Pred nekih mjesec i pol, uputio sam javni poziv svima, da mi jave, postoji li koja institucija u državi koja u svom nazivu sadrži lijepo ime Hrvatska, da nije u potpunosti obeščašćena i uništena od strane neznalica, lopova, sjecikesa političkih kokošara i sličnih konjina.
Dobivam svaki dan dosta pošte, ali niko ni riječ o tome.
Dakle, nema!
Postoj stvari kako se upropaštava firma, a šire i društvo, to je krađa, kradeš firmu, ne ufate te, pa kradeš još više, što više kradeš, to si veći moralni uglednik u ovom društvu.
Postoje i druge vrste zlouporaba, koje su čak i opasnije od ovih opisanih.
Recimo, truješ mladež. Ne otrovom za miševe, štakore, nego idejom, ideologijom.
Usađuješ im u mozak ideje mržnje, ideje koje je veliki dio ljudske zajednice odbacio, srameći se toga dijela svoje povijesti, a mnogi od nas se njime ponose.
Ne, prevarili ste se, nije mi namjera pisati o Crkvi u Hrvata. (jebate i tu ima Hrvatska).
Na periferiji Zagreba, u nekadašnjoj Borongajki, otvoreni su Hrvatski studiji.
Moje godine, ali i moje vrlo dobro obrazovanje na teškim fakultetima, mi dopuštaju da imam predrasude i da budem podozriv.
Prema Hrvatskim studijima.
Kada sam pred nekih desetak godina čuo da sin jednog prijatelja, koji nije za drugo nego za cijepat drva njemu na leđima, pohađa Hrvatske studije, nakon što nije uspio upisat ni jedan od desetak fakulteta, isti čas sam stvorio negativnu predodžbu prema tom studiju.
Studiji za one koji nisu nigdje mogli drugdje upisat, samo da ne budu doma.
Naravno, da je to krivo, to je moja predrasuda, koju ja ovdje pred vama priznam samo iz razloga, da mi to tko kasnije ne nabije na nos.
Također znam i djevojku i susjedova dva sina koji se istinski trude i uče i tamo studiraju.
Dakle predrasuda nije točna, ali ne rješavam se ja tako lako predrasuda.
Što ćete, iskustvo.
No ovaj puta nećemo o studentima.
Sve je počelo krajem 2014. Akreditacijskom preporukom Agencije za znanost i visoko obrazovanjei Pismom očekivanja ministra znanosti Vedrana Mornara. U tim se dokumentima utvrđuje da Hrvatski studiji imaju “nejasnu misiju”, “nedefinirani profil” i “nedostatak fokusiranosti” na profil studijskih programa. Ne, neću sada o svim zbivanjima oko toga pisma i sve što se kasnije događalo, ali ovo sam naveo metodom copy/paste iz članka Urušavanje ili procvat Hrvatskih studija? – razgovor za mjesečnik Universitas, broj 92, od 26. lipnja 2017., str. 12–13.
Dakle, bit će da je i prijatelj ministra Mornara imo sina koji nije bio nego za cijepat drva, pa je ministar reagiro.
Pito sam ovog mog prijatelja, oca onog panja, koji je diplomiro u ekspresnom roku, jel pozna Mornara, veli da je loš sa poznavanjem pomoraca, jedino se sjeća onog Mornara iz Ajduka, i onog novinara. Dakle ima još slučaja s panjevima.
Dakle, na Hrvatske studije, ko voli ne k izvoli, ko mora, nek upiše, da ne sjedi doma.
Ali, nije ni to problem, dobro, koji kurac cijelo vrijeme okolišam?
Ajmo ravno u bebu.
Uhljebljivanje političkih podobnika nije nikakva novost hrvatske realnosti.
27 godina samostalnosti razni politički mlati i mrsimudani, ali i bezmozganovići bez muda, samo sa dovoljnom dozom bezobrazluka, se nakupljaju u raznim agencijama, uredima, institutima, a to nije moglo izbjeći ni Sveučilište u Zagrebu, odnosno Hrvatski studiji.
Također, nije nikakva novost, da mnogi među njima ustvari ne rade ono za što su zaposleni, već svakodnevno pod anonimnim nickovima na društvenim mrežama “kibiciraju” politička stajališta svojih stranaka, sjećam se da su ko mutavi lajkali sve one silne budalaštine koje je objavljivo Karamarko na svom FB-u.
Za vrijeme radnog vremena, za plaću koju im isplaćujemo i vi i ja.
Za našu lovu.
Zamisli, koji je to intelektualni nivo kada lajkaš Karamarka, a skoro si pred diplomom?
Ili to nije diploma, nego recimo deploma.
Deplomirana ameba.
Ili pak “trolaju” bilo kakva druga stajališta suprotna njihovima. Pa svojski jebu mater svima koji „ne misle“ ko oni.
Dakle svima, jer oni ionako ne znaju mislit.
Tradicionalno najmanje komunikacijske kulture, te najviše šovinizma na društvenim mrežama odiše na anonimnim profilima desničarski nastrojenih tzv. “botova” ili kako ih još pogrdno nazivaju “sendvičara”.
Profile je posve lako prepoznati.
Hrvatska zastava, ne nužno ona opisana zakonom, ona kruna baš i nemo rabit, može bit i prvo bijelo polje, još bolje, po mogućnosti među deset prvih slika barem dva puta nekakva pušketina, papina slika, par umoserina Košićevih, a i divljenje caru Mamiću, nije rijetko.
