Kako je Generalski zbor naguzio Penavu

Generalski zbor.

Uvijek sam se dvoumio je to neka putujuća družina nit je tragična, nit je komična, samo tragikomična.

Udruga generala Domovinskog rata koja je osnovana u potpunoj tajnosti (čemu tajnost od likova koji su u trenutku osnivanja uživali sve moguće povlastice, nije mi ni dan danas jasno.

Predsjednik Stjepan Mesić je u rujnu 2000. godine umirovio sedmoricu generala, Mirka Norca, Krešimira Ćosića, Antu Gotovinu, Damira Krstičevića, Ivana Kapulara, Milenka Filipovića i Davora Domazeta Lošu. Obrazložio je to potrebom depolitiziranja Hrvatske vojske, kao posljedicu pisma koje su napisali, uz suradnju Nenada Ivankovića, ili je točnije za reći da je pismo napisao novinar Nenad Ivanković, jer je i tih dvadesetak rečenica znatno nadilazilo njihov intelektualni nivo.

Pa su tako, ispijajući kave u kafiću Paris, današnji Habanero caffe, a poslije kave iz tripice i gemište u obližnjem Marjanu raspravljali o politici Hrvatske.

Naročito o činjenici da ih niko ne jebe ni pola posto, osim poštara koji redovito nosi ogromne mirovine, o kojima njihovi kolege iz nekadašnjeg ŠUP-amogu samo sanjati, naravno tek za tridesetak godina, kada odu u mirovinu.

Pa su se tako davne 2005. godine spontano organizirali kao Generalski zbor.

Svakako ih treba razlikovati od Zbora Crvene armije, jer ti Rusi znaju pjevati. Ovi niti to! Motiv organiziranja je bio da se “hrvatska vlast dodvorava samo međunarodnoj zajednici, a ne surađuje s onima koji su obranili državu”.

Što prevedeno na hrvatski jezik znači da ih ni za suhu šljivu nije jebavo Ivo Sanader, a niti Stjepan Mesić, a kamo li da bi tu ekipu soboslikara, malera, konobara, vozača, i ostalih usmjerenja ŠUP-ova (škola učenika u privredi, a nekada smo posprdno i okrutno takve đake, naravno zvali šupci), pitali bilo što iz područja vođenja države.

Osnivači su 22 umirovljena generala, a u javnost su tada kao članovi izašli Ante Roso, Markica Rebić, Miroslav Tuđman, Ljubo Ćesić Rojs, Zdravko Vladanović, Željko Glasnović te admiral Davor Domazet-Lošo.

Uglavnom svih ovih godina Generalski zbor, stekao je imidž skupine koja podsjeća na putujući cirkus. Ekipa koja se ukazuje na svim događanjima vezanim uz obilježavanja obljetnica iz Domovinskog rata.

Svi nadrkanih lica u svečanim uniformama, u prvom redu uvijek je u bijeloj admiralskoj uniformi Davorin Domazet Lošo, jebački podštucanih brkova a’la Erol Flynn, blistavo bijele dentijere, izrađene na VMA u Beogradu, radi koje nije mogao dići u HV do početka 2002, kada je glavnina rata u Hrvatskoj više-manje bila gotova.

Ta je ekipa, nekako meni uvijek sa druge strane ulice.

Pročitajte i ovo:

Dentijera kao alibi

Mnogi od njih, osim herojstva i junaštva u Domovinskom ratu, iskazali su se i junaštvom po crnim kronikama svih portala, novina, često su gostovali po sudovima.

Neki od njih postali su u miru manijakalni ubojice, neki su u miru strašno profitiralli, neki su već iz samog rata izašli bogati ko krezovi, iako su u rat ušli kao gologuzani.

Sve to im daje za pravo postaviti se iznad društva, onako, okomito, vertikalno.

Pa su sami sebi u svojim očima moralna vertikala.

Nema niti jednog besprizornika koji svojim djelovanjem izaziva zgražanje javnosti, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu, sa kojime se oni nisu slikali, da mu oni nisu dali podršku.

Ekipa je to, naprosto sa moralno izopačenim vrijednostima.

