Sveti Ivan Zelina, mali ljupki gradić s jedne strane okružen šumom, a s druge sa prekrasnim pogledom prema lonjskoj ledini, na sjeverozapadu Zagrebačke županije, skoro na pola puta između Zagreba i Varaždina, najpoznatiji je po svojoj specifičnoj sorti vina Kraljevina.
Do devedesetih godina prošloga stoljeća bio je poznat i po svom bazenu olimpijskih dimenzija, te pripadajućem mu kampu smještenima podno brda Prodanec usred hrastove šume zbog čega je bio omiljeno vikend izletište brojnih Zagrepčana s istoka hrvatske metropole.
Nekoć gospodarski stabilna sredina u kojoj su bile smještene čak dvije tvornice tekstila (Zelinka i Nada Dimić), danas je učmala sredina koju preskaču svi ekonomski špicevi a niska stopa nezaposlenosti uglavnom je zasluga relativne blizine Zagreba ali i lakoće kojom brojni napuštaju Sveti Ivan Zelinu nezadovoljni životom u sredini bez kvalitetnih esencijalnih sadržaja.
Premalen da bi bio medijski vidljiv, a taman velik da se u njemu stvara atmosfera lokalnih šerifa.
Taman kada su Zelinčani pomislili da su se otarasili jednog, pod urbanom maskom, vješto umivenom osobnim PR maherom i mrvicu prefotošopiranim licem na plakatima, zatekao ih je drugi.
I to u pratnji još dva u pozadini, onih što se literarno često naziva sivim eminencijama.
Kako najlakše kontrolirati malu sredinu? I
skusni političar će prvo reći kroz mjesne odbore, a onaj još poduzetniji će dodati kroz udruge.
Sveti Ivan Zelina izdvaja ogromne količine novca za udruge, turizam i kulturu.
Nema veze što od tih udruga stvarno aktivnostima cijelu godinu pokriva samo 50% vatrogasnih društava, turizam gotovo da nema turističkih sadržaja, a poimanje kulture (u očima gradske vlasti) je svedeno na jedan uzak kružok podobnih i (prije svega) poslušnih ljudi.
Kako to izgleda u medijskom smislu?
Tužno.
Javna je tajna da su mediji u Hrvatskoj prvenstveno sredstvo za pranje i izvlačenje javnog novca na račune političara.
I to najviše lokalnih šerifa.
Ukinuto je financiranje informativnih aktivnosti Radio Zeline, čime se financiralo informiranje građana zelinskog kraja o temama i informacijama koje ne mogu naći ili pročitati na drugim većim medijima kojima je gradić sa jedva 16.000 stanovnika informativno, a time i komercijalno, naprosto nezanimljiv.
Tako su i trenutni gradonačelnik, te njegov aktualni dogradonačelnik (suvlasnik u PR firmi koja se vezuje uz Panamske papire) a u kompi sa lokalnim šefom Hrvatske narodne stranke, najpoznatijem masovnom uhljebnljivanju članova iste stranke (ponajviše iz Svetog Ivana Zeline) u Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost osnovali vlastiti lokalni medij preko kojeg su pokušali preuzeti lokalni radio s nekoliko desetljeća dugom tradicijom emitiranja programa.
Iako će isti tvrditi kako on nema ništa s time, te to opisivati kao poslovnu politiku i potez njegovih političkih partnera.
Nije slučajno da su svoj lokalni medij osnovali tek dolaskom na vlast.
I tek kada su vidjeli da sa tadašnjim djelatnicima neće moći postići nekakvu financijsku korist, a kamo li da bi mogl beskonačno peglati svoj imidž (sliku u javnosti).
Sav taj mafijaški pristup javnosti su pravdali nelegalnim poslovanjem Radio Zeline, kao i time da Radio Zelina grad Sveti Ivan Zelinu previše košta.
U trenutku, 2013. godine, Radio Zelina je iz gradskog budžeta u višegodišnjem prosjeku primala oko 180.000 kn, a na mjesečnoj bazi oko 20.000 kn.
Pokušaj preuzimanja političkim pritiskom od strane gradonačelnika i njegovih eminancija je propao, pa su zelinski lokalni šerifi odlučili uništiti Radio Zelinu financijskim mrcvarenjem.
Ukinuto je financiranje informativnih aktivnosti Radio Zeline, čime se financiralo informiranje građana zelinskog kraja o temama i informacijama koje ne mogu naći ili pročitati na drugim većim medijima kojima je gradić sa jedva 16.000 stanovnika informativno, a time i komercijalno, naprosto nezanimljiv.
A onda je Radio Zelini uvedeno još i plaćanje stanarine u visini od 2500 kn plus režije, pri čemu je najzanimljiviji račun za vodu koji je nerijetko iznosio i po 350-400 kn mjesečno.
Rekao bi čovjek, ovi mora da seru ko štuke ili imaju perionicu automobila.
Nema veze što im stanodavac (Grad Sveti Ivan Zelina) nije ugradio vodomjer.
S time da su sve to začinili negativnim mitovima o djelatnicima radija kako bi građani stekli lošu sliku o servisu i djelatnicima koji su ih vjerno služili gotovo četrdeset godina za plaće debelo ispod hrvatskog prosjeka.
Sedam godina gotovo gerilske borbe uzelo je svoj danak, djelatnici Radio Zeline su počeli tražiti neke druge karijere i poslovne prilike a suvlasnici su bili prisiljeni na prodaju svojih udjela kako bi se izbjeglo da Radio (osnovan 1979. godine) ode u stečaj a Zelinčani ostanu bez radio postaje s tradicijom od 40 godina.
Kakvi su novi vlasnici?
To nije jasno ni dosadašnim suvlasnicima, pa ostaje mogućnost i da su ustvari kupovali u ime spomenutih zelinskih lokalnih šerifa.
Ovo je samo nagađanje, a kakva je istina vidjet će se tek s odmakom vremena.
U međuvremenu, Zelinčanima ostaju samo lijepe uspomene na daleku turističku i medijsku prošlost te gradonačelnikove slikovnice koje im šalje pred svake izbore i u kojima obećaje Aquapark na koji je od početka aktualne zelinske vlasti 2013. godine do sad potrošeno oko milijun eura.
Gradonačelnik i njegovi pajdaši su u 6 godina svojeg stolovanja Svetim Ivanom Zelinom na Aquapark u kojem se ni žabe ne mogu kupati potrošili novaca koliko bi bilo dovoljno za za otprilike 30 godina financiranja rada Radio Zeline.
Do koje mjere ide kult ličnosti lokalnih šerifa na samom pragu Zagreba u zemlji koja se voli dičiti europskim vrijednostima i visokoj razini civiliziranosti govori vam Facebook stranica Svetog Ivana Zeline, na njoj umjesto neke prepoznatljive karakteristike grada ili grba kao profilna slika stoji lik gradonačelnika, a naslovna slika iste Facebook stranice je do sad iz gradskog budžeta plaćena oko milijun eura.
Nitko ne zna točan iznos jer isti gradonačelnik brojke skriva kao zmija noge.
Kakve to ima veze sa kulturom?
Pa sve.
(slika koja ilustrira model stvaranja kulta ličnosti kakav nije viđen ni u zemljama istočnije od Hrvatske)
https://www.facebook.com/HrvojeKoscec/