Tužan je njihov život, jer toliko je puno tema, da ni ne stignu sve pratit, po svima pljuvat, u jednoj ruci sendvič, u drugoj čaša piva, dva griza, jedan gutljaj i trolaj dalje.
Ako imaš sreće, u kasnoj šiti doći će te posjetit neko iz Središnjice, prije je to volio Sanader, pa malo pomiluje dječake koji rade, a sada Sanadera na, a valjda im dolazi crvenoglavi Njonjo? Za dat po dršku.
Trolaj, pljuj, jebi mater svima. Neš pogriješit. Jer to je kultura ponašanja na Internetu, oblikovana između ostalih i na Hrvatskim studijima.
Ne bi htio griješit dušu, pa krivo reć da ima, jer ne znam, ali ako na tim studijima postoji recimo Katedra za internetsko komuniciranje, na nju bi trebalo svakako postavit da je vodi Dario Knežić, prvak Hrvatskih studija u riganju otrova, širenju mržnje, kako na FB, tako i na Twitteru.
Što je najljepše, taj je zaposlenik, ne student Hrvatskih studija objesio svoju sliku, u naravno crnoj majici, na kojoj mu je ispisan komunikacijski moto Ne jebem ni ja tebe.
Uopće, lijepo je pogledati profile ljudi koje proučavaš, jer je to njihova slika, koju prezentiraju svijetu.
Pa je tako taj čovjek zaposlen u prosvjeti, pa što ja god mislio o Hrvatskim studijima, to je prosvjeta, na svom zidu upravo okačio filmić koji ju kao jako duhovit, gdje otac viče kćerku po podu za ić u školu.
Možda idu na Hrvatske studije? Gdje je dotični domoljub koji ne jebe nikoga, stručni suradnik?
Naravno da je tu i Papa, jadnik, čiji lik eksploatiraju mrzitelji svega i svačega. Ima tu i nekakav grafit kada mi krenemo gorit će nebo i zemlja.
Čudno, kada je trebalo krenuti, ja sam krenuo. Mi smo bili krenuli. I napravili posao. Da bi svima bilo bolje.
Njemu očito nije dobro, on bi , ili oni opet krenuli.
U što bi krenuli?
Protiv koga bi oni krenuli, pitanje je sad.
Majka svih pitanja. Jer, granice su mirne, nema prijetnje ni direktne ugorze, što bi reko Krstičević.
A on prijeti kretanjem. Protiv koga?
Pa što ne krenete više, da se i to riješi?
Prije nego li krene, treba tog frajera, internetskog ratnikam, upozoriti na jednu stvar.
On se lijepo uhljebio na Hrvatske studije sa srednjom stručnom spremom i zaposlio kao stručni suradnik na Hrvatskim studijima. Po kojoj i čijoj preporuci?
Dok mladi stručnjaci, lingvisti, povjesničari i nastavnici u Njemačkoj, Irskoj i Norveškoj konobare, na Hrvatskim studijima “stručni” suradnici su bivši prodavači solarnih panela.
Pitate se sigurno, kakve veze Hrvatski studiji imaju sa prodajom ili pak sa solarnim panelima?
Kako ste neuki.
Naravno da imaju, jer nas grije hrvatsko Sunce.
Pa je normalno da prodavač solarnih panela radi na Hrvatskim studijima, koji će kurac tamo raditi ljudi sa završenim fakultetima.
Inače, taj tip u crnoj majici na kojoj su istaknute komunikacijske vještine Ne jebem ni ja tebe,je poslije podne, kada završi stručno surađivanje i trolanje po FB i Twitteru, za što prima poprilično veliku plaću od vas i od mene, glasnogovornik čuvene stranke HSP-AS, one kojoj je čak i onaj Vlad Tepeš bio predsjednik, da one gdje obračunavaju putne naloge bez veze, pa ih ganja murja, dilaju jedan drugome slike sa raznim seksualnim položajem članova.
Tu svakako nije gospodin o kojem je priča jer on se deklariro kao nejebač. Ne jebem ni ja tebe.
A čuo sam da su Tepeša potjerali jer onako malešan, nije mogo ni do prvog klipa kuruze dovatit, a kamo li da bi je mjerio.
Toliko je mali, da je postojala mogućnost da ga Pregazi Mile kombajnom.
A kakav je to predsjednik HSP-AS koji ni kuruzu ne može izmjerit?
Kaj ne?
Na tim studijima radi i bivša Playbojeva zečica, o kojoj sam sa zgražanjem već pisao, dr.sci Vlatka Vukelić. Na njenom profilu, naravno hrvatske zastave, i njena slika, ali njoj ne piše Ne jebem ni ja tebe. Dakle, ima nade.
VEZANI ČLANAK Spectatorbloga
Novost iz Playboy Mansiona: U Brezovici se 22.06.1941, nije dogodilo ništa!
Žena ipak drži do renomea Playbojeve zečice, i profesorice na tim nekakvim studijima. Naravno da je i ona sijačica mržnje na FB i Twitteru, naravno da to radi za vrijeme radnog vremena, a popodne mjeri visinu kuruze.
Mislim da ona može dovatit i klip.
Kuruze, ne znam na što ste drugo mogli pomislit.
Opaska Spectatora:
Sve ovo sam pisao potaknut pisanjem na portalu Srednja.hr, koji sve to lijepo razotkriva.
Svakako znam da Hrvatske studije pohađa jako puno poštenih studenata, koje podučavaju i rade sa njima pošteni profesori, ali i njima svima i meni je jasno, da ovakvi bacaju ljagu na njihov trud i rad.
Zašto šutite?
I nikom ništa.
Ujeo vuk magare.
