mortale!

Dakle, ovo su prilozi za biografiju jednog od viđenijih likova naše političko – filozofske scene.

Vratimo se u sadašnjost.

Neki od vas pogađaju o kome je riječ, a neke zanima, naravno!

Slaven Letica.

U emisiji „Bujica“ od 23. veljače 2018. godine je gostovao Slaven Letica. Bujanec ga je (tobože!) zvao zbog njegove ranije izjave o „Boni, Njoji, Šonji i njihovoj ubogoj sestrici Blesici“.

Zadržimo se na sestrici Blesici, koju ja ovdje ne bih imenovao, ali mi se čini da cilja na posve određenu osobu, a meni se ne da biti gažen automobilom.

Izjava je to rečena neposredno nakon sjednice saborskog povjerenstva glasovanjem o predsjedniku Povjerenstva za sukob interesa, u kojem je njegova snaha, Dalija Orešković, loše prošla.

Nekoliko mjeseci kasnije, javnost je ztalasala ta ista Dalija Orešković, izjavom o Kolindinim trepavicama.

Po obrascu Slavena Letice.

Pošto su Hrvati politički vrlo tupast narod, svakog tko kritizira Kolindu ili Plenkovića, automatski svrstavaju na lijevo, što je vrlo brzo shvatio Slaven Letica, pa svojim novim projektom pokušava izvesti još jedan salto. Preko sestrice Blesice i njenih trepavica.

Priča o Blesici materijalizira se kroz priču o trepavicama.

Pod iskusnom rukom konvertita koji je učinio nekoliko punih krugova u svojim političkim opredjeljenjima, a pod starost bavi se novim projektom.

Kako desnici omogućiti prodor na politički prostor ljevice i centra.

A lijevi je prostor političke arene u Hrvata je kilavošću i nesposobnošću SDP-a oslobođen.

Idealno je za uletjet na osnovi demagoške prodaje muda pod bubrege, ili pošto se radi o dami, prodaji magle, politički nepismenim Hrvatima, pod krinkom ko fol ljevice.

Povod svemu ovome je poruka sa screenshotom statusa Slavena Letice o svojoj snasi, sa čijom političkom aktivnošću navodno veze nema, a sve do sada viđeno je davno. Svakako će  politički protivnici i nepodražvatelji Dalije Orešković popiti svoju juhu iz pera Slavena Letice.

Sve ovo napisano navodi upravo na to!

U funkciji prodora rigidne desnice u politički prostor centra!

Pa se pitam, ne zove li se stranka Start upravo po nekad poznatom časopisu u kojemu je Slaven Letica godinama svirao i pjevao ditirambe socijalizmu, samoupravljanju, Josipu Brozu Titu, da bi se toga svega sa gađenjem odrekao, a ja listao i vadio podatke o njemu?

Ironija Slavena Letice, poigravanje?

Dolazi li vrijeme još jednog, tko zna kojeg po redu punog zaokreta kroz novi projekt Start Dalija Orešković?