Naslovnica Blog Stranica 363

BLAŽENKA DIVJAK O SPORNOM NAPUTKU ŠKOLAMA ‘To nije moja odluka. Uputa je propisana Zakonom o braniteljima, koji ide na Ustavni sud’

Objavio
Spectator
-
0

Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak izjavila je za Hinu kako uputa koju su dobile škole o prednosti zapošljavanja nezaposlenih branitelja na mjestu ravnatelja u školama i učeničkim domovima, o čemu je prvi pisao Jutarnji, ne predstavlja njezinu odluku, već pojašnjava postupak koji je propisan Zakonom o braniteljima.
Riječ je o Zakonu o braniteljima koji je već šest mjeseci na snazi i koji propisuje odredbe za sve javne službe ili javne ustanove.
“Uputa školama je dana temeljem tumačenja Ministarstva hrvatskih branitelja i ne predstavlja moju odluku, već samo pojašnjava postupak koji je propisan Zakonom o braniteljima koji u sebi sadrži jasno napisane kazne za postupanje mimo Zakona”, rekla je Divjak.

“S obzirom da se spominje Ustavni sud kao tijelo koje treba utvrditi ustavnost Zakona o braniteljima – ukoliko taj Zakon sud ocjeni neustavnim, istog trenutka mijenjamo naputak školama”, dodala je ministrica, koja je na službenom putu u Parizu, gdje na Sorbonnei sudjeluje na ministarskoj konferenciji o Bolonjskom procesu.
Divjak je rekla i kako, što se tiče zapošljavanja obrazovnih djelatnika, Ministarstvo po prvi put kroz Zakon o odgoju i obrazovanju, koji se trenutno nalazi u Saboru, uvodi red u sustav zapošljavanja kroz uvođenje selekcijskog postupka, a koji će postupak učiniti transparentnijim i za ove slučajeve.
Kako smo jučer objavili, Divjak je 16. svibnja dala pismenu uputu osnovnim i srednjim školama, kao i đačkim domovima o prednosti nezaposlenih branitelja kod zapošljavanja na ravnateljskim mjestima, a osim branitelja, kategorije koje će ostvarivati pravo prednosti su i djeca stradalih i nestalih branitelja, hrvatski ratni vojni invalidi, ratni dragovoljci, članovi uže i šire obitelji smrtno stradalog ili nestalog branitelja.

[stextbox id=’alert’ color=’000000′ bgcolor=’e3d5d5′]
Medved: Odluka o izboru školskih ravnatelja usklađena sa Zakonom o braniteljima

Ministar branitelja Tomo Medved ustvrdio je u četvrtak da nema ništa sporno u Odluci o izboru i imenovanju ravnatelja u školskom sustavu po kojoj prednost u zapošljavanju imaju hrvatski branitelji, objasnivši da je odluka usklađena sa Zakonom o hrvatskim braniteljima.
Komentirajući tu odluku koju je potpisala ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak, Medved je rekao novinarima uoči sjednice Vlade da je ministrica u odluci citirala odredbe Zakona o hrvatskim braniteljima koji je prošao javnu raspravu i dva čitanja u Hrvatskom saboru.
“Izmjena u odnosu na bivši zakon je utoliko što je ovdje omogućeno pravo prvenstva i na rukovodeća mjesta. Zakon svakako treba promatrati u cijelosti”, rekao je Medved. Naglasio je da se tu izričito govori o izboru pod jednakim uvjetima pa u konačnici i za one zaposlene u obrazovnom sustavu koji nisu raspoređeni na odgovarajuća radna mjesta.
Zakon o hrvatskim braniteljima, kazao je Medved, čitavo vrijeme je usklađivan sa svim ministarstvima, uključujući i Ministarstvom znanosti i obrazovanja.
Smatra da se u tom slučaju ne događa ništa revolucionarno jer se izbor ravnatelja, odnosno ključnog osoblja odvija po programu i pravilima Ministarstva znanosti i obrazovanja, uvažavajući i uvjete koji su propisani Zakonom o hrvatskim braniteljima vezanim za pravo prvenstva za prijem u službu.
Za moguće tužbe koje najavljuju neke udruge, Medved kaže da svatko ima ustavno pravo podnositi tužbe. Naglasio je pritom da su usuglašavali svaki članak zakona i da zakon treba tretirati u cijelosti.
Udrugu srednjoškolskih ravnatelja zabrinjava što u uputama jasno piše da isključivu prednost pri natječaju i izboru za mjesta ravnatelja škole imaju nezaposleni branitelji s osam godina staža u školi. “Problem je što oni automatski preskaču izbornu proceduru i time nemaju jednake uvjete sa svim ostalima. Samo nezaposleni branitelji mogu ostvariti tu prednost. Svi ostali branitelji, uključivši i branitelje nastavnike i ravnatelje, to nemaju” , upozorila je za HRT Suzana Hitrec iz Udruge srednjoškolskih ravnatelja.
 

