Večernjakov Mladen Ivkošić u obrani krivih moralnih vrijednosti

Moraju imati debele živce ili niske kriterije svi oni koje nije do kraja iziritirala faca Milijana Brkića što se kao plakat ustalila na televizijskim ekranima i u drugim medijima. Po tako zgusnutoj pojavi u javnosti zacijelo je Brkićevo lice potuklo sve rekorde u samostalnoj Hrvatskoj. No niti je Milijan Brkić toliko važna osoba kao političar niti ima toliku težinu kao osobnost niti su njegovi grijesi ako i postoje toliko veliki da bi nam dosađivao 24 sata na dan. Određenu ulogu u tome ima i činjenica da je Hercegovac pa ga već takva treba žigosati, i to što je navodni desničar i, naravno, što je visoki dužnosnik HDZ-a. Nisam dosad vidio niti jedan dokaz protiv njega koji bi potvrdio neki neupitni represivni ili koji drugi autoritet, pa je, bar zasad, “slučaj Brkić” jedinstven po nepojmljivom nerazmjeru između njegove posvudašnje prisutnosti u javnosti i nedostatka razloga za tu “popularnost”.

Impresivno je sa koliko lakoće Mladen Ivkošić, kolumnist Večernjeg lista provodi kontrolu štete koja je nastala aferom koja je nastala objavom podataka o lažnim SMS ovima koji su se pojavljivali s vrjemena na vrijeme kada je to raznim moćnicima odgovaralo.

Večernji list odavno ne čitam. Možda je Mladen Ivkošić glavni razlog.

Majka svih razloga.

Njegovi članci, pisani na način da ih publika pije, pitko, poput hladne vode, svojim banalizacijama situacija toliko su sračunati na širenje mržnje i razdora u društvu u obrani problematičnih vrijednosti.

Konstatirat i da su razlozi opće hajke oko afere Brkić, ti što je on Hercegovac, HDZ-ovac, „navodni“ desničar, previše je čak i od Ivkošića.

Zaboravio je u tom nabrajanju navesti da je i branitelj, te da je šest sati izvlačio ranjenika, pod neprijateljskom vatrom.

To što su SMS ovi štancani poput dnevnih novina, u cilju kompromitacije jednih, a obrane durgih, nije previše bitno, barem ne Ivkošiću.

To. Što je u cijeloj toj raboti sudjelovala tajna služba, koji neprikosnoveno kontrolira Milijan Brkić, Ivkošiću nije vrijedno spomena.

To što su u tajnu službu primani ljudi bez ikakve sigurnosne provjere, po rodijačkom principu (a Brkić je, kako to ističe Ivkošić Hercegovac) Ivkošiću nije bitno.

Svi ovi razlozi koje je Ivkošić „zaboravio“ navesti, ruše temelje civilnog društva, slobode i demokracije i uvode u diktaturu kruga ljudi koji raspolažu informacijama i uživaju sve beneficije.

Svi događaji do sada svode se samo na provođenje doktrine Tomislava karamarka, koji je javno iznio platformu u jednoj rečenici:

Svatko će u kući moći misliti što hoće, ali javno morati će poštivati temeljne vrijednosti hrvatske države: Domovinski rat, branitelje, naše poginule, Franju Tuđmana i Gojka Šuška

Riječi izrečene u svibnju 2014, u srcu Europe, u vrijeme slobodnog kolanja informacija, u vrijeme kada je sve više informacija dostupno svima.

Pa su tako postale dostupne i informacije o lažnim SMS ovima, o plagiranoj diplomi, o dojavama organiziranoj prostituciji da ih se prati.

Svaka od tih radnji nedostojna je bilo kojeg časnog Hercegovca, desničara i HDZ-ovca, kojih naravno ima.

Svojom tvrdnjom, Mladen Ivkošić uvrijedio je upravo te, časne Hercegovce, desničare i HDZ-ovce.

Tako taj štovatelj lika i djela Smiljka Šagolja i Mile Štule, Miroslava Lazanskog, a svakako ne treba zaboraviti ni čuvenog Karl Gustav Strohma, moralnih i ljudskih kreatura koje su gadile medijski prostor s ove i sa one strane, u pokušaju pravdanja i obrane neobranjivoga, poseže za najnižim mogućim argumentima.

Mladen Ivkošić ima povlasticu pisati u „velikom“ portalu.

Za to ima sav mogući suport. Putne naloge, reportere, fotografe, besplatan pristup svim mogućim medijima.

On je čovjek koji ima pristup informacijama, a prema svemu sudeći ima i pristup i drugim informacijama, on je čovjek koji ima utjecaj, neosporan.

Utjecaj mu je veći nego što ga imaju mnogi saborski zastupnici.

On oblikuje mišljenje masa.

Truje im dušu poluinformacijama, lažnim tezama, podmetanjima i neargumentiranim tvrdnjama.

Vrlo je hrabra njegova izjava : Nisam dosad vidio niti jedan dokaz protiv njega koji bi potvrdio neki neupitni represivni ili koji drugi autoritet.

Pa se pitam, kakvim to sve informacijama ima pristup gospodin Ivkošić, da može meritorno ustvrditi da takvih dokaza nema, a istraga je u tijeku!

Da li je već pregledao spise istrage, tko mu ih je dao na uvid?

Poštovatelju Karamarkove doktrine, gospodinu Ivkošiću smeta i ide mu na ganglije što se ime Milijana Brkića povlači po medijima danima.

O tome bismo morali šutjeti, pričati samo kod kuće, a javno se moliti na oltaru „Domovinskom ratu, braniteljima, našim poginulima, Franji Tuđmanu i Gojku Šušku“

Slobodno se gospodin Ivkošić moli na tom oltaru, neka tio čini i na poslu i kod kuće, ali od ovih pobrojenih, osim onih koji su dali živote za ovo što danas imamo, upravo su oni veliki krivci za način života, ako se to uopće može nazvati životom, Hrvata.

Sa velikim nestrpljenjem očekujem pojašnjenje gospodina Ivkošića o spontanom buntu žena koje se javljaju zbog nehumanog i zvjerskog postupka prema njima u bolnicama.