1868. – Hrvatski sabor u kojem su većinu imali mađaroni prihvatio Hrvatsko-ugarsku nagodbu.
Hrvatsko-ugarska nagodba je sporazum izaslanstva Hrvatskog sabora i Ugarskog sabora, sklopljen 1868. godine, kojim je uređen položaj Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i Kraljevine Ugarske unutar ugarskog dijela Austro-Ugarske Monarhije i ustroj središnje vlasti u Hrvatskoj temeljem kojega su Ugarski i Hrvatski sabor donijeli odgovarajuće zakone. Sadržavala je 70 paragrafa i predstavljala temeljni zakon hrvatsko-ugarskih državnih i političkih odnosa u Monarhiji. Njime se iskazivala nerazdruživost zemalja krune sv. Stjepana.
Nakon što je 1867. sklopljena Austro-Ugarska nagodba dotadašnja je jedinstvena Habsburška Monarhija podijeljena na austrijski i ugarski dio. Prema novonastalom državnopravnom ustroju Dalmacija i hrvatski dio Istre, zajedno sa slovenskim zemljama, ušle su u austrijski dio Monarhije, a Hrvatska, zajedno s Vojvodinom u ugarski.
Po nagodbi Hrvatska je samostalna na području zakonodavstva, uprave, bogoštovlja i nastave i pravosuđa. Ostali su poslovi zajednički. Glavni su bili problemi nagodbe činjenica da Hrvatska nije dobila samostalnost na području financija kao i neriješen problem pripadnosti Rijeke što je riješeno “provizorijem”, “privremenim” rješenjem koji je u praksi išao u korist Mađara.
1986.– Beogradski list „Večernje novosti“ objavio Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti, koji je potom dobio medijski tretman srpskog nacionalnog programa i izazvao žestoke kritike u Srbiji i drugim republikama bivše Jugoslavije, naročito u Hrvatskoj.
1739.– Rođen Grigori A. Potemkin, ruski vojskovođa.
Grigorij je od 1774. bio caričin ljubavnik i miljenik, pa je od nje primio brojna odlikovanja i važne državne položaje. Iako joj nije bio ljubavnik dulje od dvije godine, punih 17 godina bio je njen miljenik, pa je postao najutjecajniji čovjek tadašnje Rusije.
Silno se obogatio, a bio je sklon pompi i razmetanju, što je bilo en vogueu tom vremenu, sve u svemu – bio je tipični čovjek svog vremena i prosvjetiteljstva. Zalagao se vjersku toleranciju i pružao zaštitu nacionalnim manjinama.Kao vrhovni komandant Ruske vojske (od 1784. godine), zalagao se za puno humaniji odnos prema vojnicima, tražeći od oficira da se prema vojnicima odnose kao dobri očevii.
1887. – Rođen Mihovil Pavlek-Miškina, hrvatski književnik. Mihovil Pavlek – Miškina, poljodjeljac, pjesnik, ubijen u logoru Jasenovac ili logor Stara Gradiška, 30. lipnja[1] ↓1 1942.), član Hrvatske seljačke stranke
Mihovil Pavlek – Miškina (Đelekovec kod Koprivnice, 24. rujna 1887. – ubijen u logoru u srpnju 1942), bio je hrvatski književnik, političar, član Hrvatske seljačke stranke
“Kao službeno mjesto Miškinina ubojstva navodi se logor Jasenovac, a kao dan vjerojatno 6. lipnja 1942. godine. No povjesničar dr. sc. Davor Kovačić u svojim istraživanjima navodi da je Miškina bio jedna od najpoznatijih osoba zatočenih u logoru Stara Gradiška te dokazuje da je on tamo i ubijen. Prema njemu, “bivši logoraš Šime Klaić smatra da su Miškinu ubili Nikola Gagro i Dinko Šakić5. i 10. srpnja 1942. godine u Staroj Gradiški, a to su mu potvrdili, kako je rekao, i neki ustaše koji su se hvalili kako znaju o tome. Klaić je također rekao da su logoraši bili ustašama ‘divljač za odstrijel’ jer su ih mogli ubijati kako god su htjeli, a da zbog toga nikome ne odgovaraju.” I još jedan detalj navodi: „Pojedini preživjeli zatočenici i danas tvrde kako su čuli da je Miškina ubijen u Jasenovcu, zajedno sa slikarom iz Sarajeva Danijelom Ozmom.”[3]
Crveni makovi
Opet su jutros procvali
u žitu makovi sneni,
sve su nam njive ovili
cvjetovi njihovi crveni!
“Znaš li majko, majčice,
kakvi su ono cvjetovi”,
što rastu po našim njivama
takovi divni, crveni?
Gorki su, sinko, plodovi,
čemer je ono procvao.
Umjesto zlatne pšenice
korov je tamo niknuo!
Seljak polje stvarao,
hajduk svijetom harao:
Oteo kmetu zemljicu,
zgazio njegovu pravicu!
Baruni, grofi, vladali,
španovi pravdu krojili,
rabotat kmeta gonili,
krvcu mu poljem sijali!
Mnogo je kapi kanulo,
njegove krvi i znoja,
ljeta ga duga mučila
ljetine teške bez broja!
Prokleo seljak zemljicu
vražjih gospodara,
niknuli crven-cvjetovi
umjesto božjeg dara!
Krvlju su kmetskom sijani,
kletvama, bunom miješani
suzama, znojem pojeni
zato su tako crveni…
2008. – Umro Vice Vukov, hrvatski pjevač i političar.
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene. Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene. Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene.
