Iako se ne zna točna povijest ovog običaja koji se popularno zove April Fool’s day“, neki povjesničari pretpostavljaju da obilježavanje ovakvih podvala datira iz 1582. godine, kada je Francuska s julijanskog kalendara prešla na gregorijanski kalendar, kao što je to zatražio Tridentski koncil 1563. godine. Započeo je proljetnom ravnodnevnicom oko 1. travnja. Ljudi koji su sporo dolazili do vijesti ili nisu prepoznali da se početak nove godine pomaknuo na 1.1., postali su predmet šale i čitavu su ih godinu svi nazivali budalama.
Te su podvale uključivale to da su im na leđa stavljali papirnate ribe, nazivajući ih “travanjskim ribama” za koju se kaže da simbolizira mladu, lako ulovljivu ribu, odnosno lakovjernu osobu.
Ovo sam lijepo kopirao s portala RTL, da se ne mučim.
Dan je to, jedini uz prvi maj, u kojem smiješ reći prvi april, da te ne proglase mrziteljem svega hrvatskog, četnikom, komunjarom, srbendom.
Dakle, danas je dan kad većina od nas pokušava nekog namagarčiti, navesti ga da se makar na kratko osjeća budalom.
Običaj se proširio, pa čak i sredstva javnog informiranja, televizije, radio postaje i portali pokušavaju namagarčiti svoju publiku nekakvim fejk vijestima, obično vezanim uz trenutan događanja, pa se lakovjerni čude ko pura dreku.
Ili njuferica kurcu.
Nije im dosta što svojim budalaštinama jebu narod u mozak cijelu godinu.
Bit je nekoga namagarčiti i napraviti od njega budalu.
Moj vrlo poštovani portal, u stopostotnom stranom vlasništvu, nije danas objavio nikakvu psinu, smatrajući to nepriličnim, neprikladnim i blesavim.
Ako su vjerni čitatelji očekivali nekakvu podvalu tipa U tajnosti se vjenčali Andrej Plenković i Gordan Jandoković, tvrdo su se zajebali.
Pravo je pitanje, zbog čega ovaj cijenjeni portal (nije prvoaprilska zajebancija, vjerujte mi) nije objavio nekakvu prvoaprilsku psinu?
Odgovor je jednostavan.
Redakcijski kolegij smatra da bi u Hrvatskoj danas, prvog travnja, trebao biti dan vrlo ozbiljnih izjava, dan bez zajebancije, bez pravljenja budala.
Barem taj 1. april.
Jer ostalih 364, a svake četvrte godine ostalih 365 dana, Hrvati se osjećaju kao teške budaletine kad vide što se sve događa oko njih.
Kud god se okrenuli, kud god pogledali, svaki korak koji naprave sudaraju se s budalama.
U političkim emisijama sudjeluju ministri koji su odreda budaletine, osim časnog ministra Marića. Upališ vjerski program, gledaš, pa se križaju svi.
I ateisti i vjernici.
Dosta često održavaju se i festivali budala. Skoro svake godine, uvijek u različito vrijeme.
Na ovim prostorima festivali budala nazivaju se izbori.
Budale su oni koji ne glasaju, jer je njihov glas ionako nebitan.
Budale su oni koji glasaju za isto, iako društvo srlja u propast.
Budale su oni koji glasaju protiv upropaštavatelja, jer nisu shvatili da su odavno trebali otići. Što dalje.
Pa makar u MP3.
I bilo bi im bolje.
I nakon svega ovoga navedenoga, još da vas i ja zajebavam?
Nema smisla, bilo bi neukusno.
