Pun mi je kufer zdravstva. I bolesništva.
Pun mi je kufer Kujundžića.
Koji je kategorija Zdravka Mamića, Milana Bandića i ostalih javno eksponiranih krkana, koji nas jebu svaki dan u mozak ko mlade majmune.
Besprizornici su to, samo takvi. Likovi koji su te u stanju uvjeravat da je crno bijelo, da je u subotu srijeda, pjeneći se što im ne vjeruješ.
A ja im ne vjerujem ništa.
Nikad a mi kažu dobar dan.
Odma se zaključam u špajzu da mi se ništa ne dogodi, pa na kraju umrem od žeđi, jer su je vino i voda na balkonu, a strah me izaći jer su mi oni rekli Dobar dan.
Nerviraju me takvi ljudi, koji stalno nešto zjače i u pravilu su uvijek u pravu.
Po svom uvjerenju.
A to je statistički naprosto nemoguće, već radi same količine izbrbljanih riječi.
Pa nemreš toliko gluposti namljet, pa da si uvijek u pravu.
I tako mi je dr. Milan Kujundžić ogadio zdravstvo. A ni bolestan mi se ne mili biti pod njegovom komandom.
Toliko ogadio, da se sa tugom sjećam i A. Hebranga i D. Milinovića i V.V. Ostojića.
E, al se tada dobro liječilo.
A liječilo se katastrofalno.
Dakle, vječito razbrbljani ministar se pohvalijo danas novinarima da oni u Ministarstvu ne pričaju dok nije gotovo.
A on stalno priča i zjači o svemu.
I o pobačaju, o kiretaži, o hitnoj pomoći, o cijeni cigareta, o porezima.
Dakle, sve je to gotovo.
E da je sve gotovo, znamo svi i bez njega!
Usta ne zatvara, nikada, ni kad žvače, priča, pa pljucka komadiće krmetine i luka po znatiželjnim slušateljima, željnih njegovih mudrosti.
Ministar se pohvalijo da je osnovo tajnu grupu. Jebeš grupu koja je tajna,a za nju se zna.
Ko što svi znamo ko je peti ortak, zar ne?
Radna skupina za donošenje zakona o pobačaju, o čemu javnost nije obaviještena, a ministar i dalje krije tko je u radnoj skupini.
Jer je to tajna.
Članovi tajne grupe dolaze na sastanke sa kukuljicama na tikvama, da se ko ne bi izlajo ko je član, jer se uvijek neko izlaje.
Sastanci se održavaju u novoj zgradi na uglu Držićeve i Vukovarske ulice.
Informacije koje dolaze iz te tajne grupe Spectatorblogu su vrlo šture i cure na kapaljku.
Jer se čuva identitet članova.
Znak prepoznavanja članova tajne grupe mijenja se kod svakog dolaska na sastanak. Jer se niko nemere prepoznat od onih bijelih kapuljača i haljina.
Na dolasku na pretprošli sastanak članovi grupe nosili su krunicu u lijevoj ruci, a jedan se bio zajebo i imo krunicu u oko vrata, pa nije bio pripušten.
Da priča o pobačaju.
Izvor se kune da je skoro siguran da je taj koji je krunicu nosio oko vrata, bio don Stojić, cijenjeni stručnjak za pobačaje i seksologiju, poznat i izvan granica Hrvatske, uglavnom u krajevima svijeta gdje živi naša dijaspora.
Moj izvor je siguran da se radi o njemu, jer je taj puta uobičajena molitva prije početka rada skupine za zakon o pobačaju, bila dosta loše izvedena, jer nije bilo ovog seksologa i stručnjaka za pobačaje da je povede.
Sastankom je dominirala neka žena, ojača kako mi je napisao izvor, naravno ime se ne zna, ali je cijelo vrijeme jako brzo klepetala, nije dala nikome do riječi, a bilo ju je teško gledati, kako joj je široka bijela Ku Klux Klan haljina preuska i kako se nadimlje dok trkelja li trkelja..
Tek kada je zastala da uzme dah, uletio joj je u riječ jedan muškarac koji je ispod kapuljače tumačio da je pobačaj uz drkanje najgori grijeh.
Da on nije nikada pobacio ali ni drko.
Više informacija nemam, Toliko za sada.
Spectatorblog će vas, dragi moji čitatelji nastojati i dalje upoznavati sa informacijama koje dobiva, doduše na kapaljku, uz sve mjere opreza sa radom tajne grupe za izradu prijedloga Zakona o pobačaju, koji će biti posve sigurno revolucionaran.
U odnosu na 13 stoljeće!
