Politička stranka koja se ne želi baviti politikom, klaun tužna lica

Svašta tima na ovom svijetu. Rađaju se djeca sa dvije glave, uzgoje bundevu od pola tone, postoje države gdje predsjednice ne jebu ni pola posto obilježavanje Dana državnosti države kojoj su na čelu.

Postoje i političke stranke koje se ne žele baviti politikom. Da, sada sam se sjetio, postoje i impotentni jebači.

Politička stranka koja se ne želi baviti politikom zove se Socijaldemokratska partija Hrvatske, SDP.

SDPje upao u krizu. Razloga za krizu ima barem 724, tako da ih je teško nabrojati, jer bih se nabrajanjem doveo u poziciju dami doziraju i prigovaraju da nisam napisao sve uzroke.

Ali, kada se svi ti uzroci naguraju u jedan poprilično veliki mikser, pa se sve dobro promiješa, može se doći do zaključka, onako uopćenog.

SDP kao stranka je stranka staromodnih, čak i starih političara, bezidejnih, bez ikakvih spoznaja o onome što se događa u životu izvan politike. Potkapacitiranost, loša kvalifikaciona struktura, bezidejnost na svakom koraku, uništila je stranku.

Pričao sam ovih dana, dopisivao se sa mnogim SDP ovcima, koji izlaza iz situacije ne vide.

Ne vide ih ni u drugim političkim opcijama.

Ne, nemojte se zavaravati da je njima bitan svjetonazor, ideologija, osim toga, u tim razgovorima nije ni bilo riječi o nekakvim strankama ili opcijama koje mjere visinu kuruze, što javno što potajno.

Naprosto, oni su sretni, ko praščići u blatu u svojoj stranci, a opet tako nesretni.

Sretni su jer je stranka velika.

Velika po broju članova, velika po infrastrukturi koju posjeduje, velika po imenu, premda su svi oni napravili sve što su mogli, upinjali se iz peta, da zaseru to ime.

Kadi jh u razgovoru upitaš, kako je moguće da se u stranku primaju otvoreni desničari, koji se vrlo otvoreno i ponosno slikaju sa Hassanbegovićem i Glasnovićem, pa se pitaš koji ih je kreten primio, oni tumače da se radi o velikoj stranci.

Dakle, nemaju nikakav konkretan odgovor niti na jedno od vitalnih pitanja.

To što SDP čini sve da se uruši i ono malo socijaldemokracije, koja se već dobrim dijelom odselila sa Iblerovog trga, njih kao socijaldemokrate ne smeta, Jer su oni u velikoj stranci.

Što uopće znači, biti u velikoj stranci?

Svakako komfor, sve što postoji već je odrađeno, tako da se lijepo možeš prepustiti letargiji, salonski kenjati o već odavno prožvakanim temama.

SDP je u krizi, znam Dobro jutro Kolumbo!  Ali, vodstvo stranke naprosto krizu ne želi riješiti, niti razriješiti.

Od dana pojave pisma koje je potpisalo osamdesetak nezadovoljnika, za koje sam odmah napisao Niš od toga!,  pa od pojave nepotpisane peticije koju je potpisao nekakvih petnaestak tisuća članova, iza koje stoji SDP-ova AK47, nište se desilo nije.

Osim što je napravljen kompletan krug, od eliminacije četvorke iz predsjedništva, oduzimanja partijskih funkcija, pa je nakon toga uslijedio žestoki preokret Bernardićevim prijedlogom, Raspisujem izbore, ali vi svi morate otići, nakon čega se Predsjedništvo stranke smirilo i nastavilo jesti Bernardiću iz ruke, sve da bi ostali na funkcijama, za koje su svjesni da u slijedećih osam tisuća života ne bi bili izabrani na njih.

Nedavna inicijativa o raspisivanju referenduma u SDP-u, već sada je jasno, propasti će na Glavnom odboru, skupini više-manje kokošara koji su tamo samo radi svoje sujete, naravno postoje i vrlo svijetle iznimke, poput recimo gospodina Alena Čička.

Za stranku im se jebe.

Osim toga, postavlja se vječita SDP-ovska dilema, tko smije glasati na referendumu, a tko ne smije, da li svi članovi ili samo oni koji plaćaju članarinu, a ruku na srce, po metodi Tamare Čubretović (BM365), ta lista je već profilirana po podobnosti.

Ej, oni ne znaju ni to ima pravo glasa na referendumu.

A bavili bi se politikom!

Komičari!

Stvarni i realni pobjednik ove cijele situacije su oni gradonačelnici sa Neretve, Maratonci, koji su tražili mir do EU izbora, pa onda kom opanci kom obojci.

Do EU izbora ima još oko sedam mjeseci, uzevši u obzir tradicionalnu jezivu sporost SDP-a, koja nipošto nije uzrokovana veličinom, nego nesposobnošću i neznanjem, ništa se bitno dogoditi neće.

Sve do dana objave kandidata za EU parlament.

Naime, puno je više guzica nego stolica u SDP-u. Osobno znam da su za EU parlament zainteresirani Rajko Ostojić, Domagoj Hajduković, Biljana Borzan, Ranko Ostojić, Tonino Picula.

Ako SDP osvoji dva mandata, puno sam i rekao, pa će pokolj u stranci nastati već kod formiranja liste, a pokolj će se taman nastaviti do EU izbora, pa će SDP biti na kraju jako sretan, ako u Bruxelles ode samo jedan sa liste.

Rajko Ostojić.

Odlaskom Rajka Ostojića u Bruxelles biti će sretni svi junaci šalabahter demokracije, a milo že biti i njihovim protivnicima.

Jedan manje.

A kraj njih prolazi i traje, socijalna kriza, nezaposlenost, siromaštvo, lopovluci u pravosuđu, nekonzistentnost vanjske politike. Sve to njih ne zanima.

Jer se ne žele baviti politikom