[/stextbox]Jutarnji list, autor HINA

Vremeplov…

Objavio
Spectator
-
0

Bilo je to davno.
Jako davno. Cure su nosile minice, sise su bile sise, a ne silikonski jastuci. Usne su bile usne, a ne pačji kljunovi.
Vrijeme kada su glave služile za nositi mozak, a ne frizuru.
Vozili smo ”Fiće”, oni sretniji stari NSU Prinz TTS, koji je vječito bio na klocnama u dvorištu, a mi smo slobodno vrijeme provodili ležeći ispod njega. Zauljeni i mrljavi.
Rijetki, jako rijetki tatini sinovi vozili su Ford Capri, obučeni u antilop jakne, s obaveznim kožnim šoferskim rukavicama (one koje su nadlanicu imale otvorenu).
Gledali smo ih s mješavinom prezira i mržnje.
Sve to da bi u subotu mogli doći negdje do Kavkaza, malo se provozati, pa otići do Papagaja.
Naručiti piće koje nismo mogli piti, jer je bila takva gužva da nisi ni ruke mogao podići, pa ako je bilo sreće, odvesti neku curu na vožnju, do garaže filozofskog faksa ili na Prekrižje uz živicu Titove vile.
Zagreb nije nudio puno.
Studentski centar, Šrapčeva, Njam, Lapidarij, par godina kasnije Saloon
Točno se znalo tko gdje izlazi, sve je bilo izprofilirano, predvidivo.
Zvečka, Kavkaz, Papagaj, a kasnije se otvorila i Palainovka, u lokalnim bircevima lokali su kroneri.
Najgora birtija, valjda na Balkanu, bila je Splavnica, tik do centralne ljekarne na Trgu.
Ako je ležanje pod mojim NSU-om bilo uzaludno, izlazili smo u grad tramvajima.
Otvoriš prva vrata, spustiš se na gazište, pa tamo negdje oko Narodnih novina u Jurišićevoj iskočiš iz tramvaja, kulerskog izraza lica.
Frizure su bile pažljivo njegovane. Guste kovrdže spuštale su se dobrano do ramena.
Nosili smo nekakve čudne bunde, koža je bila antilop, a bunda je cijela bila obrubljena bijelim nekakvim janjećim krznom.
Bunda je morala biti uska, pa je otkrivala prsa, nije se mogla zakopčati, falilo je brat bratu dvadeset centimetara bunde.
Cure su nosile uske šorceve, koso rezane, skoro kao slip gaćice, sa svim mogućim, a vrlo često i nemogućim kombinacijama čarapa.
Nosile su se trapez traperice, uske toliko da si morao leći na krevet da ih obučeš, a trapez je bio takav da je potpuno pokrivao moju cipelu, broj 46.
Mobitela nije bilo. Sudare smo dogovarali ili telefonom ili na sudaru prije.
Nekoga nazvati s javne govornice bio je popriličan uspjeh, jer su na većini govornica slušalice bile potrgane, a oni birači redovito uništeni, spaljeni čikovima cigareta.
I komadi su dolazili na sudare (osim ako nisi nešto zasrao) bez stotinu sms poruka tipa ”Jel krećeš?”,”Disi?”, ”Čekam”…
Dva puta godišnje putovalo se u Trst, jednom do dva puta u Graz.
Bili smo carevi Ponte Rossa. Kod Giovania smo kupovali Super Rifle, dok su starci kupovali fake zlato u Orijent Goldu, ponukani reklamom ”I Vice Vukov kupuje u Orijent Goldu”, da bi nakon par godina pukla bruka, a starci su željezne lančiće i prstenje uz psovke bacali u smeće.
Otvorile se picerije u Zagrebu, najvolio sam onu u Dežmanovom prolazu.
Još i danas pamtim taj omamljujući miris tog čudesnog jela, a pizzu veličine običnog tanjura si morao čekati najmanje sat vremena, kolika je bila gužva, ruka je otpadala od mahanja brojem kojeg si dobio, a picmajstorica, picajzla je glasno prozivala. Pamtim crnu maslinu koju su stavljali.
Studirali smo, radili preko student servisa, love je bilo dovoljno. I za pivu, pljuge, benzin, pizzu.
Skripte smo dobivali na faksu, tek smo morali kupiti pokoju knjigu, ili je naravno posuditi.
