Koprivnica: Kratak osvrt na intervju Mišela Jakšića u ePodravini

Meni kad krene sa Koprivnicom, nikad kraja.

Dolazi Dan Koprivnice, 662 rođendan, pa je na portalu ePodravina objavljen intervju sa gradonačelnikom Mišelom Jakšićem.

Ne poznam tog Jakšića, a često sam pisao o njemu i o Koprivnici. Zadnji puta sam pisao kada je bila ona nekakva sjednica GV u vezi stanja u Komunalcu.

Dobio sam tada desetak poruka sa informacijom i linkom na live stream prijenosa sjednice, pa rekoh, ajde da pogledam.

Prvo me iznenadila njegova mladost, priznam, o nekome pišeš, svjestan si njegovih godina, ali, sve je drugačije kada ga vidiš. Iznenadio me i to jako, njegov refleks, munjevite reakcije i dobro poznavanje teme.

Bez obzira na funkciju, on je tamo bio gospodar sitiuacije, dominirao je, čak ne i bahato. U jednom trenutku mu je nekakav nadrkani predsjedavajući oduzeo riječ jer je tamo nešto pričao što nije tema,  a taj drug Mišel nije pokazao ni najmanji znak nervoze ili ljutnje.

Dakle, dojam toga svega nije bio negativan, naprotiv (naprotiv je velika pobjeda grammar nazija kojima jako ide na žifce moje dapače!) pozitivan.

Naročito u trenutku kada sam zamislio, da on sjedi recimo, na Glavnom odboru SDP-a.

Pa frajer ih može pojest za predjelo predjelu.

Nikak mi on kao osoba koja je stvorila kod mene takav dojam ne paše u postojeću stranku.

Tu stajem sa prošlošću, ali valja zapamtiti ove riječi: ne paše u postojeću stranku

Dakle današnji intervju Mišela Jakšića, ja sam doživio posve drugačije, jer po mom shvaćanju to se samo zove intervju.

Posljednji njegov intervju koji sam čitao, bio je početkom kolovoza, sa onim poprilično nesretnim slikama ispod onih ljestvi, a taj njegov intervju je bio čista kamilica, više bih rekao, razgovor uz kavu.

Od tada se desilo puno, Mišel i njegova ekipa veslali su (figurativno) niz Neretvu, iz SDP a se izlazilo ko što ljudi izlaze iz kina usred loše predstave, suspendiralo se, a on je od onda nekako vozio sa povućenom ručnom.

Čak ni pojavljivanje u Kamanju me nije iznenadilo, sve se to nekako uklopilo u psihološki profil koji sam stvorio o njemu.

Da, priznam, puno sam vremena proveo slažući njegov profil.

Jako puno.

Pa zato sada mogu, mirne duše, pisati o svom doživljaju ovog intervjua, ako em to tako može nazvati.

Onaj dio gdje priča o spojnim cestama, pročitao sam naravno, a taj dio spada u djelokrug rada gradonačelnika, pa tu i nemam kaj puno lamentirati.

Meni nije na kraj pameti polemizirati sa bilo kime oko rečenoga u intervjuu, tim više što je vjerojatno i autoriziran, a osim toga, vidio sam na onom streamu, da frajer zna kaj priča, prema tome, vjerujem da je sve točno onako kako je i rekao.

A Mišel Jakšić je ovdje, meni vrlo otvoreno, iznio svoj politički program.

Nekoliko rečenica koje je naveo, zvuče uistinu liderski, možda bi ga neki mogli optužiti i za autonomaštvo (naravno da je to glupost) ali svakako vrlo lokalpatriotski.

Mišel Jakšić: Želim da se i prema Podravini i Prigorju vlast u Zagrebu odnosi kao da smo neki grad uDakle da navedem nekoliko uistinu jakih rečenica, koje ukazuju na njegov poziv za koncentracijom svih onih političkih čimbenika proizašlih iz podravsko prigorskog bazena:

Želim i da se naši saborski zastupnici okupe na ideji boljitka za svoju Podravinu bez obzira na stranačke boje.

Ovo je prilika da pokažu koliko im je važna Podravina, svi naši gradovi i općine. Ovo je prilika da se pokažu jesu li borci ili glumci!?

Ovo je prilika da se pokažu jesu li borci ili glumci!? Jesu li im draži naši Podravski motivi ili Zagrebačke sinekure!?

Dosta je više tog nekorektnog odnosa prema našoj Podravini, Koprivnici, Đurđevcu i svim našim općinama

Ne smije biti niti jedne političke stranke ili pojedinačnog interesa iznad ovog veličanstvenog cilja, spajanja Podravine s ostatkom zemlje kvalitetnom i sigurnom prometnicom koja nama život znači, i demografski i ekonomski

Dakle, on uistinu misli ozbiljno, vrlo ozbiljno.

Prilično otvoreno iznosi ono što Podravci znaju, a. znam i ja jer sam poprilično dobro informiran, da je u ovom trenutku najveća smetnja razvoju Podravine, Koprivnice napose, neriješeni status Piškornice, a sve one vucibatine koje se motaju oko Piškornice, naziva jednostavno smetlarskim lobijem.

Izraz koji, kao da sam ja patentirao 🙂

Nije vrag da me i Mišel Jakšić citira, mene to ne ljuti, volim kada ljudi pamte neke stvari koje ja pišem. Ili si samo umišljam.

Nema veze.

Dakle, na kraju intervjua se govori i o SDP-u, rekao bih čak više-manje kurotoazno, jer ni u prošlom intervjuu, onom iz kolovoza, o SDP-u nije rekao ništa što ne zna ni zadnja piljarica na Dolcu.

Pragmatično je skrivao mišljenje.

Nekako sam dojma, da njegova vjera u SDP više nije velika, ne znam kolika je bila, ali znam da je u stranci jako dugo, prema tome, vjerojatno je postojala.

Prema mome mišljenju, dolaze nova vremena za Mišela Jakšića.

Svakako samo regionalna, on to ni ne taji, dapače ističe, jer već sada je svakako najjači regionalni igrač, pred kojim stoji teška bitka protiv smetlarskog lobija, koji polako preuzima gradove pod svoje, preko svojih produženih pipaka, Kešera, Lackovića, Iličića u Bjelovaru, sve pod kontrolom Jozinovića ,a dalje ide igra na Pripuza i na Bandića, koji svakako žele pružiti ruku na Piškornicu, što bi predstavljalo kraj Podravine kakvu poznamo.

Dakle, intervju gospodina Mišela Jakšića, po mom doživljaju nije intervju, nego iznošenje političke platforme i to, dobre, ali, treba puno raditi da se to ostvari.

No čovjek je mlad, kad će radit ako ne sada!

A biti ćetu posla i za mene, treba puno pisati o tome, jer Podravina, a ne samo ona, nego niti jedan kraj nikada ne smije postati igračka u rukama smetlarskog lobija!