Koprivnica: Koliko stvarno love fali u Komunalcu?

Koprivnica, prekrasan i meni jako dragi grad u dragoj Podravini. Imam nekoliko izuzetno dragih Podravki i Podravaca za prave i istinske prijatelje.

Volim doći u Koprivnicu, sjesti, popiti kavu, pojesti nešto. Volim mir Koprivnice, grad ima, isto kao i Križevci, nekakav gospodski štih.

U jednom trenutku, ne tako davno, pred trinaest godina, Koprivnica je bila mala Barcelona. A žalost, nije dugo potrajalo, ali privid svjetske metropole bio je očaravajuć.

Pa kada si hodao po cesti, sve si se zagledavo u svakog malo tamnoputijeg, misleći da je to Ronaldinho, Eto’o, ili barem Puyol.

Ali, nisu bili, nego samo nekakvi Lackovićevi Picoki, koji su došli poslovno, radi sekundarnog otpada u Koprivnicu.

Naime, te, 2005. godine krenula je izgradnja novog pročistača, pa tadašnji gradonačelnik, Zvonimir Mršić – Mrle, kojeg svakako treba razlikovati od Damira Martinovića – Mrleta koji pjeva Kurcem u čelo, hvalio je projekt na sva zvona, da takav nema nitko u regiji, osim Barcelone.

U podravskoj ravnici nastalo je novo obiteljsko srebro.

Još jedno obiteljsko srebro.

Jer Plinara je isto obiteljsko srebro

Iz tih vremena datiraju riječi gospodina Mršića, koji je izjavio:

Kad sam prije sšest godina dobio vaše povjerenje da upravljam gradom, vrijednost imovine bila je

oko 200 milijuna kuna, a danas ona knjigovodstveno vrijedi više od 700 milijuna, a tržišno daleko više. Pitam se samo za koliko bismo mogli prodati nađu INA-u – Komunalac.

Ali Komunalac nije na prodaju.

S druge pak strane, grad je danas sa svim poduzećima dužan manje od 100 milijuna glavnice, na rok od deset godina, dakle sedam puta manje od imovine.

To govori da većinu novca investiramo u imovinu loja nam potom osigurava povećanje prihoda, pa samim time i stabilnost upravljanja gradom.

Gdje bi nam bio kraj kad bismo imali i potporu države u tome.

Upravo nam to OBITELJSKO SREBRO omogućava da planiramo ambicioznu i razvoju budućnost našeg grada.

Po provedbi javnog nadmetanja i odabira najpovoljnijeg ponuditelja, s “Astrom International” d.d. Zagreb je 25. kolovoza 2005. godine zaključen ugovor o izgradnji uređaja za pročišćavanje otpadnih voda po sistemu “ključ u ruke” po međunarodnim normama Fidica, u iznosu od 75.703.682,75 kn bez PDV-a. Stručni nadzor ugovoren je s poduzećem “Prostor” d.o.o. Bjelovar 649.000,00 kn bez PDV-a.

Ukupna vrijednost investicije iznosila je 76.352.682,75 kn bez PDV-a.

Izvori financiranja izgradnje uređaja utvrđeni su Sporazumom o sufinanciranju koji su potpisali Hrvatske vode Zagreb, Grad Koprivnica i GKP “Komunalac” Koprivnica, na način da Hrvatske vode Zagreb osiguravaju 1/3 sredstava, a Grad Koprivnica putem GKP “Komunalac” Koprivnica osigurava 2/3 sredstava.

Obzirom na dinamiku izvođenja radova, financijski plan izgradnje i ugovorene rokove plaćanja, GKP “Komunalac” Koprivnica je po provedenom javnom nadmetanju pribavio novčana sredstva za financiranje izgradnje uređaja i zaključio Ugovor o kunskom dugoročnom kreditu sa Zagrebačkom bankom d.d. Zagreb u svoti 50.000.000,00 kn.

Kredit je odobren s rokom vraćanja 10 godina i fiksnom kamatnom stopom od 5,4 % godišnje.

Uređaj je za manje od godinu dana izgrađen i pušten u rad.