U gimnaziji smo markirali kada su bile utakmice ženskog rukometa, kako bismo mogli gledati Maru Torti, najbolju svjetsku rukometašicu, igračicu Lokomotive.
Markirali smo da bi uživo vidjeli Seppa Mullera, čarobnjaka golova iz Bayerna. Pelea kada je igrao sa Santosom protiv Dinama. Dobio sam i autogram, jer je Draža Jerković bio obiteljski prijatelj i uveo me u svlačionicu.
Išli smo na koncerte. Sve koncerte u Zagrebu, Hajdučka česma, Redovito na Boom festival. Na Pink Floyd u Stockholm, Zeppeline smo slušali svugdje, od Beča, do Munchena.
Bilo je dobrih, strašno dobrih koncerata i u Zagrebu.
Išlo se na polnoćke. Studenti su uglavnom išli na Katarinski trg, bile su velike gužve, stajalo se pred crkvom.
A svećenici su dijelili mandarine, svima.
Milicije nije bilo, pa su Janjevci iz Dubrave slobodno i s veseljem mogli bacati petarde do mile volje, na užas djevojaka kojima su petarde padale kraj nogu, pa se svako malo čuo vrisak ”Joj čarape“.
Nitko nas nije hapsio niti prije, niti u toku, ni nakon polnoćke, pa smo onda svi skupa polako odšetali do obližnjeg Saloona.
Ljeti se putovalo. U modi je bilo stopiranje.
Šator i ruksak na leđa i ajmo. Put do mora od par sati do par dana, ovisi kakve si sreće.
Ujutro ustaneš rano, pred dućanom koji još nije otvoren stoji desetak kašeta kruha i mlijeka. Uzmeš kruh i mlijeko, ako imaš ostaviš lovu, ako nemaš, još bolje.
Spavali smo u onim malim šatorima za dvoje.
Danas se ne mogu sjetiti, ali baš ne mogu, kako smo se ševili u tim šatorima, po danu, po onim nesnosnim vrućinama. A ševili smo se ko zečevi.
Danas se mladi ne ševe ni pod klimom.
Da, to je bio sport kojim smo se najčešće bavili. Nije bilo televizije, ma bilo je, ali politički tupež.
S komadom u kino u zadnji red, a poslije kina malo druženja u mračnom parku. Mračnih parkova je bilo na pretek. Bilo je nekako, ne znam, jednostavnije.
Nikako ne želim reći da su tadašnje cure, a danas žene u najboljim godinama, bile nekakve radodajke, naprosto, bili smo puno manje proračunati.
Bili smo sretniji, nasmijani, ležerniji, spontaniji.
U čast Uskrsa, mi koji smo stanovali na istočnom dijelu grada redovito smo i marljivo farbali jaja bacaču diska – Golom spomeniku.
Na Šalatu na klizanje išlo se redovito, često su se markirali peti i šesti sat, jer je klizanje počinjalo od pol sedam i trajalo do osam.
Skijača na Sljemenu bila je skoro pa obavezna. Žičarom (sjećate li se uopće što je to?) na Sljeme, vožnja po Panjevini i Crvenom spustu, a Bijeli i Plavi su bili za curice i pičkice.
Skije su bile drvene Lušinke dugo vremena, onda sam dobio Elanove RC 04, kakve je u isto vrijeme vozio i Stenmark.
Bilo mi je žao skijati se na njima, ali naravno da smo išli. Spuštali smo se dolje po Leustekovom putu na skijama, skroz do donje stanice žičare.
Godišnje jednom smo išli u Zeltweg gledati utrke ili formule ili prototipova.
O kasnijim odlascima na pizzu u Trst, što smo si kao studenti zaposleni preko student servisa mogli dopustiti bez većih problema, iz pristojnosti ne bih pričao.
Po završetku faksa i odsluženja vojske dobio sam posao u roku osam dana.
U struci. S dobrom plaćom, izraženo u markama, i danas bi to bila dobra plaća.
Ovdje stajem.
Jer, želio sam nabacati, bez reda i organizacije neka sjećanja iz studentskih dana.
Dana kada je bilo uistinu lijepo…
I to nam nitko ne može oduzeti.
Ni lažima ni krivim interpretacijama.
Ničime!
Spectator : Bilo je to davno, 05.09.2017.

