Pisao sam o Milni.
Malom mjestu na otoku Braču. Milna broji oko tisuću duša, početkom prošlog stoljeća imala je skoro četiri tisuće.
Ako ste završili fakultet, mladi ste i mazohistički raspoloženi, pa želite naći posao u Milni, šanse su vam nikakve.
Nekoliko gostiona, pošta, dućan, općina, crkva, škola i marina.
Drugo za tražit posao sa diplomom u ruci nema.
Sve to možete obić za dva sata, pa sjednete u gostionu, i izbrišete Mlinu sa popisa mjesta pogodnih za život.
Imali su brodogradilište drvenih brodova, poznato diljem Jadrana.
Zatvorilo i privatiziralo.
Imali su i tvornicu ribljih konzervi, zatvorilo, pogon preselilo i privatiziralo.
Imali su i veliku rivu, uzelo veliki dio rive, napravilo marinu, a lova od marine dolazi taman za popit dvi tri kave.
Imali su i žiro račun općine, u koji su kapali prirezi, narezi, zarezi i ostali porezi.
Pa ga blokiralo. 01.04.2014. još su blokirani!
Ne, nije zajebancija, na prvi april pred četiri i pol godine, općina Milna, u kojoj žive ljudi, u kojoj žive sudbine i nade, želje za boljim životom, blokirana je.
Milnari, ljudi bez perspektive, puni čemera, a opet, tako dragi i topli, dokaz su da je volja za životom neuništiva.
Teško je početi iz početka, pa sve ispričati.
Kada bih to sve pisao, trebalo bi mi stotinjak registratora najmanje, a mogao bih pisati godinama. Upravo toliko registratora se nalazi u arhivama DORH-a, a njima dokumenti o dugogodišnjem gradonačelniku Milne!
Zašto, tko bi to čitao?
Dakle, ukratko.
Početkom ovog stoljeća, općinsko vijeće koje je izabrano, trebalo je izabrati među sobom, osobu koja će biti primus inter pares, načelnika Općine Milna.
Sjede oni tako, vijećaju, dolaze nova vremena, čak i u Milni, pa ajmo izabrati osobu koja je pametna.
Pa neka žena predloži, imamo ovdje čovjeka, diplomiranog inženjera elektrotehnike, magistra, forenzičara ili tako nešto slično, čovjek će uskoro i doktorirati.
I izaberu oni. Mladog diplomiranog inženjera elektrotehnike.
Zajeban je faks ta elektrotehnika, danima predavanja, noćima bubaš, godinama, da bi na kraju postao načelnik Milne.
Još i za doktorat moraš učit.
Ali, kao si pametan, bistar, poduzetan i ne mora biti tako.
Lijepo uzmeš radnu knjižicu, pa u dubokoj noći, uz treperavo svjetlo svijeće, koja sablasno osvjetljava sobu, sjedneš za stol, pa fino upišeš u nju da si diplomirani inženjer elektrotehnike, žig valjda, opališ preslikavši ga na tvrdo kuhano jaje, načrčkaš potpis, izabereš datum.
Najteže je u cijelom tom diplomiranju da moraš pazit da ne udariš datum diplome neku subotu ili nediljicu.
To što si završio samo srednju školu u Kikindi, nije više problem. Sada si diplomirani inženjer elektrotehnike. Diplomirao preko noći!
Kako to gordo zvuči.
Pa kao izabrani, školovani, poduzetni načelnik, kreneš u upravljanjem mjestom.
Ali, po konobama se kladilo, između dviju partija briškule ili šijavice, da li načelnik uopće zna gdje je ta lektrotehnika, ne srednja škola u Kikindi, nego fakultet u Zagrebu.
Pa shvate, igrači briškule, poštari, radnici u općini, krčmari i pipničarke da ih ne ona baba koja ga je predložila, zajebala.
Da ti diplome nema nigdje.
Pa se lijepo napiše kaznena prijava, i trajektom u Split, na DORH.
Ali u Splitu u to vrijeme drma Mali Baja, kojeg svakako tu treba razlikovat od Baje Malog Knindže.
A Mali Baja se isto razumije u tu vražju lektrotehniku.
Zna telefonirat.
Pa okrene broj ili dva, pa kaznena prijava protiv nesuđenog, ali samorealiziranog dipl.ing. elektrotehnike padne ispod stola.
