U četvrtak je u Lumbardi, na otoku Korčuli, preminuo legendarni TV novinar Zvonko Letica (r. 1924.). Umro je upravo na otoku i u Dalmaciji koje je uvijek zadržao u svom besprijekornom štokavskom, na malom ekranu, bez ikakve nametljivosti.
Bio je gospodin novinar u vrijeme drugova novinara: po odijelu, držanju, dikciji i onom ikoničnom: “Hvala na pažnji”, kojim je završavao vanjskopolitičke emisije i komentare. U glasu je sačuvao, isto tako, intimni, “prigušeni” šarm.
Karijeru je Letica počeo na Radio Zagrebu (1950.-65.), i to ulaznim stubama: kao radioreporter, komentator i urednik vanjskopolitičke redakcije. U međuvremenu je odradio jedan termin kao dopisnik Jugoslavenske radiotelevizije (1958.-62) u New Yorku. Zatim je prešao na Televiziju (1965.-77.), i tu se dokazao u novom svjetlu, bez respekta prema, tada još glomaznim, studijskim kamerama.
Za razliku od drugih radijskih novinara, koji su po automatici prelazili na TV-ekran, Zvonko Letica s lakoćom je prešao u novi, popularniji medij, dajući mu veliku količinu osobnog šarma. Tako je ozbiljne, većinom vanjskopolitičke teme, učinio pristupačnijima i bližima gledateljstvu. To se posebno vidjelo u njegovim autorskim, političkim i dokumentarno-magazinskim emisijama – serijama poput “Objektiva 350” (1967.-68.), “Stopa” (1969.-76.) te nadasve u “Slobodnoj srijedi” (1976.-77.).
U analima Televizije Zagreb i susljedne Hrvatske televizije Zvonko Letica ostaje posebice upamćen po svojim pionirskim, reporterskim zadacima. Upravo se Letica javljao u prvim međukontinentalnim prijenosima, prenosio je programe tzv. astronautskih misija i sloma Praškoga proljeća.
Kad mu je dosadio TV medij, prešao je u pisano novinarstvo; nekako potkraj karijere postao je dopisnik Tanjuga iz nordijskih zemalja (1977.-80.). A o tome kakav je trag ondje ostavio dovoljno pokazuje činjenica da je poslije umirovljenja, 1984., postao dopisnik Švedske radiotelevizije iz Hrvatske.
Objavio je i priručnik za novinare matične televizije, pod naslovom “Televizijsko novinarstvo” (1986.), koji je kasnije pretvorio u opsežni sveučilišni, istoimeni udžbenik (2003.). U njemu je sačuvao cijelu jednu epohu novinarstva koja posredno završava njegovim odlaskom. Zvonko Letica dobitnik je brojnih novinarskih nagrada, od “Otokara Keršovanija” 1967. do nagrade “David E. Bright” Kalifornijskog sveučilišta (1960).
Otišao je veliki novinar Zvonko Letica, koji je u vremenu sveopćeg drugarstva i jednakosti znao zahvaliti radnim ljudima na gledanju, odnosno na pažnji. Dragoštovani Zvonko Letica, hvala vama na pažnji, koju ste podijelili s nama.