PLJUŠTE REAKCIJE NA SPORNI NAPUTAK O BRANITELJIMA ‘Ozbiljno razmišljam o tome da poderem braniteljsku iskaznicu’

Objavio
Spectator
-
0

Odluka o izboru i imenovanju ravnatelja u školskom sustavu po kojoj prednost u zapošljavanju imaju hrvatski branitelji koju je potpisala ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak izazvala je u četvrtak u Saboru niz negativnih kritika u redovima opozicijskih stranaka koje ocjenjuju da je stvorena posebna, braniteljska kasta.
Za razliku od oporbe, zastupnik HDZ-a i čelnik HVIDR-e Josip Đakić smatra da su se “pobunili oni koji su do sada uživali na rukovodećim radnim mjestima”.
“Nije bilo braniteljske populacije i zakonskih pretpostavki koje bi omogućavale djeci poginulih hrvatskih branitelja, a i samim braniteljima koji su se do sada usavršavali i došli do stručnih studija, da se jave i da ostvare tu prednost. Zakon je jasan i mislim da je ministrica, za svaku pohvalu, jedna od rijetkih koja je naputkom upozorila sve one koji odlučuju da branitelji i djeca poginulih, zatočenih i nestalih imaju prednost”, poručio je Đakić.

Misli da neće biti previše zainteresiranih i koji ostvaruju pretpostavke stručnosti u tome, no, određeni broj će se sigurno pojaviti na natječajima.
“Danas smo svjedoci da se u puno državnih tvrtki, županijskih i gradskih ustanova Zakon o hrvatskim braniteljima nije poštivao. Pozdravljam ovakav naputak ministrice i mislim da je jako dobar. Ne mora nitko strahovati, stručnost prije svega, ali i status djeteta poginulog branitelja mora se poštovati”, ističe Đakić.
SDP-ov zastupnik Predrag Matić, bivši ministar branitelja tumači da je i “prije postojala odredba po kojoj branitelji pod jednakim uvjetima imaju prednost pri zapošljavanju, osim kod rukovodećih funkcija, što bi značilo da su uvijek imali prednost, ali ne i da mogu biti ravnatelj HRT-a ili INA-e samo zato što je branitelj”.
“To je jedan od šatoraških zahtjeva, uveden u novi Zakon iz studenog prošle godine, i sada država ima velikih problema. Ministrica je dala blagoslov za taj Zakon, a sada se čudi iako je sudjelovala u njegovoj izradi pa sada treba vaditi kestenje iz vatre”, ocijenio je.
“Ravnatelji škola su s pravom zabrinuti jer imamo 20-ak tisuća nezaposlenih branitelja, mogli bi preuzeti sve funkcije. Pozivam ih 150 da dođu i u Sabor, također bi trebali imati prednost. Kod rukovodećih funkcija braniteljski status ne može davati prednost, ni partizani nisu baš od 40-ih do 90-ih na taj način funkcionirali, a mi itekako dobro prepisujemo zakone od njih, čak smo ih u mnogim stvarima nadmašili. Ovo je još jedan potez koji ide na sramotu hrvatskim braniteljima, većini ni krivima ni dužnima”, zaključio je Matić.
Za HSS-ova Krešu Beljaka “ovo je sramotan i nakaradan Zakon jer živimo u državi u kojoj se stvorila kasta ljudi koji misle da imaju veća prava od ostalih”.
“I sam sam hrvatski branitelj i ozbiljno razmišljam o tome da poderem braniteljsku iskaznicu i odreknem se svih prava koja proizlaze iz svih zakona. Mislim da se 1991. nitko nije borio za nekakve povlastice nego da bismo se obranili od velikosrpske agresije, a svi oni koji traže veća prava od ostalih građana jednostavno su ratni profiteri”, kritizira Beljak.
“Branitelji s kojima ja komuniciram i s kojima sam bio na bojištu jednako razmišljaju, čak 90 posto hrvatskih branitelja nije ni u kakvim udrugama. Sve te udruge koje predstavljaju braniteljsku populaciju liče mi na inicijativu Željke Markić gdje se ona predstavlja kao udruga koja predstavlja narod. Tako ni branitelji ne stoje ni iza jedne udruge, to odgovorno tvrdim kao hrvatski branitelj. Velika većina branitelja ne želi koristiti nikakve povlastice nego se groze od same pomisli da bi bili dio skupina koje se predstavljaju kao predstavnici branitelja”, smatra Beljak.
GLAS-ova Anka Mrak Taritaš rješenje ocjenjuje “aposlutno nedopustivim jer se ne može stavljati skupinu građana Republike Hrvatske u drugu kategoriju”.
[stextbox id=’alert’ color=’faf5f5′ bgcolor=’ed5a5a’ bgcolorto=’ed5a5a’]”Jednako tako, to nije dobro za branitelje jer oni ne trebaju ni na koji način biti povlašteni ni stavljeni u posebnu kategoriju jer će, s druge strane, izazvati revolt drugih građana koji pitaju ‘zašto?’. Pitanje je dokle sve to može ići i to nije dobro. Apsolutno trebamo uvažavati branitelje i omogućiti im sve što treba, ali kada napravite korak previše, onda je to korak u provaliju”, upozorila je.[/stextbox] “Ovo je korak previše za resornu ministricu i pitanje je gdje je kraj. Možda bi i pri imenovanju ministara branitelji trebali imati prednost? To nije dobro za branitelje. U raspravi o Zakonu o braniteljima molili smo vladajuće da se urazume, jer sada ne znamo gdje je kraj, možda premijer treba biti branitelj. U svojoj najužoj obitelji imam branitelje, ali ne vidim tu agresivnost i potrebu isticanja braniteljskog statusa kao kod udruga koje tvrde da predstavljaju branitelje. Upozoravali smo da je taj Zakon teret za državu i da njime otvaramo Pandorinu kutiju, a vladajući su to napravili da imaju stabilno biračko tijelo i sigurnost izlaska na izbore”, mišljenja je Mrak Taritaš.
Jutarnji list, autor HINA

