Bunu u ličkom HDZ-u Andrej Plenković planira riješiti ekspresnim izbacivanjem Darka Milinovića iz stranke. U ovom trenutku nije jasno što će se dogoditi onima koji su samo poslušno slijedili svog šefa i koji su sudjelovali u ličkom desantu na stranačku središnjicu u Zagrebu. Ali zato je izvjesno da je Milinoviću u HDZ-u odzvonilo.

Zanimljivo je, međutim, da će Plenković eliminaciju svog stranačkog oponenta provesti bez izravnog suočavanja s njim. Šef HDZ-a najprije nije smogao hrabrosti dočekati Milinovića i njegove pristaše u sjedištu HDZ-a, nego je tu neugodnu dužnost prepustio svom neiskusnom savjetniku. Potom je i Predsjedništvo HDZ-a donijelo odluku o pokretanju stegovnog postupka protiv Milinovića, ali na telefonskoj sjednici, bez rasprave i bez neposrednog suočavanja s Milinovićem, koji je član Predsjedništva. Milinović je za odluku stranačkog vrha doznao iz medija, a ne iz stranke.

Što nam to govori o Plenkoviću, a što o stanju u »stožernoj stranci«? Plenkovićevo neposredno izbjegavanje susreta i razgovora s Milinovićem i njegovim ličkim sljedbenicima neće osnažiti njegov slabašan autoritet u stranci. Ekspresnim izbacivanjem Milinovića, Plenković želi poslati poruku odlučnosti i samouvjerenosti, no njegovo izbjegavanje suočavanja s pobunjenicima svjedoči da se Plenković s barem jednim dijelom svoje stranke ne osjeća ugodno.

Problem je za njega još veći jer taj dio stranke s kojim se on ne osjeća ugodno nije bitno manji i marginalniji nego što je to bio prije dvije godine, kada je Plenković brzopotezno preuzeo HDZ. I dalje, naime, postoje dva HDZ-a, koja egzistiraju paralelno, ali u istoj stranačkoj ljušturi. Jedan je Plenkovićev, formalno proeuropski, ispeglan i kultiviran, a drugi je isti onaj HDZ što ga je Plenković svojedobno preuzeo, Karamarkov radikalizirani HDZ.

Ta dva HDZ-a povremeno se žestoko sukobljavaju, kao sada u slučaju Milinovićeve pobune. Povremeno i miroljubivo koegzistiraju, vrebajući se i radeći jadan drugome o glavi. Katkad ta dva HDZ-a i paktiraju, kao u trenutku kada je Plenković iz HDZ-ova ormara s kosturimao izvukao Božidara Kalmetu, pokušavajući udobrovoljiti onaj drugi, protivnički HDZ.
Iako se na stranačko prijestolje popeo razmjerno lako, iskoristivši povoljan trenutak u kojem je predstavljao spasitelja za stranku koja je već teturala, novi stranački šef nikad nije ovladao cijelim HDZ-om. Jer da jest, Plenković se sada ne bi morao baviti ličkim »događanjem naroda«, kako je ovih dana nazvao Milinovićevu pobunu, koristeći se, sigurno ne slučajno, terminologijom iz vremena Miloševićeve antibirokratske revolucije.

Ključan Plenkovićev problem jest da Milinovićevo izbacivanje iz stranke neće riješiti njegov problem s Milinovićem, odnosno s HDZ-om. Milinovićev HDZ njegovim izbacivanjem neće biti slabiji. Štoviše, taj će HDZ i dalje živjeti. Milinović je u ovom trenutku, s obzirom na afinitet stranačkog članstva, bliži HDZ-u od Plenkovića. Zato je slučaj Milinović samo simptom koji ukazuje na daleko dublji problem što ga Plenković ima sa svojom strankom.