Posjetio sam SDP-ovu tajnu sobu na Ibleru!

Sjećate li se gospodina Hira Onode?

Japanskog vojnika, koji je čuvao položaj u teškoj vukojebini usred džungle na Filipinima do 1974 godine, jer nije znao da je rat završio 1945.

Pa se predao tek kada su uspjeli naći ostarjelog majora, koji mu je bio nadređeni u drugom svjetskom ratu, pa mu je on naredio da preda oružje.

Tužna priča o potraćenom životu.

No, ne treba ići tako daleko, do Filipina, pa se još vucarati po nekakvoj vukojebini, dovoljno se prošetati od Trga bana Jelačića, pet minuta u smjeru istoka, pa se stigne na Iblerov Trg.

Na kojem je smješten shopping centar, sa milion birtija, dućana, prepun ljudi. Svaka birtija ima Internet, a boga mi i televizor, gdje se non stop vrte programi.

Na tom trgu su smještene prodavaonice komunikacijske opreme, čitaj mobitele i telefona svih operatera koji imalo drže do sebe.

Dakle, maltene komunikacijski raj. Na zapadnoj strani trga nalazi se jedna elegantna zgrada, u kojoj je za sada, privremeno, smješten SDP.

Dok se Kikašu bude sviđalo.

U toj modernoj zgradi, u podrumu, postoje debela čelična vrata, sa koja se otvaraju na kotač, onakva kakva viđamo na filmovima kada frajeri provaljuju u banke.

Iz vrata, napravljene su zavojite stepenice koje vode četiri kata ispod zemlje, pa se dolazi u hodnik, u kojem se nalaze još jedna vrata koja se otvaraju na kotač, pa opet još tri kata u podrum.

Tu se nalaze vrata. Vrata na ulazu u tajnu sobu SDP-a, koja se otvaraju na otisak prsta. Na vratima natpis

NEZAPOSLENIMA ULAZ NAJSTROŽE ZABRANJEN

Unutra je opremljen apartman, kuhinja , WC, kupaona spavaća soba, dnevni boravak, radna soba.

Televizora nema, nisam ga uočio nigdje na zidu. Nema ni telefona, a boga mi ni signala.

U radnoj sobi kompjutor, bez veze sa internetom.

U sobi, dobro ventiliranoj, sjede Siniša Jagodić i Davorko Vidović, a i onaj  Dušan Plečaš, koji ljepilom reže izreske iz novina na papir i to se zove pressclipping SDP-a.

Udaljeni od svakog dodira sa realnošću, bez doticaja sa stvarnošću.

Poput astronauta u svemirskom brodu kojima se pokvarila radio veza.

Ili poput gospodina Hira Onode, iz filipinske vukojebine.

Dakle, nalazim se u srcu SDP-ovog MPV-a. Redakcije Pressclippinga i SDP newslettera, a po svemu sudeći, ovdje se stvara i onaj časopis Senior, koji već deset godina na naslovnici uvijek ima sliku mlađajnog Davora Bernardića.

To mu valjda dođe ko Glorija za seniorke, premda znam da bi one puno rađe na naslovnici imale sliku Ranka Ostojića.

Oni su strašno zaposleni.

Oni uređuju bilten, časopis koji se zove SDP news, a na njemu piše SDP info.

Bilten, časopis, kupusni list, ne znam što je.

Taj bilten i taj Senior sa Berinom slikom se stampaju, kak bi rekel moj gospon doktor, pravi Purger, na kunstdruk papiru, To vamj eonaj debeli papir, kaj s anjime nikak nemrete ni rit obrisat.

U samozatajnom impressumu piše pak SDP newsletter. Samozatajan je jer taje ime autora i urednika.

Ime se u časopisu tri puta mijenja, da se valjda zavara neprijatelj.

Moderna taktika, ko u ratu, tako su nas učili na predvojničkoj obuci na faksu, mijenjaš nazive ulica da se nepriajtelj ne snađe. To su učili Davorka Vidovića i mene u isto vrijeme.

Pred pedeset godina.

Gledam zadnji broj. Bilten izlazi jednom mjesečno, a broj za rujan, deveti mjesec, ima broj šest.

Sve treba napraviti da se neprijatelj zavara.

Dakle, taj bilten je zbirka sa slikama jako lijepih ljudi. Skoro ko da listam Playboy.

Na skoro svakoj slici je Bernardić, malo obrijan, malo neobrijan, pa onda Mimica, pa Maras, pa Kešer, pa Komadina koji jedva gleda od umora.

Bero daje podršku radnicima Uljanika koji baš oće proizvodit brodove koji nikome ne trebaju.

Barem ne njihovi, jer su kupci shvatili da su zajebanti.

Suvlasnici su firme, a kada su došli u bulu, oće moje novce, a ja se ne vozim na njihovim brodovima, niti imam veze sa Uljanikom.

Uopće iz Pule sam poznavo i bio dobar samo sa Serđom Blažićem Đoserom.

Druge više manjene znam.

A Bero im daje podršku.

Pa što ne izvadi takuin i ne da im lovu.

Pa ima malo doskočica foruma mladih.

Slike sa akcija širom Hrvatske, što me uistinu veseli, jer izgleda da taj dio, zasnovan na osobnoj inicijativi članova, prema slikama članica, ipak još postoji.

