Zove me prijatelj.
Gdje sam. Poludio je. Psuje, viče. Pojam nemam što se događa.
Stani, govorim ja.
Ajde iz početka.
Pa počne, iz poštovanja prema vama, preskačem sve one psovke i čudne kombinacije psovki (nešto a’la Goran Ivanišević).
Jesam li čitao Indeks.
Nisam, molim te pročitaj. Mene je sram.
Izlazim iz stranke od sramote. Pa živčano spušta slušalicu.
Ne zovem ga, ko ga jebe, čekam da se ohladi.
Pa ću ga nazvati i reći mu da ne budalesa, kakvo izlaženje iz stranke.
Ali, idem čitati Indeks.
Pročitao sam.
Pa čitam iznova. Ne razumijem ništa. Da li je to priča iz nekog od kaveza Zoološkog vrta, ili druženja u gumenoj sobi bolnice u Vrapču, nije mi baš najjasnije.
Pacijenti u sobi, krevelje se, viču, lupaju vratima, daju ostavke, pa ih povlače.
A doktorica ih tajno snima, valjda da bi mogla poslije pokazivat prijateljima sa kakvim pacijentima se druži. Svaka čast! Poštena i fina gospođa!
U Saboru, samo po sebi jednoj ozbiljnoj zgradi, u kojoj stanuje jedna trebalo bi, ozbiljna institucija, dapače trebala bi biti najozbiljnija institucija, ona koja donosi sve zakone, pa tako upravlja državom, vašim životima, ali i mojim životićem, održana je sjednica nekakvog kluba zastupnika.
Unutra je atmosfera ko u nekakvoj cajkaškoj birtiji u Kozari putevima.
Sjedi grupa ljudi, koji se deru, svađaju, ponašaju se krajnje besprizorno, boli ih kurac gdje se nalaze, u kojoj zgradi se nalaze.
Čak se i raspizdio Domagoj Hajduković, koji je nudio ostavku, jer kao da on nekome smeta. A nikada ga nema. Jedino može smetati na check inu jednog od aerodroma širom svijeta
Boli ih kurac što bi ti klipani trebali jednoga dana preuzeti odgovornost za državu.
Sjednicu je vodila novopečena alfa i omega SDP-a, Fred Matić, potpredsjednik Kluba, novi trbuhozborac te skupine.
Čovjek Koji Govori Istinu.
Čovjek koji se ispričao gospođi Milanki Opačić, radi ogavnih riječi koje joj je uputio na odlasku iz stranke, riječima
“Žao mi je što je otišla iz SDP-a nakon svih tih godina, a mene svi znaju, ja na prvu malo žešće reagiram nego kada uključim mozak i malo promislim.”
Dobro, ko tu koga jebe.
Pred par sati ga je bolio kurac, sada mu je strašno žao.
Vjerodostojan neki lik.
Pa da prisnaži svoju ispriku, opali ponosno, da ne upali mozak baš svaki puta i ne razmisli.
Sve ljepše od ljepšega, saborski zastupnik, član predsjedništva najjače (da li) opozicijske stranke, potpredsjednik kluba zastupnika, bivši ministar, novi trbuhozborac stranke, priznaje da ne pali mozak baš uvijek.
Prvo se izblebeće, onda upali mozak.
On se na svoj način ispričao gospođi Milanki Opačić, za koju vjerujem da nije ni doživjela riječi toga tipa.
Veća bi joj bila šteta da je o njoj rekao nešto dobro.
E, a da ja pitam, tko će se ispričati članovima SDP-a, što im je ovakav u samom vrhu stranke?
Tko će se ispričati građanima Republike Hrvatske, što im ovakav donosi zakone?
Kakva je razlika između Freda Matića i Steve Culeja ili onog Glasnovića?
Nikakva, osim što se ova dvojica ne bi ispričala, ako bi mislili da su u pravu.
Stvar je to kičme…
Ne neću zvati prijatelja. Nemam za što.
U pravu je. Nije to za njega.
On je pošten i pametan!