Generali pobjedničke vojske pretvorili su se u kokošare koji će promijeniti mišljenje već pri samom pogledu na šaku blještavih škuda.

Judinih.

Postoje desničari koje cijenim. Ne slažem se sa njima politički, ali cijenim njihov stav, argumentiranost, koju ne prihvaćam, cijenim dosljednost.

Da odmah pojasnim, nije to niti Mladen Pavković niti onaj Keleminec, koji čak niti nisu desničari, nego pajaci, desničari na dugme, koje aktivira jedan čovjek, po svojem nahođenju.

Da je cirkus veći, stiskač dugmeta je ljevičar. (podaci poznati redakciji).

No ostavimo se tih vikend obožavatelja Desanke Šakić.

Generalski zbor koji se i danas ponosi višestrukim ubojicom Koradom, štovatelji su lika i djela Dinka Šakića (opet Šakić, ali nije Desanka) mahnitog ubojice i zapovjednika logora u Jasenovcu, kojemu je jedan od njih, (Krešić) držao dirljiv govor na grobu, podržavatelji svih mogućih optuženika za vrlo teški kriminal, Bandića, Mamića i sličnih besprizornika.

Bandić je čak postao i član generalskog zbora.

Počasni.

Oprostite, ali, moram se na smijati na kombinaciju riječi Generalski zbor, čast, Bandić.

Svojim su djelovanjem od sebe odbili jedan dio generala, interesantno je, upravo onih do kojih široka javnost jedino i drži: Ante Gotovina, Petar Stipetić, Anton Tus, Rahim Ademi i Milenko Filipović

Dakle, ekipa tih političkih redikula, uživatelja ogromnih povlastica, uzima si za pravo pred sveke izbore izaći sa svojim stavom. Naravno da su vrlo aktivno bili uključeni u odabir dobavljača aviona, naravno da su vrlo aktivno bili uključeni u izbor Glavnog ravnatelja HRT-a Siniše Kovačića, koji je u vrlo kratkom mandatu osvojio laskav epitet najgoreg ravnatelja HRT-a ikada.

A konkurencija je bila jebački jaka.

Mišljenje tih soboslikara, autolakirera, šofera, konobara, uglavnom polasnika ŠUP-a (nekada smo takve posprdno zvali šupci), o kurikularnoj reformi zatražila je i Blaženka Divjak, ministrica obrazovanja RH.

Dakle to je ekipa koja rekli bi dečki sa Trešnjevke, iz guzice viri HDZ-u.

Pa stoga nije nimalo čudno da je Generalski zbor odlučio ne podržati Penavu i njegov event koji će se održati u Vukovaru.

Za pare se radi sve, zar ne?

Najslađe od svega toga, što je to danas objavio predsjednik toga zbora, Pavo Miljavac, ostaviviši tako Penavu na cjedilu, isprčene guzice, spremne za ubod, bez vazelina.

Mi koji dulje pamtimo, znamo da to generalu Miljavcu i nije prvi puta da ostavlja nekoga na cjedilu…

[stextbox id=’alert’ bgcolor=’bfbdbd’ bgcolorto=’bfbdbd’]

Naime 15. rujna 1992. godine, 20 dana prije pada Bosanskog Broda, zapovjednik istočnog (slavonskog) bojišta, general Petar Stipetić, u Izvješću Glavnom stožeru Hrvatske vojske, zahtijevao je “poduzimanje stegovnih mjera“, između ostalih, protiv zapovjednika TG-137 Pave Miljavcajer je 14. rujna u 03.30 sati, bez odobrenja pretpostavljenog zapovjednika, napustio bojište ostavivši malobrojne branitelje u pogibeljnoj situaciji.

Borcima 101. br. HVO i Prkačinovim HOS-ovcima – koji su ostali boriti se – nije puno pomoglo ni oružje i druga borbena sredstva koje su Miljavac i njegovi vojnici, tijekom brzog izvlačenja iz borbenog poretka, ostavili na bojištu

[/stextbox].

Pa ko kaže da se povijest ne ponavlja?