Lijepo je imati punicu.
Ma punica je ko Sunce. Nemreš u nju ni pogledati.
Ali, nisu svi muškarci baš takve svinje da se tak odnose prema svojoj punici.
Postoje brižni i pažljivi.
Koji su spremni uvijek svojoj punici biti na usluzi. Kada punica nešto treba, ma jebate, to je dnevna zapovijed.
Od toga se ne odstupa.
Punica iznad svega!
Evo, ima jedan drug, po zanimanju komunist i zet,
Kada si po zanimanju komunist, profesionalni komunist, onda imaš cijeli dan vremena na pretek, jer živiš od stranačke iskaznice.
Uhljeb.
Moš radit što ti se prohtije. Moš spavat dok drugi rade, moš češat jajca, kopat nos i pravit kuglice i slagat ih na rub tanjura, po veličini.
Ili nasumice.
Od volje ti.
Dakle, vremena se ima koliko ti srce želi. Drug je osim što se profesionalno bavi komunizmom, po zanimanju i zet.
Uvijek jednim okom, krajičkom, gleda na punicu, oće li ona kojom gestom ili riječju pokazati da nešto treba.
Da on doleti.
Koliko li je puta njegova punica znala reći, Evo kakav je zet moj Ivica, kada ja nešto treba, on bi sve ostavio, samo da mi pomogne.
Ma svaka bi ga majka htjela za zeta.
Uzor od zeta.
Drug je Ivica oduvijek bio Komadinin proteže, Komadina je sve činio da mu ugodi, a Ivici posao baš nikada nije ni mirisao, ali je volio lovu.
Komadina ga je, samo da mu udovolji, zaposlio u Zagrebačkom holdingu.
Logično.
Pa di će radit zet, ako ne u Holdingu.
Prvo su mu dali da broji golubove na Trgu bana Jelačića, ali mu baš i nije išlo, pa su mu onda rekli da ne mora raditi ništa, rekli su mu da jajca smije češkati cijeli dan, to nije problem.
Samo neka gleda kroz prozor i češka se, jer tako neće na poslu ništa zajebati.
Ma bio je službenik za uzor.
Nikada ništa nije zajebo niti pokvario na poslu.
Jer nije ništa radio. Na poslu mu je nadimak bio Komadinin Komadina.
Od silne muke oko brojanja golubova, rečeni se zet zaboravio odjaviti u Delnicama.
Koje su oko 124 kilometra udaljene od Zagreba.
A stanovo u Zagrebu, pa koja bi budala putovala svaki dan na poso 124 km tamo i 124 km vamo, za gledat kroz prozor i češkat jajca?
A on budala nije
Nikako.
Pametan je on.
A pametni se uvijek nekako dosjete, čega se budale ne bi nikada.
Pa je na svojoj plaći debelo osjećao težinu dodataka za život u Delnicama, a gledanja Vukovarske ulice i češkanja jaja, u Zagrebu. Koliko li je love palo na račun na ime putovanja svaki dan 260 kilometara, odvojenog života i ostalih prinadležnosti?
Da li je to kažnjivo, jebi ga nije ga brinulo.
Jer je on bio Komadinin Komadina.
Sve je to Komadina znao.
I takvog je uguro za češkat jajca u Zagrebačkom holdingu, samo da mu udovolji, da digne ruku kada treba.
Dugo se već čeka sjednica Skupštine PGŽ-a. jer se čekalo hoće li uspavani Komadina uspjeti progurati svoj proračun, ili neće.
Ako ne progura proračun, vladajućem SDP-u ne piše se dobro.
Ni malo dobro.
Pa se sastala Skupština.
Kopač nosa i češač jaja iz Holdinga u međuvremenu je postao načelnik Delnica.
Jebi ga, pojma nemam da li je sada prijavljen u Zagrebu pa opet putuje.
Fiktivno.
Na izborima koje je dobio u prvom krugu šlepao se naravno na Komadinu, koji je u Delnicama satro sve protivnike, pa je dio kolača pojeo i češač jaja, a u stvari profesionalni zet.
I danas, nakon neprospavane noći, jer su se telefonima skupljali glasovi, a dragi i iskreni zet je obećo da će Komadini dat po dršku.
I taman kada je trebalo dić ruke u zrak, dok su dvojica cijelo vrijeme laktima gurali Komadinu da ne zaspe na sjednici, zazujao je mobitel.
Jebi ga, razbolila se punica.
I izleti zet, a bivši Holdingovac iz dvorane, a da glaso nije.
I padne proračun cijele županije, jer je punica bolesna.
Jebi ga.
Sve se ništo mislim, jer sam starac koji više odavno ne vjeruje u slučajnosti.
Slučajnost ne postoji.
Postoji Milan Bandić, koji je uredno žmirio u vrijeme kada se kopao nos, češkala jajca, a koji bi sada mogao dobiti i gradonačelnika Delnica!
