Mulj je nataloženi nanos od finih glinenih i pješčanih čestica pomiješanih s organskim tvarima koji se skuplja na dnu vode stajaćice ili tekućice. Muljevita tla imaju svilenkastu finoću, slabo su propusna, ali zbog svoje fine strukture ne zadržavaju prevelike količine vode.
Tako je otprilike opisan mulj.
Nakupina na dnu žabokrečine.
U političkom mulju najbolje uspijeva šljam.
Kada šljam uzraste dovoljno, postaje etablirani političar.
Tipa Milan Bandić.
Čovjek moralno gadljiv, za kojega ne postoji nikakva zapreka koja bi ga mogla spriječiti u postizanju svojih ciljeva.
U usporedbi sa njime, u kategoriji lažnih obećanja, KGK je malena beba, stara par mjeseci.
Dojenče.
Ne postoji niti jedna Bandićeva izjava, koju kasnije nije svojim postupcima demantirao, pogazio, ko plitak potok.
Besmisleno je nabrajati sve one laži, svojeglave poteze koje je vukao, ad bi pri tome obećavao brda i doline, da bi na kraju ispalo da su sto sve smao laži.
Doslovce, pregazio je sve svoje izjave.
Osim one legendarne:
Davat ću onoliko obećanja koliko je potrebno da dobijem mandat!
U biti, to i nije izjava, to je njegov politički kredo.
Lažima do trona.
Ili kako su nekada dečki u kvartovima na periferiji govorili,
Kroz čičke do pičke.
Gradonačelnik, koji sam sebi tepa gradonačelnik, ili Milan Bandić. Jedan od onih u nizu koji o sebi govore u trećem licu, Tomislav Merčep, Darko Horvat, Davor Šuker, Zdravko Mamić.
Ljudi sa dijagnozom.
Kako kažu komunikolozi… ‘Čuvajte se osoba koje govore u trećem licu. Ljubav prema vlastitom imenu paralelna je s ljubavlju kojom se njeguje i pumpa vlastiti ego. Mnogi političari i javne osobe nesvjesno su uveli u javni komunikacijski prostor ileizam’.
Zašto je tome tako?
Da li je Bandić rođeni lažljivac ili je to postao silom prilika, odrastajući u političkom mulju, koji je njemu pogodovao puno više nego ostalim biljkama koje su tamo rasle?
Ne mislim ovdje pisati o tome, jer je Bandić jedan od glavnih likova feljtona Kako je propao rokenrol, ili od Hendrixa do pogane Vlake, da si ne kvarim feljton.
Povod svemu ovome je užasno gadljiva situacija koja se događa ovih dana.
Naime, prema svim informacijama koje dolaze do mene, Milanu Bandiću je podršku dao i Juraj Hrženjak.
Koji je navodno prešao u Stranku rada i solidarnosti BM365.
Koji je prestao biti sudac Ustavnog suda 1975 godine.
Pred četrdeset i tri godine.
Cijeli jedan život.
Prvoborac (za one koji ne znaju što je to, partizan od 1941.).
Sudionik Trećeg zasjedanja ZAVNOH-a u Topuskom.
Sudac Ustavnog suda osam godina.
Direktor Političke škole Josip Broz Tito u Kumrovcu.
Počasni predsjednik Antifašističke lige Hrvatske.
Titov komunist.
Starac koji je zašao u drugo stoljeće života.
Ne, nije on Titov komunist.
On je tvrdokorni Titov komunist, Titov borac.
Koji u 101 godini života daje podršku rušitelju Titove ploče i čovjeku koji je promijenio ime Trgu maršala Tita. Njegovog Tita. Mojeg Tita!
Vratimo se na mulj, sa početka teksta.
Kakav to čovjek moraš biti, da bi uopće sjetio se prići starcu u neprirodno dubokoj starosti i ponuditi mu da pljune na svoj častan život.
Što mu možeš obećati da bi ga kupio?
Kredit sa niskom kamatom i rokom otplate od dvadeset godina? Novi gradski stan?
Tijekom cijelog svog časnog života, gospodin, drug, Juraj Hrženjak bio je častan čovjek.
Tvrd i na svojoj liniji.
Nepokolebljiv.
Da bi, pod zadnje dane života doživio da mu besprizornik, kojemu osim vlastitog interesa, zasere ime i čast.
Govnjarski, zar ne?
