Mi Hrvati smo kurčevit narod.
Najbolji na svijetu u nogometu, samo ne znamo koji nam je kurac, kada trebamo to dokazat. Frajeri su najobdareniji, najbolji ljubavnici. Daleko smo najbolji ratnici. Poput Asterixovih Gala. Samo mi smo imali pola miliona ratnika, najmanje. Vrlo smo pametan narod, koji uvijek iznova bira one koji nas jebu i prče, a mi ponosno na svakim izborima iznova pokazujemo svoju pamet. Nitko na svijetu ne voli svoju domovinu više od nas. [stextbox id=’alert’ bgcolor=’edebeb’ bgcolorto=’edebeb’]Uopće što smo dalje od nje, volimo je sve više i više, potpuno suprotno od one ljubavničke „lontano dagli occhi lontano dal cuore“. Najviše je vole oni iz Australije i Kanade, koji nikada ovdje nisu ni bili. Ma čudo jedno, kako su uopće preživjeli bez domovine. naravno, spasila ih ljubav prema domovini. Svoju ljubav prema domovinu pokazujemo uništavajući i razjebavajući što stignemo. Pogledajte fasade zgrada, pošarane u tolikoj mjeri da se ne vidi koja je boja ispod. Od ljubavi prema ovoj zemlji. Pogledajte čekaonice u bolncama, autobusne stanice. Pogledajte parkove. Pogledajte spomenike. Okrenite se, otvorite oči.[/stextbox]
Naši fakulteti su među najboljima u Europi.
Naši rukometaši, koje je neka budala nazvala Kauboji, su najbolji na svijetu. Kad nema Francuza. Ma mi smo si baš super. U svom malom i skučenom svijetu. I taman, kada se raskravimo i razalimo od sreće, neko nas redovito zajebe, razjebe onako razgaljene i nespremne. Pa nas tresne o pod i još ga pobriše sa nama.
Temeljito.
One rijetke koji znaju onu Napoleonovu izreku :Budala ima veliku prednost pred pametnim čovjekom: uvijek je zadovoljan sam sa sobom“ ionako nitko ne doživljava.
A evo, sda smo čak i narod sa vlastitom kategorijom.
Hrvatska toliko zaostaje da smo na ovoj karti dobili svoju kategoriju
HRVATSKA već više od četvrt stoljeća tapka na mjestu. Dok su ostale zemlje srednje i istočne Europe procvale nakon pada željezne zavjese i prelaska na tržišnu ekonomiju, Hrvatska je u razdoblju od 1989. do 2016., kako pokazuju podaci Maddison Projecta, imala realni rast BDP-a od samo 6,5 posto. Uvjerljivo najgori rezultat zbog kojeg smo, kako je vidljivo na karti, dobili svoju zasebnu kategoriju.
Od ulaska u EU 2013. godine Hrvatska je vrlo brzo po mnogim kriterijima pala na samo dno među 28 zemalja članica, po standardu nas prestiže čak i Rumunjska, a kako stvari stoje za koju godinu čudit ćemo se kako smo postali lošiji i od Bugarske.
Realni BDP susjedne Slovenije u promatranom razdoblju porastao je za 48,4 posto. Najsnažniji rast među bivšim komunističkim zemljama imala je Poljska koja se transformirala u industrijsku silu, a njezin rast iznosio je 124,7 posto.
Snažnu transformaciju imale su i Češka i Slovačka čiji BDP je od pada komunizma porastao za 57,3 i 108,4 posto. Te dvije zemlje danas su jedni od najznačajnijih proizvođača automobila.
Nekada vrlo siromašne zemlje, Rumunjska i Bugarska ostvarile su rast od gotovo 54 i 58 posto. Solidan rast imala je i Mađarska koja je od 1989. do 2016. imala realni rast BDP-a od 38,6 posto.
Kada pogledamo prema Zapadu, u oči upada Irska, koju su prije nekoliko desetljeća mučili vrlo slični problemi kao i Hrvatsku – relativno siromaštvo i iseljavanje. Irska je od 1989. imala realni rast BDP-a od čak 157,2 posto i uvjerljivi je europski rekorder.
Hrvatska u začaranom krugu propadanja
Ove brojke zapravo i ne čude s obzirom na to da Hrvatska nikada zapravo i nije profunkcionirala kao država, s neovisnim pravosuđem, efikasnom administracijom, prihvatljivom visinom poreza, a to je bitno svima onima koji žele raditi, stvarati i živjeti u normalnom okruženju. Očekivalo se čudo od iskorištavanja rentne pozicije, odnosno turizma, koji je istisnuo sve ostale sektore i dogurao do 20 posto BDP-a.
Zbog nefunkcionirajuće administracije koja se pretvorila u priliku za uhljebljivanje, umjesto u servis onima koji stvaraju, i pravosuđa u kojem procesi znaju potrajati desetljećima i u koje ljudi nemaju povjerenja, izbjegavaju nas ulagači, a ljudi bježe u uređenije zemlje.
Iseljavanje dodatno nagriza perspektivu hrvatske ekonomije i cijelog sustava tako da smo se našli u začaranom krugu propadanja.