Pedeset milja je poprilična lova, ako nisi Milijan Brkić Vaso, Ivo Sanader, Božo Kalmeta. A i Polančec se bio primirio čim je čuo da se priča o nekakvoj lovici koja bi se trebala skupljat

Teško ga je odvojiti od love. Za to jer on emotivno vezan za lovu.

Financijsku konstrukciju, vraćanje kredita, riješili su naravno na najjednostavniji način.

Prevalit će trošak financiranja na koga?

Na one koji se inače vesele računima za vodu.

Industrija i poduzetnici.

Kažu da je te godine bilo puno bolje vino, jer se po goricama u mošt nije levala voda, pa vino nje bilo jako oprano.

Svaki mjesečni račun bio je oplemenjen, ali ne plemenitom plijesni, nego dodatkom za plaćanje kredita. Ta plemenita plijesan na računima za vodu zvala se NAKNADA ZA RAZVOJ – OTPLATA KREDITA.

kada je sve bilo gotovo, biološki uređaj za pročišćavanje otpadnih voda otvorio je predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić

Zvonimir Mršić istaknuo je da u potok Bistru odlazi bistra voda iz pročistača i u potok se vraćaju, ribe te se nada da će ribe ponovo plivati uzvodno od Molvi do Herešina. Ukazao je da su građani ovog kraja izgradnjom uređaja

za pročišćavanje otpadnih voda dobili viši standard života kao i gospodarski subjekti Grada Koprivnice koji će od sada na svoje proizvode moći otisnuti “zelenu točku” koja označava minimalni stupanj zagađenosti.

Taj kredit je trebao biti otplaćen 2015. godine, ali nije, otplaćen je krajem 2017.

Kada se trošak kredita prestao prevaljivati na industriju i poduzetnike, odnosno da li je sa faktura Komunalca nestala stavka NAKNADA ZA RAZVOJ – OTPLATA KREDITA, nije mi poznato.

Sva četiri izvora imaju svoje verzije događaja.

Ali ja imam petu verziju događaja.

Kredit se još uvijek prevaljuje, odnosno, pouzdano znam da se pred mjesec i pol još uvijek prevaljivao na poduzeća i gospodarstvenike, kroz račune za vodu.

IAKO JE KREDIT OTPLAĆEN

Zašto je tome tako, ako je kredit isplaćen, nije mi poznato. Mogu samo slutiti.

U cijeloj priči, najgore prolaze mali privatnici, koje guzi tko stigne.

Pouzdano znam da se na računima za vodu nalazi stavka NAKNADA ZA RAZVOJ – OTPLATA KREDITA, a ako ona nema uporišta, odnosno, ako je kredit zatvoren, onda to svakako nije lijepo.

Nije čak ni po zakonu. Dapače, protuzakonito je.

Fakturirati bilo što, ako nije isporučeno ili obavljeno, dakle nepostojeće, protuzakonito je, kaj ne?

Nikome se sa time ne da previše zajebavati, dok ti podneseš tužbu, pa dok se sve to rješava po sudu, ode mast u propast.

Jednostavnije je lijepo odseliti firmu u Čakovec, Ludbreg ili Prelog.

Oni nemaju zelenu točku, ali te ne šišaju ko ovcu.

Gradu uvijek trebaju novci, koliko god ih dobiješ, izmuzeš, uvijek je nekako malo. Još da je samo malo više…

A sve si načine iscrpio, a live još fali.

Pa otvoriš stari ormar, a unutra zamotano u novinski papir, da se ne ošteti, stoji  OBITELJSKO SREBRO, da ono srebro o kojem je pričao Mrle..

A Mrleta nema u blizini, onog Mrleta koji je proročanski rekao da Komunalac nije na prodaju.

Plinara svake godine donosi milijune, poduzeće koje stvara dobit, poduzeće bez i jednog milimetra željeznih cijevi, sve je PHD.

E, pa je odlučeno da se ona proda. Postrojenje u savršenom stanju, savršeno održavano, održavanje je skupo, utrošeno je cca dvadesetak miliona kuna, poduzeće koje stvara dobit, prodaje se.

