Od hrvatske šutnje samo je jača hrvatska mržnja

I otimačina prikazivana kao skrb za opće dobro. Jer indeksi rastu. Jebali vas indeksi. S njima da Bog da hranili svoju djecu. Mojima dajte da žive.

spot_img

Ako smetaš Blaženku, uhapse te

Još samo pedesetak dana do izbora. Onih lokalnih. Izbora na kojima će građani izabrati cijelu jednu bojnu razbojnika, tlačitelja, zloupotrebljivača položaja. Izbori su to...

Dok kuham, razmišljam

Mjesec dana sam na moru. Došao sam rediti masline. Pun planova, ideja, elana. Ni slutio nisam da bih se mogao prekvalificirati za vrijeme mog...

Goran

Uhvatim se tako, često sjedim u sred maslinika. Blještavilo sunca, odsjaj  svjetla s trake mora što ga gledam. Mir. Tišina. Masline lagano i dostojanstveno...

Čovjek kojeg pitaju…

Ekonomska kriza, inflacija, rast cijena u nebo, rijeke izbjeglica, strah od terorizma, strah od rata, nizak standard, klimatske promjene, dugoročne vremenske prognoze, sve su...

Predsjednik Milanović podnio zahtjev za izvanredno zasjedanje Sabora

Poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora, temeljem odredbe članka 79. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, podnosim Zahtjev za izvanredno zasjedanje Hrvatskog sabora sa sljedećim dnevnim redom: 1. Zaključak kojim se...

Iz tiska: Koliko je Ukrajina pomogla Hrvatskoj u Domovinskom ratu?

Prenosim članak Pere Kovačevića s portala Maxportal u integralnom obliku. Predsjednik Vlade Andrej Plenković, ministar Grlić Radman i drugi hrvatski dužnosnici, kao i mediji ističu...

Aktualno: Kako izvaditi čip iz tijela nakon cijepljenja – kompletna procedura

Autor: Moje vrijeme Iako cijepljenje protiv koronavirusa još uvijek nije obvezno, sada je jasno da će necijepljene osobe vjerojatno biti izložene različitim restrikcijama, što praktički...

Članak iz BORBE o heroju socijalističkog rada i savjesnom komunistu

Listam tanke, krhke, smećkaste listove nekadašnjeg partijskog lista Borba, koji je izlazio i na latinici i na ćirilici.. Prsti pocrnjeli od olovne boje, gledam,...

Ko nabije taj dobije. Ante Samodol o Zagrebu

Cirkus u našem gradu OD ANTE SAMODOL DATUM 07/10/2021  0  13684 VIEWS CIRKUS U NAŠEM GRADU Šator Zagrebačkog holdinga   Pregovori, na poziv ekipe iz Možemo, su bili u...

Kupuje li Tomašević robu s greškom?

Prenosim članak s portala Panopticum. Tekst: Panopticum Foto: CIN/Panopticum/S. Cinik Nakon što je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević poništio javni natječaj za oporabu glomaznog otpada Grad Zagreb odabrao je u...

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

6,385ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
4,805SljedbeniciSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti

Nikako nije u redu

Od izvora dva putića vode na dve strane ne znam kojim pre bih stigla do tebe jarane Gledam jedan gledam drugi oba su mi mila i jednim sam i drugim...

Čemu država?

Buga, Tuga i braća im Klukas, Lobel, Kosjenc, Muhlo i Hrvat, doveli su Hrvate iz Bijele Hrvatske u zakarpatju na ove prostore, negdje u...

Karte se miješaju

Evo, pišem. Danima nisam pisao. Danima nisam ni govorio. Selo je prazno, nema čak ni pasa na ulicama. Ma ni psećih govana nema. Kavu...

Kultura

Nekako mi se čini, kad posve iskreno razmislim, da je Bog bio vrlo škrt prema meni kad je osjećaj za kulturu dijelio. A ponekad...

Satiru nas, iz dana u dan. Sve jače, sve nemilosrdnije. Iscernih usana što govore Daj, daj još.

Nikad nije dovoljno.  I kad više nemaš ništa, opet ti uzmu. Nađu načina. Ne nije to Franjo Tahi. Nisu niti Turci. Nisu niti Srbi.

Nije nitko od onih koji su samim spomenom u narodu asocijacija na uzimanje i silu. Otimlju naši. Naši koje smo birali da bi nam otimali. Otimači su donijeli zakone kako bi otimačina bila legalna. Otimači su oteli medije kako bi otimačina bila hvaljena.

