Izlet u Beč
Pred dosta godina, ima tome najmanje dvanaestak, ako ne i više, Milan je Bandić natovario nekoliko autobusa zagrebačkih komunista, k tome dodao i svoju rodbinu, svojtu odozda, prijatelje, pa su svi se oni uputili put Beča grada. Stalo se na putu, popišalo, popila u autrijskim kafićima na benzinskim ona pišaka koju Austrijanci zovu Kleine braune, proseruša kava, pa su onda morali opet stati da bi se izletniki istovarili.
I došli u Beč. Prvog dana se obično ne radi, a bio je petak, a petak je dan za metak, pa su drugovi komunisti konačno došli u šansu da intimno popričaju s drugaricama koje godinama merače na sastancima, a nikako doći u priliku zabiti. Gol.
Sutradan je bila isplanirana posjeta spalionici otpada Spittelau, koja već pola stoljeća grije veliki dio Bečlija. Spalionica i toplana nalaze se u centru grada Beča. I nikom ništa.
Nakon povratka u Zagreb, po općinama gradskim i mjesnim odborima održavane su tribine o sanaciji otpada. I pričalo se o posjeti spalionici Spittelau.
Naravno, pričalo se o subotnjem danu, petak niko nije spominjo.
Ne znam točno koliko sam puta čuo frazu Pa Beč ima spalionicu otpada u Centru. Valjda tisuću puta. Ako ne i više. Ako Beč ima spalionicu otpada u Centru, onda je treba imati valjda i Zagreb, kao nekadašnji K und K grad. Split nije K und K, ali je u Kurcu, pa eto, gradit će spalionicu na Spinutu. Što je jako dobro.
Podno Marijana nakeljit spalionicu smeća.
A vukojebine oko Splita koliko ti srce želi. Ali, Ako ima Beč, možemo i mi.
Spalionica u Zagrebu
Spalionicu bi gradili i u Maksimiru. Jer, ako niste znali i Beč ima spalionicu u centru.
Pa da pojasnim nevježama, doptepencima u Zagreb i općenito svima koji nisu upućeni. Ili su upućeni ali nisu o tome razmišljali.
Maksimir, park na istočnom dijelu grada, od centra je udaljen oko dva kilometra, prema tome, prva analogija s Bečom pada u vodu.
Maksimir gospodo draga nije u centru. A vi bi kao Beč. Onda, jebi ga, napravite u centru.
Puno je prihvatljiviji prostor u samom centru grada, neiskorišten, a baš ono u centru, ko u Beču.
Na trgu Svetog Marka dala bi se napraviti spalionica smeća samo takva. A tamo nema ništa. Samo nekakve kamene kockice na kojima superskupe limuzine članova Vlade oštećuju amortizere. Ma idealno za spalionicu.
Strateški je lokacija fantastična.
Lokacija je samo dvadesetak metara od nekoliko najvećih proizvođača smeća u Republici Hrvatskoj. Više od pola kapaciteta spalionice bilo bi ne dovezeno, nego doneseno. Trošak transporta minimalan. A od najvećih proizvođača smeća treba spomenuti Vladu, Sabor, Ustavni sud i Skupštinu Grada Zagreba. Svi dvadesetak metara udaljeni od buduće spalionice.
Pomislite samo, koliko li ste odluka, zakona, propisa, presuda u zadnjih desetak godina proglasili ipak samo smećem. Nakaradnim budalaštinama. Lopovlukom. Izrabljivanjem. Mrcvarenjem. I sve bi to, svakog dana lijepo odlazilo na pravo mjesto. U spalionicu smeća, dvadeset metara udaljenu.
Svaki dan, na kraju dana donese se sve što je taj dan odrađeno, ubaci u ulazne kontejnere i to je to.
Postoji još jedan razlog zbog kojeg bih volio da je spalionica smeća na predloženoj lokaciji.
Spalionicu smeća u Austriji gradili su Austrijanci. Austrijska spalionica izgrađena je onako kako se gradi i radi u Austriji. I u funkciji je pedeset godina, ne smrdi, pali i grije, što joj je funkcija.
A hrvatska spalionica bila bi građena onako kako se gradi i radi u Hrvatskoj.
Kakvo bi veselje među našim izvođačima, hrvatskim, zavladalo da se njima prepusti gradnja. Pa da sagrade spalionicu po modelu poslijeratne obnove na Baniji. Ili kao što asfaltiraju ceste, poštujući HR standarde po kojima kanalizacijski šaht nikako ne smije biti u istoj ravnini s asfaltom. Mora biti udubljen pet centimetara ili ispupčen tri. A izvođači se uistinu slijepo pridržavaju tog propisa.
Ni malo ne sumnjam da bi svi lopovluci i marifetluci koje godinama izvode građevinari u spalionici došli do punog izražaja.
Pa zato gospodo, evo vam spalionica.
Pa njušite.