Ministar obrane Krstičević letio u američkom F-16

Objavio
Spectator
-
0

Ministar obrane Damir Krstičević u srijedu je, u sklopu službenom posjeta Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), letio u američkom borbenom zrakoplovu F-16. Let je, kažu u MORH-u, organiziran u duhu strateškog partnerstva i potpore SAD-a Hrvatskoj.
Potpredsjednik Vlade i ministar obrane letio je u F-16 23. svibnja, u sklopu službenog posjeta SAD-u.
“U duhu strateškog partnerstva Hrvatske i SAD-a te potpore Sjedinjenih Američkih Država i Nacionalne garde Minnesote Odluci Hrvatske o nabavi višenamjenskog borbenog aviona F-16, za potpredsjednika Vlade RH i ministra obrane Krstičevića organiziran je let u američkom borbenom avionu F-16 u zrakoplovnoj bazi Nacionalne garde Minnesote „133rd Airlift Wing Base“. Damir Krstičević prvi je hrvatski ministar obrane koji je imao prilike letjeti u američkom F-16 i jedan od rijetkih ministara obrane u svijetu”, priopćio je MORH.
Krstičević kaže da je F 16 zaista moćan zrakoplov.
[stextbox id=’alert’ color=’f0f4f5′ bgcolor=’09a0ab’ bgcolorto=’09a0ab’]”Čast mi je što sam kao ministar obrane imao priliku letjeti u američkom avionu F-16. Ovaj let potvrdio je kako je Hrvatska donijela najbolju Odluku i zrakoplov F-16 će biti jamac stabilnosti i sigurnosti Republike Hrvatske zauvijek” poručio je ministar Krstičević.[/stextbox] “Ovaj let još jednom mi je potvrdio kako je Hrvatska donijela najbolju odluku i da će zrakoplov F-16 biti jamac stabilnosti i sigurnosti Republike Hrvatske zauvijek. Zahvaljujem Sjedinjenim Američkim Državama, najvažnijem strateškom partneru Hrvatske na inicijativi i odobrenju. Drago mi je što imao priliku vidjeti Ameriku iz kabine F-16. Sada potpuno razumijem nestrpljenje naših pilota da sjednu u kokpite naših F-16, to je izuzetno iskustvo i novo poglavlje za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. Također, zahvaljujem pilotu koji je izveo sjajan let i pružio mi nevjerojatno iskustvo leta”  istaknuo je Krstičević.

Američki pilot s kojim je letio Krstičević pripadnik je 148th Fighter Wing iz Nacionalne garde Minnesote, poznatiji kao Bulldogs, pilot s dugogodišnjim iskustvom letenja na višenamjenskom borbenom avionu F-16.
“Ovo je prvi put da sam letio s jednim ministrom obrane i bila mi je čast, bio je izvrstan”-kazao je pilot. “Dan je bio jako lijep, imali smo prilike vidjeti i druge F-16 u zraku i drago mi je da je hrvatski ministar obrane vidio kakve sposobnosti pruža F-16. Uvjeren sam da će moji kolege iz Hrvatske imati odlično iskustvo s ovim zrakoplovima“, dodao je.
Zapovjednik Nacionalne garde Minnesote general bojnik Jon Jensen istaknuo je da su tim letom željeli Krstičeviću i Hrvatskoj pokazati sposobnosti F-16 zrakoplova, na što je Nacionalna garda Minnesota jako ponosna. “Drago nam je što je Hrvatska izabrala F-16, želim vam dobrodošlicu u klub korisnika F-16 zrakoplova“, kazao je general bojnik Jensen.
“Čast nam je što je ministar Krstičević došao u službeni posjet Minnesoti i što sam mu kao prijatelj i strateški partner imao prilike pokazati Nacionalnu gardu Minnesote i njezine sposobnosti. Kao članica NATO-a uvijek ćemo poduprijeti Republiku Hrvatsku i Hrvatsku vojsku” zaključuje.

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/video-foto-ministar-obrane-krsticevic-letio-u-americkom-borbenom-zrakoplovu-f-16-zaista-je-mocan-hrvatska-je-donijela-dobru-odluku-o-kupnji/7394922/

Lijepe vijesti

Objavio
Spectator
-
0

Lijepe vijesti na ovim prostorima naprosto ne postoje.
Ako su lijepe, onda su naprosto samo zajebancija…
http://sprdex.net.hr/2018-05/plenkovic-odlucio-do-daljnjega-necemo-imati-ministra-gospodarstva-da-se-ekonomija-malo-oporavi/
 

