Imali smo šansu. I prokockali je.
Biti bogatiji od Švicarske, kako je davno 1990. najavljivao dr.prof Šime Đodan, što smo trebali dostići samo za pet godina.
Mnogi od nas se sjećaju Šime Đodana, onog kasnijeg, političara HDZ-a, jastreba, sklonog bombarderskim izjavama, praćenim naštimavanjem gebisa.
Međutim, sjećam se da je davnih 70. i 71. godine Velika dvorana Ekonomskog fakulteta bila premala za sve one koji su dolazili slušati predavanja iz političke ekonomije prof. dr. Šime Đodana.
Slušali pažljivo, pamtili, prepričavali!
Dolazili su studenti, gimnazijalci, radnici, intelektualci.
Njegova, Savkina, i Pulišelićeva predavanja slušala su se u magičnoj tišini, da bi se na kraju dvoranom razlio, poput tajfuna, snažan aplauz.
Da bi se nakon toga svi razišli na šahovsku simultanku, sa tada veće vrlo starim, profesorom Pulišelićem.
Dakle, mogli smo biti Švicarska.
I nije profesor ništa krivo rekao.
Samo nije bio vidovit!
Na početku postojanja države, postojala je vrlo snažna industrijska baza, respektabilna čak i u europskim razmjerima.
Turistička je infrastruktura postojala, već je onda bio desetka marina diljem Jadrana, hoteli, radnička odmarališta.
Zimmer frei je bio vrlo razvijen, gostiju je vrlo često, bio višak.
Sjećate li se onih gužvi na plažama osamdesetih godina?
Objektivno recite, ima li sada toliko turista na plažama?
Nijemaca, Belgijanaca, Francuza, Nizozemaca, Talijana, Čeha, pokoji Madžar, Rumunje niko živ nije vidio, Ruse također.
Iz tog vremena datira onaj vic:
Stoji mali Međimurac na graničnom mostu i jede bananu.
Pita ga mali Madžar, što to jede.
Bananu, kaže Međimurac. Mi imamo banane, a vi nemate!
Kaže Madžarčić, a mi zato imamo Ruse.
Na što će lukavi Međimurac, pa mi možemo isto imati Ruse!
Da, ali kada budete imali Ruse, nećete imati banane!
Poljoprivredni kombinati su radili punom parom, izbacivali svjetski poznate proizvode, koje se moglo kupiti čak i u vrlo zahtjevnom i za uvoznike poprilično zatvorenom, Japanu.
U brodogradnji je Hrvatska bila vrlo vrlo respektabilan proizvođač brodova, a brodogradnja, ako industrijska grana, za sobom automatski povlači sve. I metalurgiju, alatnu proizvodnju, prehrambenu industriju, tekstilnu industriju.
Sve je to bilo locirano u Hrvatskoj. I to najjača poduzeća.
Dakle, Hrvatska je imala polaznu točku, kakvu je mogla samo poželjeti.
I on daje počeo, taj nekakvi clean start.
Koji je zasran prvog dana.
Počeo je rat, trećina države bila je pod okupacijom ili pod djelovanjem ratnih operacija.
Naravno da ne možeš razvijati turizam u ratom zahvaćenoj zemlji, niti možeš obrađivati zemlju, koja ako nije okupirana, posijane su mine na njoj.
Dakle, rat je usporio razvoj Hrvatske, bitno.
Paralelno sa ratom, počela je neviđena pljačka Hrvatske, pod patronatom vrha države, Franje Tuđmana, Gojka Šuška, Nikice Valentića, Franje Gregurića, Zlatka Mateše, kasnije i Ive Sanadera, predug bi bio ovaj tekst, kada bih nabrajao sve one, koji su dali sve od sebe da opljačkaju državu kojoj su na čelu.
Nastrano, zar ne?
Prvi veći novci u tranzicijskoj Hrvatskoj izašli iz zemlje prilikom kupovine oružja za Domovinski rat.
Otvoreni su računi u Austriji preko kojih je plaćano oružje, jasno s maglovitim ili nikakvim nadzorom državnih institucija transakcija koje su vršene na taj način, ugovorenih cijena i provizija.
Pred nekih pet godina Nenad Bakić je objavio da je iz Hrvatske od 1991 do 2011, dakle u dvadeset godina, iz Hrvatske je izašlo oko sto milijardi eura, prije svega kroz vanjsko trgovinski debalans, jer je uvoz u tom razdoblju bio sto milijardi eura veći od izvoza.
Jer je sve ono od industrije, što je valjalo, uništeno u roku tri četiri mjeseca korz model privatizacije, koji je osmišljen samo radi jednog cilja.
Bezobzirnog bogaćenja podobnih i krađe svega što dođe pod ruku.
Pod pokroviteljstvom, ponavljam, Franje Tuđmana, Gojka Šuška, Nikice Valentića, Franje Gregurića, Zlatka Mateše, te kasnije Ive Sanadera
Drugi izvor Global Financial Integrity (GFI) navodi da je:
od 2004. do 2013. godine iz Hrvatske izneseno čak 34,6 milijardi dolara ilegalno stečenog novca.
Ne treba biti previše pametan da se shvati da novac nismo krali niti vi, niti ja, niti radnihk u Konzumu, niti varilac u Škveru, niti baba koja ima Zimmer Frei.
Krali su ga i ilegalno stjecali oni kojima je dopuštao sustav, država, pravosuđe, politika.
Od devet godina tog razdoblja, HDZ je bio na vlasti samo osam!
