Znate li priču o Samsonu i Dalili?
Samson, bio je posljednji sudac starih Izraelaca.
Bog je Samsonu dao ogromnu snagu, mogao je golim rukama svladati lava, vilicom magarca savladao je cijelu vojsku,.
Svoju snagu crpio je iz duge divlje kose, koju nije smio rezati.
Filistejka Dalila mu je odrezala kosu, a Samson je postao samo ranjivi čovjek. Kojega su mučili, oslijepili, tjerali ga na teški rad.
Godinama je tako radio, a kosa mu je opet narasla. Pa je srušio filistejski hram golim rukama, pa je tako poginuo tako da je mnoge Filistejce poveo sa sobom…
Prošle su tisuće godina.
Filistejaca odavno nema.
Ostala je samo legenda o Samsonu.
Koja e prenosila sa koljena na koljeno. Poučna.
Za one koji znaju mislit.
Razmišljam o trenutačnoj situaciji u SDP-u.
Na vrh drveta uspeo se Davor Bernardić. A dolje hrpa ljudi nagovara ga da siđe, tresu drvo, kume ga i mole.
Poput one scene iz Fellinijevog filma Amarcord, kada se jadni Teo popne na drvo i tužno viče Vogliooooo una donaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
A Bernardić neće sići.
Ne mari ni ti za lojtre, niti za molbe. Neće.
Jer on zna da ima podršku.
Dugo je godina gradio mrežu. Mrežu sebi bliskih. Koji su ponosni da su mu blizu.
Jer, lijepo je biti Davor Bernardić.
Koliko ste puta bili u situaciji, pitanje je za članove zagrebačkog SDP-a, da ste sa nekim pričali na cesti, kada se taj odjednom neprirodno ukoči, pa ponizno mahne rukom čovjeku sa druge strane ceste, smjerno kimnuvši glavom, uz smiješak od uha do uha.
Pa onda, kada čovjek zamakne, vaš sugovornik značajno prozbori, ponosno, : Ono je kum od Bere, ja ga poznam, dobri smo si.
Glasom, kao da je vidio Haile Selasija, Rast Farija, cara Afrike i Azije.
[stextbox id=’alert’ ccolor=’dedcdc’ bgcolor=’dedcdc’ cbgcolor=’dedcdc’ bgcolorto=’dedcdc’]Kada dođete u caffe bar, recimo Koš u zagrebačkom Središću, svakako ćete htjeti popiti kraft pivo, ali da vam ga natoči Tadija, jer on je omiljeni barmen Davora Bernardića.Piljarice i prodavačice trešanja na Dolcu, uvijek stave još šaku trešanja u vrećicu nakon vaganja, ženi koja kupuje trešnje.
Jer, ona je tajnica Davora Bernardića.
Brico Davora Bernardića kod mesara uvijek dobije bolji komad mesa, po redovnoj cijeni, bez dodatka, jer i mesar je ponosni mesar Davora Bernardića.
Berin pulmolog dobiva pivu na šanku preko reda, pa ma kakva gužva bila. Pa makar to bilo i deset puta za redom u isto veće.Člana stranke na sastancima sa velikom pažnjom slušaju, što će reći, jer on je prijatelj susjeda Bernardićevog kuma.[/stextbox]
Godinama se gradila ta piramida lojalnih obožavatelja Davora Bernardića.
Širila se logaritamskom progresijom.
Cijelo to vrijeme, bilo je ugodno i lijepo biti Davor Bernardić.
Ljudi su ponosni da te poznaju, sretni kada se mogu slikati sa tobom.
Pa makar na slikama izgledali ko glavice kupusa.
I onda, kao svakoj bajci i ovoj priči približava se kraj.
I mesari, i prodavačice trešanja sa Dolca, i barmeni i poštari, i frizeri, i susjedi prijatelja Berinog kuma, pulmolozi, slute da je kraj.
Vjerujem da su i oni sam i svjesni da je posve normalno da bajka završi.
Ali, jebate, što će biti sa njima?
Bernardić je svoju snagu crpio iz njih.
A oni svoje benefite, povlastice i koristi, iz poniznosti njemu.
Kada jednom, Bernardić siđe sa drveta, svi oni koji su godinama sa oduševljenjem gledali kako stoji na vrhu drveta, ostati će bez svoje moći.
Prezreni od sviju, jer svi će konačno shvatiti količinu njihove ispraznosti!
Urušiti će se cijela piramida.
Pa će pokušati preći u neku novu priču.
Ovaj puta će biti malo drugačije, jer kuća je urušena, treba se napraviti nova.
A nova kuća se od šute ne gradi…