Priča o tajnim kupcima

Objavio
Spectator
-
0

One bahate budaletine od kupaca, kakvih uvijek ima, u teoriji nazvani „teški kupci“koji su došli u trgovinu kupiti mali bijeli kruh i jednu Donat posrajku vodu, sveukupno deset kuna, a imaju milion pitanja, podjebavaju, drkaju te, ko da su kupili dućan.
Čitam članak u Jutarnjem…
U tajnim kupcima koje gazde šalju da bi gledali kako radite u dućanima, kafićima. Ne radi kvalitete, naravno, nego da vas sjebu.
Radiš u dućanu, primaš robu, slažeš na police, čistiš dućan.
One bahate budaletine od kupaca, kakvih uvijek ima, u teoriji nazvani „teški kupci“koji su došli u trgovinu kupiti mali bijeli kruh i jednu Donat posrajku vodu, sveukupno deset kuna, a imaju milion pitanja, podjebavaju, drkaju te, ko da su kupili dućan.
Ma što dućan, cijeli lanac dućana od tvog nedojebanog gazde.
Pa radne subote i nedjelje, iščekivanja kada će nekakva glupača iz susjedstva doći tri minute prije zatvaranja, pa se iščuđavala što ti je mesoreznica već očišćena, pod opran, a ona bi baš radila shopping.
Jer je onaj njezin sretan što one koze nema doma.
I onda plaća, za čudo, ovaj mjesec kasni samo tri dana, gazda se ponosno smije, zaradio ili zaradila si tri soma kuna, za sve te jebade cijeli mjesec.
Plaća ti je nešto manja, ali eto, gazda je strašno sretan i ponosan što radiš kod njega, jer pritužbi nema na tebe.
Pa ti je dodao sto kuna, za nagradu.
Bili su njegovi kumovi i jarani, a da se nisu predstavili, pa su lijepo posluženi, valjda zato jer onaj debil sa kruhom i posrajkom vodom nije baš taj trenutak bio u dućanu, pa niste bili nadrkani.
I tako, „tajni kupci“ koje je na vas nahuškala gazdina nalarfana babetina, obavili su svoj posao.
Nisu našli nikakve pizdarije radi kojih bi vas gazda danima cijepio i jebavao u mozak. I skinuo vam parsto kuna od te crkavice.
U cijeloj priči je najtužnija nalarfana babetina, koja se baš našpičila uzeti jedan „body care“ tretman, od vaše plaće.
A dobila je kurac. Osim onoga kojeg redovito dobiva od trenera u teretani.
Ovaj puta ga je dobila od vas.
I tajnih kupaca koje je angažirao gazda.
Da vas sjebe.
 