Pa zašto je prodavana Plinara?
Pa naravno, za pare!

Pa je preuzeto 75 posto udjela u tvrtkama Koprivnica plina koja drži distribucijske kanale i Koprivnica Opskrba, univerzalnom pravnom slijedniku za opskrbu plinom koja se obavljala u gradskom poduzeću Komunalac.

RWE je postao strateški partner Gradu i Komunalcu, te preuzeo opskrbu 12 tisuća kućanstava i više od 1000 poslovnih subjekata, među kojima su i tvrtke, poput Podravke, Carlsberga i Hartmanna.

Vrijednost toga posla, kupovine 75%, iznosila je oko pedeset i jedan milion kuna.

Taman lova za pokrpat rupe.

Od te love, pedeset i jedan milion kuna, lova se razdijelila na gradsa skromnih 20 milja kunića i Komunalcu 31 milju kunića.

Fair enough.

No, da pogledamo, kako je to izgledalo u praksi.

Lova, 21 milja kuna, sjela je na račun grada.

A lova u Komunalcu nije knjižena kao temeljni kapital, koji je ostao nepromijenjen 210 miliona kuna, a dulje vrijeme temeljni kapital se motao oko 205 pa do 210 miliona kuna, nego je naprosto stajala na žiro računu.

Ali, dana 27.05.2017. dolazi do smanjenja temeljnog kapitala, što je eve registrirano na Trgovačkom sudu pod brojem Vž Tt-17/2050-3 od 26.05.2017.

Sve to se lijepo vidi na portalu www.sudreg.pravosudje.hr.

Temeljni kapital Komunalca je smanjen za 21 milju kuna. Neki kažu da je lova, tih dvadeset i jedna milju kuna, upucano u grad.

Datum smanjenja temeljnog kapitala, odluka je pala 22.5.17. baš se slučajno poklapaju sa datumom vrlo skupih lokalnih izbora.

Dakle 31 milja od prodaje i 21 od smanjenja kapitala, je ukupno pedeset i dva miliona kuna (52.000.000 kuna), zar ne?

Pa se od te love platilo oko 5 milja kunića za predizborne koncerte, razna savjetovanja radi prodaje plinare, da bi danas na računima, sva četiri računa, imali samo pet miliona kuna.

Razlika i nije velika. Četrdeset i jedan milion kuna. Koja više-manje.

Kako će to sve skupa objasniti gospođa direktorica, bivša, Maja Hleb? Sinkopa?

Ili bu rekla da nije bila tam da je bila negdje drugdje? Na šanku na primjer?

A svi znaju da je sve ovo nastalo za vrijeme vladavine Hlebove. To kaj svi znaju, priznam nije neki argument, jer kada treba, oni koji sve znaju kažu, Časni sude, ne sjećam se.

Ali dokumenti, koje imam čak i ja, potvrđuju da je to to razdoblje.

Ili će ona navesti neki drugi razlog, koji sam naveo, koji bi mogao biti uvjerljviji od profanirane sinkope, jer bi više od pola Koprivnice moglo o tome posvjedočiti!

Što se tiče kompletne uprave Komunalca s Natašom Tetec na čelu, na sva pitanja gdje je lova od prodaje plinare, imaju univerzalni odgovor, citiram: Nemojte nas pitati, mi nismo bili prošle godine tu, mi samo nastojimo sad da posložimo situaciju i krenemo dalje.

A Maje Hleb nema ni blizu bilo kakvih događanja, da ju slučajno ne bi netko pitao Di su pare?

Para nema, Maja se sakriva, novoj upravi očigledno ne pada na pamet da je pitaju Di su pare?

I život teče dalje, kao da ništa nije ni bilo

Da priznam, bole me ruke od pisanja, bole me oči od gledanja i listanja dokumentacije.

A tek sam dodirnuo Komunalac.

Od muke sam ožednio. Da popijem čašu Koprivničke vode?

Nadaleko poznate po kvaliteti, a Boga mi i po cijeni, jer cijena naravno, opet skače, ali i po događanjima.

A puno je i tu papira.

Pa do skorog čitanja, ovog puta o Koprivničkim vodama.