U najtežim danima svoga života, sretao sam Sinišu Glavaševića.
Nekoliko puta.
Onda su nm se putevi razišli. Nažalost, bespovratno.
Ja sam živ, a on, na žalost nije. Često ga se sjetim
Ali ne toliko lika, koliko njegovog Optužujem, koja je bila samo na papir napisana misao koju smo svi mi tamo imali.
Ogorčeni i napušteni.
Uopće, kad danas razmislim, Optužujem Siniše Glavaševića i govor Vlade Gotovca pred Domom JNA, dva su govora koja su mi se najjače usjekla u pamćenje u cijelom životu..
U malo riječi, rečeno je sve.
Vlado je govorio iz glave, a Siniša je čitao, dok su granate letjele iznad nas, dok su neprijateljski vojnici bili udaljeni na pola puškometa.
I danas.
Oproštajno pismo Sinišinog sina Bojana.
Treći govor, kojeg ću pamtiti, zauvijek.
Rastanak sa Idejom.
Mladog dečka, iskreno priznam, meni ne baš nešto posebno simpatičnog.
U pismu je rekao sve. U samo 640 riječi razotkrio je sve ono što mi znamo, o čemu se pišu pusti članci, o čemu se priča ispijajući stotine kava, čašica žestice, piva.
Koliko se poruka poslalo na tu temu u zatvorenim grupama na Viberu i Whatsappu?
Konačno je netko, jasno, glasno i razgovjetno rekao:
Ideja SDP je ugašena,
a povijesna uloga ove stranke završava u neiscrpnoj borbi za fotelje – borbi koja nikoga ne zanima i u kojoj ne želim sudjelovati. Ideje koje je promovirao SDP ugasili su sebičnim interesima umreženi pojedinci koji nažalost ne shvaćaju vrijeme u kojemu živimo, nužnost svakodnevnog osluškivanja naših ljudi i njihovih potreba – te kreiranja politika stranke u dosluhu sa svim ljudima kojima je ova vlast nanijela nepravdu, a takvih je mnogo.
Otišao je mladi dečko, pošten, jer nije mogao gledati to što se događa oko njega.
Nakon njega započeti će egzodus. Otići će oni moralni, pošteni, ljudi koji su u stranci radi ideje.
Ostaviti će ime SDP-a onim umreženim pojedincima koji nažalost ne shvaćaju vrijeme u kojemu živimo.
Pohlepni i iskeženi foteljaši tražiti će njegov mandat, kako bi uvalili svoje guzičetine u saborsku fotelju, jer to i jest jedini razlog zbog kojeg su u Saboru.
Pa neka ga blate i dalje.
Ostati će samo uspomena, na ime i na ideju.
I gorčina, jer, uvijek se nađe neka budala koja pokvari sliku, zar ne?.