Aleksandra Kolarić, SDP-ov AK47

Objavio
Spectator
-
0

AK 47, Automat Kalašnjikov, jedno od najrasprostranjenijih oružja u svijetu. Proizvođen u mnogim zemljama, pa prema tome i različite kvalitete od izvornika. Nema muškarca od pedesetak godina koji se nije sreo sa njom. Jednostavna za održavanje, efikasna, probojna, brza.
Davno, u vojsci sam imao zadužen Thompson, opasnu automatsku pušku koja puca iz otvorenog zatvarača, pa ti se može desiti da ako je metak u okviru, a zatvarač otvoren, pa udariš kundakom o pod pri postrojavanju, da Tomica počne pucati iz čistog mira.Spor, kalibra 45, dubokog zvuka.
Kada sam dobio jugoslavensku M70 B, inačicu, ali znatno poboljšanu Kalašnjikova uslijedio je šok.Puška puca brzo, vrlo brzo, reski zvuk, kao da laje.
Danas čitam intervju na Pressclippingu Globusa.
Intervju sa Aleksandrom Kolarić.
Sada, slobodno to mogu reći, SDP-ovim AK47. Oduvijek me, hja, valjda prvo radi inicijala, podsjećala na AK47. Sada sve jače. Aleksandra Kolarić je SDP-ova jurišna puška.
U rukama članova.
Uperena u trulu i realno, bezvrijednu metu. One lutke od slame. Izrešetane, poluklonule od silnog rešetanja.
Metu koja, kakva je da je, nikakva, ipak postoji.
Osobno ne vjerujem da je Aleksandra Kolarić radila opremu članka, ali on od prve pokazuje opravdanost moje usporedbe.
„Bernardić nije lider, on je za SDP veliki problem“ naslov je članka.
Koji se koči po trafikama, reklamama, dijeli se svim mogućim sredstvima i medijima .Dok gledam naslov, pomislim o tome, što sada, nakon godinu i pol dana, oni koji su se kleli u Bernardića, koji su bili njegovi trolovi, nosači šalabahtera, grobari demokracije unutar stranke, koji su činili sve gadarije, misleći da drugi to ne vide, što oni sada, duboko u svojoj glavi misle o Davoru Bernardiću?
Ponosni su na njega? Oduševljeni su njime? Možda i jesu. Jebiga, to je taj mentalni sklop.
A očito je da jest. Politika koja tjera luzere naprijed, što su lošiji, to ih se jače gura. Milanoviću su nabijali na nos izgubljene izbore. Realno, zajebo je zadnje izbore, jer je eto, ponesen optimizmom, koji je hranio njegovu urođenu bahatost, napravio korak koji pametan čovjek ne radi. Poslušao je savjet Franka Vidovića!
Ej, Zorana Milanovića nagovorio Franko Vidović, za kojega sam neki dan negdje pročitao da je cijelo vrijeme šurovao sa ekipom iz šatora.
I po meni, Milanović je trebao otići, već samo radi toga.
Jer je slušao Franka Vidovića, sadašnjeg velikog badžu u SDP-u.
Taj nekakav čudni luzerski mentalitet je ugnježden u vrhu stranke.
[stextbox id=’alert’ color=’f7f2f2′ bgcolor=’2e91b8′ cbgcolor=’2e91b8′ bgcolorto=’2e91b8′ cbgcolorto=’2e91b8′] Na izborima za predsjednika GO Zagreba, oni forsiraju, ali bezočno forsiraju, gospodina Denisa Hrestaka. Gospodin Denis Hrestak na zadnjim lokalnim izborima pometen je skoro onako kako je pometen Rajko Ostojić 2013. Pometen je u općini kojom je SDP vrlo vrlo suvereno vladao do njegove kandidature.[/stextbox] Dakle, vrhuška SDP-a bezrezervno podržava totalnog gubitnika, kojemu ljudi iz njegovog okruženja, na izborima rekli što misle o njemu.
Podržavaju ga koristeći sav mogući potencijal, koristeći sve moguće smicalice.
Vrlo često i seljačkim metodama, nedostojnim uopće razmišljanja normalnog čovjeka.
Onaj igrokaz kojega je izveo neki dan Saša Karizmatik Molan, vezan na diskvalifikaciju Gordana Marasa, da bi ga se odmah potom vratilo, govori jako puno o tim neinteligentima, neznalicama i kako kaže, meni vrlo omrznuti Saucha „Trubama, velikim trubama“.
Nakon onog što je napravio, više me ni malo ne čudi činjenica kako je mogao dobiti otkaz u Vodoprivredi, gdje je radio u računovodstvu, na poslovima koje prosječno normalni čovjek može raditi do penzije, bez ikakvog stresa.
Klasa 3, klasa 4, i lijepo cijeli život drljaš u toplome.
Čak se ni misliti ne mora puno.
I tamo je dobio Šimecki!
On vodi komuniste Zagreba, srca socijaldemokracije već godinu dana.
No vratimo se gospođi Kalašnjkov. Glasno i jasno je rekla sve ono što velika većina članova zna. Locirala je sve probleme.Oštro i precizno.
Ubojito. Upravo kao AK47.
Ne odobravam njezinu aktivnost dok je bila van stranke. Ali, sve što je rekla stoji. Oštro i beskompromisno.
Nemojte žaliti para, kupite Globus, ili popijte kavu u kafiću, pa pročitajte njihov globus (ako ste penzioneri – na članarini od pet kuna, ali tko zna, možda vam je povećana članarina na dvadeset, pa ste dužni k’o Grčka, samo da ne bi mogli glasati na izborima)
Tragedija je stranke, da skoro svi za sva sranja i svinjarije koje se rade u kontinuitetu, znaju, ali malo njih o tome govori. Oni koji ne govore, ne govore iz razumljivih razloga. Jer su umočeni.
Ogavno umočeni!
Jer su i oni sustavno zagađivali stranku, spletkarili, podmetali, muljali sa ispisivanjem, upisivanjem, kakvim sve ne sranjima, samo da bi se uguzili na nekakvu pozicijicu gdje se vuče lova.
I treba reći, sjebali su stranku, uništili je do kraja. Trudili se opako.
Sada bi još i pišali po njoj.
 
Na izborima će vrlo vjerojatno ipak, makar u prvom krugu, pobijediti Denis Hrestak.
Sada, tri tjedna prije izbora, skrećem vam pažnju.
Pogledajte one likove sa proslave iz Hrestakovog stožera.
Ma znate ih, svejedno ih pogledajte.
Oni bi vodili Grad Zagreb!
Pa će vam se biti jasno, zašto ovo pišem!
 
[Web-Dorado_Zoom]