Tih nekoliko stranica je jedino što je simpatično u tom biltenu, napravljenim daleko od stvarnosti, sedam katova ispod Iblerovog trga.

U prostoriji pomno izoliranoj od dodira sa stvarnošću.

Obzirom na cijelo stanje, koje je u stvari sranje u SDP-u, ovima iz podruma nije palo na pamet da daju riječ nekome od potpisnika pisama.

Jer i oni s u članovi stranke, pa su i oni valjda zaslužili da napišu koju.

Za to treba krivit ni Davorka Vidovića, a ni ostale, jer oni nemaju dodira sa stvarnošću.

Još uvijek im se vrti ona kazeta sa bordo crvenom etiketom, na kojoj piše Jethro Tull: Living In The Past.

U okeco mi je upala jedna rečenica sa toga biltena:

Po nekim anketama SDP raste, po nekima stagnira, a agencija koja radi istraživanja za vladu i HDZ predviđa pad SDP-u što je znakovito. Pad rejtinga počeo je na parlamentarnim izborima 2016. godine kada je oko 100.000 SDP-ovih birača ostalo kod kuće zbog spornih izjava nekih SDP-ovaca.

Riječi su to sa početka, koji se zove Predgovor, a kojega je ovjerio Davor Bernardić, čak se i potpisao.

Nemojte biti ljubomorni, ma i vi ćete dobiti bilten, cijeli bilten imate u prilogu.

Ono nije nova priča, Bernardić priču o padu/rastu rejtinga, veže uz priču o dobrom rejtingu kojega ima u ispitivanju agencije 2×1, dok ga druge agencije pokopavaju.

Pa pogledajmo malo:

Imam pohranjeno u arhivi što sam pisao krajem travnja ove godine, nakon reakcija Davora Bernadića na rejting od 18%.

Jučer je objavljena osamnaestica.
Rezultati ispitivanja javnosti agencije Ipsos puls, koji pokazuju da je razlika između HDZ-a i SDP-a deset posto.
SDP pao ispod dvadeset posto.
Na osamnaest.
U popularnosti.
Oglasila se i Agencija 2X1 komunikacije, po kojoj SDP ima zavidnih 21,6 posto popularnosti, samo četiri posto manje od HDZ-a.

Odmah treba razjasniti, vlasnik agencije 2×1 komunikacijeje izvjesni Robert Bosak, osoba od direktnog i velikog povjerenja Tomislava Karamarka, koji još uvijek iz hotela Sheraton nježno i prefrigano povlači konce, pa pomiče lutke u svojevrsnom kazalištu lutaka.

Poigrava se lutkama i slaže igru.

Ne tako davno, dok je još bio najomraženiji političar u Hrvatskoj, kada su se članovi HDZ-a križali i lijevom i desnom rukom na njegove poteze i izjave, upravo u režiji 2X1 komunikacija, Tomislav Karamarko bio je proglašen za najpopularnijeg političara Hrvatske.

Što je izazvalo smijeh i urlikanje od oduševljenja svekolikog građanstva. Ne kažem da je to „ispitivanje“ javnog mišljenja bilo falsificirano, ne, nipošto, ali metode i način su pokazali rezultat u koji  nije nitko vjerovao osim Tomislava Karamarka.
Pa si je lijepo izgledao u odrazu ogledala. Srihtan, u odijelu, besprijekorno vezane kravate.

* cijeli članak oi će objavljen danas u rubrici Vremeplov.

Dakle, IPSOS i PROMOCIJA PLUS su prepoznati od strane gospodina Bernardića u rečenici: a agencija koja radi istraživanja za vladu i HDZ predviđa pad SDP-u što je znakovito.

Dakle, gospodin Davor Bernardić je u pravu. Oni muzu lovu od države i ruše rejting SDP-u, kao opoziciji.

Logično i pije vodu, ko žedan u pustinji.

Međutim, odšetao sam ja do jedne državne institucije, tamo je portir Mirkec iz Velike Pisanice, sa kojim sa dobar. On je pak jako jako, ma onako, dobar sa Katicom iz Nove Rače, koja radi gore, u kancelariji, koja bu se raspitala kaj ja trebam.

Pa je Mirkec, a znate da portiri sve saznaju, saznao da za Vladu RH rade agencije:

IPSOS, PROMOCIJA PLUs, QUAMatik, Prizma centar za poslovnu inteligenciju, 2×1 komunikacije, GiK.

Ima još nekakvih, ali je jebi ga on zaboravio kako se zovu. Pitam Mirkeca da li je siguran i za tu 2X1 komunikaciju

Je, jer kada ga je Katica zvala, onda. je on njoj rekao Joj kata, nemoj me sada jebati sa matematikom, znam da je dva put, dva put, a ona mu je rekla o dva put je dva put bumo kad se opet vidimo u štaglju, ali ovo piši 2X1 komunikacije.

Ako je uspio saznati Mirkec, koji trti Katicu u štaglju, onda je mogo saznati i Davor Bernardić. Ali nije.

Ili nije htio?

Jer, lijepo je imati alibi. Uvijek moraš imati alibi.

Alibi najbolje imaš ako si u Libiji.

A da on i Davorko Vidović odsele u Libiju? Nek si povedu i Karamarka!