SDPH – Politička stranka koja se ne bi bavila politikom, a ni bazu nemaju više!

Mandat. Mandat je razdoblje, na koje se izabire nekakva njuška. Ti mandati su propisani ili zakonima, statutima, pravilnicima.

Isto kao i procedura koja prethodi izborima.

Pa tako predsjednika ove sretne države biramo svakih pet godina.

Većina mandata u ovoj sretnoj zemlji, ima uobičajeno trajanje od četiri godine. Pa je tako i u knjižici sa crvenim koricama, na kojoj je otisnuto Statut, godina 2018, određeno da se svi mogući predsjednici biraju na rok od četiri godine. Predsjednik te Crvene udruge, pa do crvenog predsjednika malešne mjesne organizacije.

Pojašnjenje riječi Statut:

Statut, to je ono što stoji pred ulaznim vratima, pa kada hodaš po blatu, otareš cipele o to, ili ako ugaziš u pesji drek, da ne snosiš govna i blato po stanu. O čuvanju toga otirača brinu čuvari, koji paze da se redovito otaru noge o njega, ima ih desetak, a oni se zovu Statutarna komisija. Ako si im dobro poznat ili sa njima dobar ili ako se radi o njima samima,  možeš ući sa govnjivim cipelama i trackat po stanu do mile volje.

Pročitajte više: SDP- Slobodanova demokratska partija  – Spectator, 10.02.2018

Stranku čine ljudi.

Ne obični ljudi, nego oni koji sa ponosom, a Boga mi sve ih je više i po skrivečki, nose člansku iskaznicu, plaćaju članarinu, dolaze ili ne dolaze na sastanke, guraju se na šalabahtere, ili su indiferentni, pišu anonimke ili podmeću kolegama, ili ne uopće ne pačaju ni u što.

Svašta se nađe među trideset do četrdeset tisuća duša koje čine stranku.

Da bi stranka normalno funkcionirala, neophodan je rad svih njezinih organa, usudio bih se reći, prvenstveno baze, onih najmanjih, mjesnih odbora, koji svojim radom i aktivnošću mogu i trebali bi napraviti puno, te služiti kao „mamac“ drugim građanima da im se pridruže.

Jer, ne vjerujem baš puno u ideju da bi se neki građanin upisao u stranku, jer je oduševljen nastupima Domagoja Hajdukovića, Nenada Livuna i ostalih likova iz vrha stranke.

Upravo radi takvih likova, rad na terenu je vrlo bitan, kako bi se potrlo sve ono što oni kažu i privuklo ljude.

Neki predsjednici, ne svi, ogranaka u gradu Zagrebu birani su godine 2013. sada je godina 2018.

2018-2013=5

5-4=1

Dakle jednu godinu, samo jednu godinu, mnogi mjesni ogranci, srž rada i aktivnosti stranke, nemaju nositelje i pokretače svih aktivnosti.

Izašo im je mandat.

I sve za to libo racku.

Te njuške predsjednici ogranaka, u Zagrebu ih je samo 218 recimo u Bjelovaru 38, bit trebali sazivati sastanke, biti aktivni, motori pokretači svih aktivnosti u svojoj mjesnoj organizaciji, nemaju nikakav legitimitet, osim onoga inercijskog, šef ogranka je Pero, kada je izabran, ne znam, do kada ne znam.

A Peru boli kurac. A neće ići niti doktoru. Kaže ne idem nigdje, Vjeruj mi neću, Da Bog da se ne mako sa ovog mjesta, ako odem!

Baš voli da ga boli.

Pričaju mi članovi stranke da se uopće ne sjećaju, kada je zadnji puta bio sastanak njihovog ogranka.

Neki mi kažu da i bolje da nije bio, jer da su sastanci živi očaj.

Dolazi do najviše dvadeset posto članova, dnevni red je uvijek isti, samo se mijenjaju datumi, a o stanju u stranci se ne može raspravljati, osim ako nešto želiš kenjati pod točkom razno.

A uputa je vrha stranke, koji uopće ne kapi da je živ, da se o svim problemima, koji to više nisu, jer su davno prerasli u sranja, raspravlja u nekakvim organima stranke, koji eto više ni ne postoje.

Sastanci se ne održavaju, a ako se održavaju, nemreš niš reči, niti koga pitati ako ti nešto nije jasno.

Jer ti nema niko niš odgovorit, jer i oni koji bi trebalo odgovorit, pojma nemaju, ili neće reč, jer se boje.

Ako nešto prokenjaš, izfrustriran, jer nemaš kome reći, na FB ili ne daj bože napišeš nešto o problemu koji se ne rješava, jer ga nemaš gdje iznijet, Spectatoru, tek tada si jebo ježa.

U leđa.

Odma istrage, torture.

Pitam vas, članove SDP-a, kada ste zadnji puta imali sastanak u vašem ogranku. Neću bit toliko neotesan, pa vas pitati, da li ste slučajno bili na tom sastanku.

Niti ću vas pitati, da li se sjećate da je ikada bio neki zaključak, o bilo čemu, osim o organiziranju domjenaka, štandova, a da je proveden i realiziran, makar sa minimalnim uspjehom?

A ulicama hodaju građani, umirovljenici, studenti, jebivjetri, profesori, trgovci, kojima nema tko priči, protumačiti im  atraktivnost svojeg programa, i pozvati ih da se priključe.

Jer su ti predsjednici pošteni, gdje ćeš čovjeka na cesti zaustavit i lagat mu u oči?

A vodstvu stranke prepuna su usta baze.

E, sad, baza može biti svašta.

Baza može biti, a i jest, onaj DAVID, koji je toliko obeščašćen predizbornim lopovlucima i marifetulcima diljem cijele države, da ga slobodno mogu zvati IZJEBANI DAVID.

Baza mogu biti i totalno dezorijentirani članovi, koji to jesu, ali više ne kuže čega su članovi, koji su zajednički ciljevi stranke.

Preuzimanje vlasti, pa da ovaj model prenesu na cijelu državu?

Da svi vide kako je i njima?

Sačuvaj Bože!