Kabul, glavni grad Afganistana, udaljen osam i pol sati leta avionom, sedamdeset sati neprekidne vožnje automobilom, koliko treba da se pređe udaljenost od 5.820 km.
Sjećam se Kabula iz davne 1988.
Centar grada sa novoizgrađenim zgradama, široke avenije sa ne previše prometa, parstotinjak metra dalje tipična naselja za taj dio svijeta Betonske kuće i kuće od zemlje, sa ravnim terasama, na kojima u vrelim noćima sjede Afganistanci u z čaj i obavezne cigarete.
Ništa naročito, dapače, depresivno.
Od tada je prošlo trideset godina n nekoliko tisuća tona bombi, granata i svega zla koje može pasti sa neba, pa je sjebalo i to malo što je bilo.
U Kabulu ali i cijelom Afganistanu raspoređeno je oko 110 hrvatskih vojnika, koji čuvaju i brane Hrvatsku, skoro šest tisuća kilometara od Hrvatske.
Ne mogu, a da se ne sjetim Minkenske bojne koja je isto čuvala i branila Hrvatsku, ali samo u petsto kilometara udaljenom Minkenu.
Dakle ti muževi, pripadnici Minkenske bojnebili su deset puta hrabriji od fantastično opremljenih vojnika iz Afganistana.
Nivo opremljenosti nije uopće za usporediti.
Afganistanci imaju svu moguću Hi Tech opremu, pancirke, šljemove, oružje svih vrsta, a oni jadni domoljubi u Munchenubili su opremljeni samo pancirkama koje pokrivaju leđa, da ih ne strefi dok bježe.
Bili su naoružani samo kriglama piva i domoljubljem, koje je svakom kriglom ispijene pive raslo.
Ni malo se ne razumijem u geostrategiju, još manje u nogometnu strategiju, a o vojnoj nemam pojma.
Jedino znam iz toga područja čuveni poklič talijanskih vojnika iz oba svjetska rata „Bježm’o braćo, pobjeda je naša“, koji su kasnije prisvojili i oni iz Minkena.
Pa mi, ovako neukom i needuciranom, nipošto nije jasno, kako se to Hrvatska oružjem brani sa udaljenosti pet šest tisuća kilometara.
Jednako valjda, kao što se Hrvatska najviše voli kada si udaljen na desetke tisuća kilometara, ali ti ne pada na pamet da bi se vratio svojoj ljubavi i svakodnevno tu ljubav beskrajno konzumirao, pa pustio da te Hrvatska jebe svakodnevno.
Ovih dana, naša se predsjednica, vidno istesana i nabildana, otputila u podizanje morala vojnikinjama i vojnicima koji brane hrvatske granice skoro šest tisuća kilometra udaljene od njihovih položaja.
U istoj maniri kojoj su to činile prije nje Marylin Monroe, Jane Fonda, Kim Kardashian, te mnoge poznate osobe.
Pa se mislim, nije li hrvatsko prisutstvo u Afganistanu, samo u svrhu povremenog bijega glavonja radi stjecanja političkih poena?
A Afganistan j ei poprilično daleko od Uljanika, 3.maja, Brodotrogira, Zaprešića, Petrinje i njezinih ojkača, zar ne?