I otimačina prikazivana kao skrb za opće dobro. Jer indeksi rastu. Jebali vas indeksi. S njima da Bog da hranili svoju djecu. Mojima dajte da žive.

Oteli su nam plaće. Oteli su nam penzije. Oteli su nam pravo na nadanje u mirnu i sretnu starost. Oteta je nada da ćemo u starosti moći uživati medicinsku pomoć dostojnu čovjeka, dostojnu dostignuća u medicini.

Oteta su radna mjesta, zaposjeli ih nepismeni vlasnici krivotvorenih i kupljenih diploma na kojima su otisnuti grbovi nekih čudnih ustanova.

Oteta nam je obala, pretvorena u betonsku pistu ispresijecanu ogradama da bi se na njoj naslagale nekakve ležaljke, plaćanje najma kojih je nedostižno običnom građaninu. Oteto nam je more. Učinjeno je da je dolazak na more postao pothvat cijenu kojeg ćemo pamtiti godinu dvije. Sve dok ne otplatimo boravak od sedam dana u nekakvoj rupi na Jadranu.

Oteta su prirodna bogatstva. Prodalo ih strancima koje boli kurac za nas. Samo u kesu gledaju. Šume posječene. Plin i nafta odavno nisu naši. Osim ono malo što našijenci pokradu, pa lovu na račun stave. Svoj. I oca si i matere.

Oteto nam je i pravo na pravdu. Oteto odavno. Samo da se ne bi sudili otimači svega, pravda ne postoji. Ali postoji armija sudaca, advokata, bilježnika. I svi oni kriče Daj, daj daj još.

Novaca nikad dosta. Daj daj, daj još viču i branitelji, koji su svoje sudjelovanje u ratu debelo naplatili. Množe se, svakim danom ih je sve više- I više. Kao da je rat završio jučer.

Pročitajte i ovo:
Vukovar, trideset i jedna godina

Oteli su nam i pravo na ugled, predstavljaju nas sjecikese, budale i lopovi. I u svijetu i u Saboru.

A Hrvati šute. Šute i na jezivi pad standarda, šute i nakon spoznaje da sto EUR nije ništa, da s time možeš kupiti pet šest kila paradajza, koju kilu krastavaca i krumpira. Za penziju takvu kupovinu možeš obaviti čak tri puta.

A s televizije ti govore da dobro živiš.

A Hrvati šute. Šute i kad im popi djecu diraju. Još ih podvode njima. Šute i branitelji, povlaštenici, kasta iznad sviju. Šute jer je cijena piva stabilna, a kladionica ima dovoljno.

Šute i roditelji kojima su djeca u Irsku morala ići, jer su poslove za njih ovdje dobile neškolovane budale kojima su roditelji nekakvi faktori. Ili članovi stranke.

Svi šute. Jer, hrvatska šutnja.

Ali ne šuti hrvatska mržnja. Ona koja hrani duše. Ona od koje se posve lijepo može živjeti.

Proglasiti Srbe bubama koje treba istrijebiti. Toliko to zvuči poznato.

Trideset godina nakon srpskog napada na Dubrovnik.

Generacije i generacije su odrasle, odgajaju ih u nepraštanju. Odgajaju ih u mržnji. Ali, odgajaju ih i da bi šutjeli.

Srbi uistinu jesu napali Dubrovnik. Bespomoćni grad, tukli ga granatama. Ubijali ljude.

Vrijeme kažu, liječi sve rane. Ovima koji mrze, ne liječi nikada.

Jer, to je u njima.

Njih ne smeta ni siromaštvo oko njih. NI nepravda. Ni pljačka. Ne smeta ih ni katastrofalno neznanje u društvu.

Smetaju ih Srbi.

Premalo je njima vrba, izgleda.

Prethodni članak
Sljedeći članak

Vezani članci

Godina rasturanja

Ušli smo u Godinu zmije. Po kineskom kalendaru. Godina je počela čudno. Nekako sve...

Ustav 1974.

Prvi put u istoriji ljudskog društva, radni čovek dobio je pravo da upravlja rezultatima...

Kako smo došli?

Imao sam strica. Pa što, imali ste i vi strica. Ali, moj stric, on...

A što vam je s glavom?

Pad nadstrešnice u Novom Sadu odjeknuo je grozno. Tutnjava od koje se ledi krv...