Ljepota od života

Objavio
Spectator
-
0

Davnih osamdesetih, na sjednici SIV-a, predsjednica, Milka Planinc, objavila je „Drugovi, zbog složene situacije u svijetu, Jugoslavija je kupila atomsku bombu.“ Svi su se uzvrpoljili, uskomešali, „Kako to, drugarice Milka, pa nemamo novaca, kriza je?“.
„Ne brinite ništa, plaćeno je kompenzacijom, mi smo njima izvezli tri diplomirana ekonomista iste razorne snage“.
Sjetim se toga vica često.
Malo malo, pa se po novinama pojavljuju članci o katastrofalnoj situaciji u Hrvatskoj.
Evo, sada Gordana Grgas piše o efikasnosti investiranja, pa navodi puste podatke kako bi potkrijepila naslov.
Koji je tragičan. Ali mi to ioanko znamo.
Koji je jebeno bolan za sve nas, koji uživamo blagodati života u Lijepoj našoj.
„Uvodno je predavanje o investicijama održao Ljubo Jurčić, naglasivši kako je uz njihov iznos – a Hrvatska je danas ispod razine iz 2008. godine – vrlo važno promatrati i strukturu investicija. Prerađivačka industrija, primjerice, u Hrvatskoj u investicijama sudjeluje sa svega oko 11 posto.“ 
Članak ništa neće promijeniti.
Ma koliko god se gospođa Grgas trudila pisati.
Vama će biti jednako loše, samo može biti lošije svakim danom.
Vlada, jučer je saopćio meketavim glasom, ministar Zdravko Marić, za to nadležan frajer, neće intervenirati u cijenu goriva.
Boli ih kurac,
Što za minimalac možeš napraviti dvije hiljade kilometara. Da ne jedeš, ne piješ, ne pušiš, a kenjaš u jarak kraj puta.
I za to ih boli.
To što ne možeš platiti režije, ne možeš ništa, kvaliteta života ti je ko ovčjem brabonjku na sred puta.
Da bi sreća bila veća, povremeno ti se događaju situacije pa te jebu pitanjem di si bio 91?
Dok se ova ljepota od života stvarala!
Ma u pički materinoj sam bio.
Uh, al me raspizdilo rano ujutro.
Ma jebe me se što smo dvanaest puta gori od Poljaka u nečemu. Mi smo šampioni.
U svemu najgoremu.
Razmislite o desetak, po vašim mjerilima, najgorih stvari.
Pa objektivno razmislite, ima l’ nas Rvata tute?
Ha?
Raspizdilo me što se u članku spominje Ljubo Jurčić.
Nema članka o ekonomiji koji je napisan zadnjih dvadeset godina, a da se ne citira Ljubu Jurčića, top ekonomista.
Predsjednika, reč’mo svih ekonomista Rvacke nam, jelte, kako bi to rekao Lj.J. glavinom i bradom.
A svakim danom sve gore.
Ljubo Jurčić, kamen krajputaš, koji ponosno stoji na svom mjestu, od početka Hrvatske na ovamo, teoretičar ekonomije, gospodarstva ili kako se već to govno u kojem uživamo zove, ima mišljenje o svemu.
U svakoj situaciji. I slušaju ga.
I organizira seminare.
I one glavne, u Opatiji, svake godine u listopadu.
Na kojima on vodi glavnu riječ
A sve nam je gore.
I gore.
Nekako mi se čini da bi bilo lijepo da razmisli o recimo, odlasku u mirovinu.
Možda bi nam bilo bolje?
I bolje.
Jutarnji list -Hrvatska u 10 godina potonula po efikasnosti investiranja. Od Poljske je lošija 12 puta
 
 
 

Nema samo Spectator portal

Objavio
Spectator
-
0

Potrudio sa i donedavni drug, a sada gospodin, premda sam ja siguran da je on uvijek bio gospodin, Mirando Mrsić.
Pa je napravio portal.
Decentan i elegantan. Informativan.
Gledam teme, prelistavam.
Na jednom mjestu sam se uhvatio kako se smijem. Kaže drug (ali ipak gospodin) Mirando:
“Teza, koju zastupa SDP „da je primarno potrebno rješavati probleme u bolničkom sustavu kako bi indirektno riješili primarnu zdravstvenu zaštitu“ duboko je promašena, jer, svakome tko imalo poznaje zdravstveni sustav i tko se stvarno zalaže za očuvanje javnog zdravstvenog sustava je jasno da je primarna zdravstvena zaštita temelj javnog i svima dostupnog zdravstvenog sustava, a ne bolnička zaštita. Sustav preventive počiva na primarnoj zdravstvenoj zaštiti i tu se rješavaju osnovni zdravstveni problemi, a ne u bolnicama.”
Pokušavam vizualizirati, tko je od SDP-ovih lumena osmislio ovu tezu?
Saša Molan? Nikša Vukas? ili naprosto Franko Vidović? sve ljudi sa velikim iskustvom..
Portal Miranda Mrsića
 

Isprika zbog Divne priče o Ivici i Marici

Objavio
Spectator
-
0

ISPRIKA!
Danas ujutro mi je jedna mala djevojčica pričala priču i Ivici i Marici.
Pola je profrfljala, živahno gestikulirajući.
Ma bilo je prekrasno.
Onda me zapekla savjest.

Zbog moje priče o Ivici i Marici.
Pa se ovim putem ispričavam Ivici i Marici, od svega srca.
Očito je da sam članak izmislio, jer ne vjerujem da takvi ljudi mogu i postojat.
1...362363364365Stranica 363 od 365
Spectator
Spectator
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene. Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene. Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene.

10 Corporate Drive Suite #300. Burlington, MA 01803. Telefon +385 92 432 41 72

[email protected]

Najnovije

Spectator