Napisao sam pred tjedan dana analizu tijeka zbivanja u Uljaniku. Naišla je na vrlo povoljna mišljenja, ocijenjena je kao realna.
I od samih radnika Uljanika.
Međutim, priznam u nekim stvarima sam tanak. Nisu mi jasne. A ja, kada nešto ne znam ne ustručavam se pitati.
Muči me ta vlasnička struktura Uljanika.
Naime, malo manje od pedeset posto, četrdeset sedam posto, svakako više od 25% + jedna dionica (zlatna dionica), u vlasništvu je radnika. Koji su cijelo vrijeme mogli radit čuda, a jebi ga, nisu!
Dvadesetak posto je vlasnik Vlada, a mislim, negdje oko 12,5 posto je vlasnik Adris grupa.
Vlada, evidentno nema para, a sve vlade su do sada utukle već trideset milijardi u brodogradnju, od toga četiri u Uljanik.
Te četiri milijarde mnogostruko nadmašuju vrijednost poduzeća.
I sada opet nema love.
I ajmo se derat Vladi pod prozore.
Da da lovu za plaću, posao im ne moraju osigurat, jer, realno to ne mogu.
Naime, u Uljaniku se proizvode brodovi.
Radnici Uljanika neće ništa drugo raditi nego proizvodit brodove.
Koji nikome ne trebaju, naročito ako ih radi Uljanik, pa se ugovoreni brodovi otkazuju.
Dobro, nema veze, ne moraju radit, ali plaću oće i brodogradilište ne daju.
E, sada mi nije jasno.
Ako Vlada nema lovu, a očito je da njih zanima jedino i isključivo lova, zašto isu išli pitat Adris, koji je drugi najveći dioničar?
Jel mi neko može pojasnit?
