Dosta dugo nisam pisala, a razlog nepisanja je, moram reći, nesuglasica sa uredništvom Spectatorbloga, koji je odbio objaviti jedan moj članak.
O situaciji u SDP-u ovih dana je bilo puno govora, puno zluradih, ali i dobronamjernih komentara. Javnost se naslađivala pismima i protupismima, pratilo se tko su potpisnici, kalkuliralo se sa sudbinom opcije, ali i podržavatelja, koja će iz cijele situacije izvući kraći kraj.
U cijeloj toj priči, bila je znakovita šutnja grada Zagreba, vođenog od strane novoizabranog predsjednika GO, Gordana Marasa.
Mene šutnja kolege Marasa nije niti malo iznenadila, a valja biti iskren, nije nikoga od nas koji ga dobro znamo.
Kolega je Maras vjerni poštovatelj Titove politike nesvrstanosti, u svim akcijama, događanjima u kojima se mora opredijeliti, on redovito daje podršku objema stranama, u diskreciji, da bi se onda na kraju priklonio jednoj opciji, ili izašao sa nekakvim svojim rješenjem.
Bezbroj je takvih slučajeva, legendaran je onaj kada je preko noći okrenuo leđa prijatelju i kolegi Davoru Bernardiću, kada je cjelokupna javnost bila uvjerena da će upravo Bernardić biti SDP-ov kandidat za gradonačelnika, ali je Zoran odlučio da to bude Rajko Ostojić, posve sigurno najkatastrofalnije rješenje Zorana Milanovića. Katastrofalno za SDP Zagreba, ali se Zoran tim potezom riješio Rajka Ostojića, katastrofalnog ministra zdravstva, a i čovjeka koji mu nije bio po volji, a Bernardiću je pokazao gdje mu je mjesto.
U taj čas, Maras je postao glavni podržavatelj ideje da Rajko bude kandidat, a na to je vrlo negativno reagiralo članstvo SDP-a u Dubravi, čije je druženje sa Marasom naprasno prekinuto.
U predsjedničkim izborima, Maras je podržavao sve važnije kandidate.
Dosljedan je svojim stavovima, koje vrlo uspješno samopromovira. Neprekidno je u medijima, njegove reakcije u Saboru često su vrlo populističke, na tragu najnižeg populizma i politikantstva.
Kolegi Marasu se mora priznati jedna stvar.
Ima savršeno razvijen instinkt samopreživljavanja. On će uvijek preživjeti, ali nikada, u pravilu neće voditi računa o onima koji ga podržavaju, o njihovoj sudbini.
Dokaz tome su nedavni izbori u Zagrebu, na kojima je Maras izabran za predsjednika SDP-a Zagreba, prvenstveno jer je imao lošeg protukandidata, a i radi diskretne podrške ekipe oko Davora Bernardića i intenzivne agitacije Zorana Milanovića, koji je osobno nazivao članove da se pokrenu i poduzmu sve da Maras bude izabran.
Ovo pišem na osnovu saznanja iz prve ruke, jer je i sa mnom razgovarao na tu temu.
Bila bi, uvjerena sam posve druga priča, da je Marasu u ringu bila Aleksandra Kolarić.
Maras je dakle pobijedio na izborima, jer je u svim tim nagovaranjima bio forsiran, ali nije njegova lista, koje se on praktički odrekao, premda su za njega odradili ogroman posao.
Bilo mu je dovoljno da je on pobjednik, a oni sa liste nisu bili bitni.
Vrlo slično se desilo i nakon izbora u II izbornoj jedinici pred dvije godine.
Dakle, obrazac je poznat.
Nakon svih petljancija oko pisanja pisama, opredjeljivanja, promjena strana nekih koji su do jučer bili „čvrsto“ na jednoj strani, da bi preko noći promijenili stranu (gospodin Jakšić je eklatantni primjer toga), pojavio se gospodin Maras, koji je dosljedno svom shvaćanju politike pažljivo skrivao svoj stav.
Da bi, konačno objavio da traži sazivanje novih izbora u stranci.
Pri tome navodi da sada uopće više nije važno tko je pismo potpisao, a tko nije te da je njegov stav o trenutačnom stanju u stranci jasan.
Naravno da njegov stav u nije jednom trenutku nije bio jasan jer ga je pažljivo skrivao, dok su potpisnici pisama, oba tabora, potpisom pisama, riskirali puno, on ga nije potpisao.
On je vječiti brojač mrtvih nakon bitke, jer, nakon bitke se mrtvi broje.
Kolega Maras je istrčao sa prijedlogom, za kojega ja smatram da je jedino ispravan, novim izborima, naravno, prvo radi sebe.
Od svih članova stranke koji su pri vrhu, on u stranci na državnom nivou, nema nikakvu funkciju, čime mu realno pada utjecaj na nivou države, što on nikako ne može prihvatiti.
Uvjeren sam da je njegova ambicija potpredsjedničko mjesto u stranci, naravno za početak, jer kod njega granica nema.
Grafička obrada Spectatorblog
Opaska Spectatorbloga: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Jocker”, kada nastupa kao takav, odgovara autor.