Dugo je tako ležala pod stolom. godinama
Da bi dočekala zastaru. Kod te zastare me muči jedna stvar. Jel on još uvijek diplomirani inženjer diplomirao kemijskom i tvrdo kuhanim jajetom ili nije?
Kada je, ma ne da mi se stalno pisati diplomirani inženjer elektrotehnike, dakle, kada je drug, jer oduvijek je bio crveni, Frane Lozić, shvatio da ima, što se ono kaže leđa, onda mu je krenilo.
Ko Cigi u kartama, kada su mu rekli da se ovdje karte ne pokazuju, nego da se igra ne povjerenje.
Bilo je to pred skoro dvadesetak godina, a ova prijava, vjerojatno prva, deflorirajuća, koja je tako lijepo legla ispod stola, bila je poticaj za nove radne pobjede.
Čitam u novinama, čovjek je imao oko 140 kaznenih prijava u petnaest godina.
Ko da je to puno?
Devet komada godišnje.
Čak niti jedna mjesečno.
Već sam se pitao, kada je stigao rukovodit općinom, kada je skoro svaki dan mora lovit trajekt za ić u Split i iskazivat nadrkanim policijotimai državnim odvjetnicima.
Neuke tajnice po DORH-u već su mislile da taj pristali šjor inženjer radi kod njih. Svaki dan je tamo, i na uredske proslave rođendana su ga pozivali, molile su ga i da im osigurače mijenja.
To što je on, kao načelnik općine prodao jedno te isto zemljište dva puta, pa je osuđen na zatvor, pa je VSRH presudu ukinuo, naloživši novo suđenje, koje je sada u toku, (premda on priča sumještanima da je oslobođen, A NIJE, što je dokaz da laže čim zine), to što je on zbog prodaje zemljišta, jednog te istog, doveo cijelo mjesto u blokadu od petenaes miliona kuna, njemu nije bitno.
Petnaest jebenih miliona kuna, blokada koja NEPREKIDNO traje od 01.4.2014, do danas, taman mu daje kredibilitet da ima podršku Socijaldemokratske partije, SDP-a, i bivšeg predsjednika Ive Josipovića, profesora kaznenog prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Koji se u to razumije.
Frane Lozić je, u biti tipičan primjer lokalnog HDZ moćnika iz recimo to Požeške doline. Na um mi pada Franjo Lucić, na primjer!
Radiš što oćeš, gdje staneš, trava ne raste.
Pa je cijelo mjesto bez vlati trave.
I u parku pred DORH u Splitu, navodno da nema previše trave.
Ne bih pisao o Milni, uistinu ne bih, ali…
Žao mi je toga mjesta, koje je do nedavno imalo nadaleko poznato brodogradilište malih brodova, tvornicu sardina, sve je to nestalo pod mudrim rukovodstvom nesuđenog, a samorealiziranog diplomiranog inžinjera elektrotehnike, Frane Lozića, koji je, kažu mi, taman kuhao jaja utvrdo da bi upisao i doktorat, ali ga je eto otkrilo.
Jebe me se za tog gangstera, neka radi što hoće, pun ih je HDZ, pa zašto ne bi i SDP imao svoje?
Mene zanima nešto drugo.
U SDP-u odavno postoji jedna grupacija, frakcija, ne znam točno što je to, predvođena Rankom Ostojićem.
Zove se Pozitiva.
Ranko, koji je po mojim mjerilima jedan od najpozitivnijih likova na lijevoj strani političke pozornice.
Bivši glavni policijot u državi. Britak i jasan, čovjek koji zrači poštenjem.
On podržava, snažno podržava čovjeka sa sto četrdeset tisuća kaznenih prijava, a sada je navodno još jedna, koja se goni po službenoj dužnosti.
Nije velika.
Oko šest miliona kuna.
Proračun Milne je malo veći od sedam miliona kuna.
Milna tako, nikako da izađe iz začaranog kruga ovrha i blokada u koje ju je uveo ISKLJUČIVO Frane Lozić, svojom politikom spaljene zemlje, zbog čega mu je suđenje u toku! A nova tek slijede!
I njega podržava Ranko Ostojić?
U ime čega?
Politike, lojalnosti stranci? Ono treće se ne usudim ni pomisliti!
Upozoren sam na sliku, koja je nastala kada je Ranko Ostojić došao dati podršku Frani Loziću.
Sjede za stolom, kao da se odmaraju nakon jedne runde igre Lopova i žandara.
E moj Ranko, Ranko, ne radi se to!
