Vukovar. 30 godina

Dan u kojem obilježavamo dan pada grada koji je pao pod nekom drugom, divljačkom artiljerijskom vatrom. Krvavom i stvarnom.

spot_img

I sada, evo, Trump je državama EU odredio carinu, a građanima EU uvukao karinu

Sinoć sam gledao TV show. Za govornicom stoji tip narančaste kose, drži u rukama nekakvu ploču koja nalikuje na transparent na kojem piše Doli...

Ako smetaš Blaženku, uhapse te

Još samo pedesetak dana do izbora. Onih lokalnih. Izbora na kojima će građani izabrati cijelu jednu bojnu razbojnika, tlačitelja, zloupotrebljivača položaja. Izbori su to...

Dok kuham, razmišljam

Mjesec dana sam na moru. Došao sam rediti masline. Pun planova, ideja, elana. Ni slutio nisam da bih se mogao prekvalificirati za vrijeme mog...

Goran

Uhvatim se tako, često sjedim u sred maslinika. Blještavilo sunca, odsjaj  svjetla s trake mora što ga gledam. Mir. Tišina. Masline lagano i dostojanstveno...

Predsjednik Milanović podnio zahtjev za izvanredno zasjedanje Sabora

Poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora, temeljem odredbe članka 79. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, podnosim Zahtjev za izvanredno zasjedanje Hrvatskog sabora sa sljedećim dnevnim redom: 1. Zaključak kojim se...

Iz tiska: Koliko je Ukrajina pomogla Hrvatskoj u Domovinskom ratu?

Prenosim članak Pere Kovačevića s portala Maxportal u integralnom obliku. Predsjednik Vlade Andrej Plenković, ministar Grlić Radman i drugi hrvatski dužnosnici, kao i mediji ističu...

Aktualno: Kako izvaditi čip iz tijela nakon cijepljenja – kompletna procedura

Autor: Moje vrijeme Iako cijepljenje protiv koronavirusa još uvijek nije obvezno, sada je jasno da će necijepljene osobe vjerojatno biti izložene različitim restrikcijama, što praktički...

Članak iz BORBE o heroju socijalističkog rada i savjesnom komunistu

Listam tanke, krhke, smećkaste listove nekadašnjeg partijskog lista Borba, koji je izlazio i na latinici i na ćirilici.. Prsti pocrnjeli od olovne boje, gledam,...

Ko nabije taj dobije. Ante Samodol o Zagrebu

Cirkus u našem gradu OD ANTE SAMODOL DATUM 07/10/2021  0  13684 VIEWS CIRKUS U NAŠEM GRADU Šator Zagrebačkog holdinga   Pregovori, na poziv ekipe iz Možemo, su bili u...

Kupuje li Tomašević robu s greškom?

Prenosim članak s portala Panopticum. Tekst: Panopticum Foto: CIN/Panopticum/S. Cinik Nakon što je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević poništio javni natječaj za oporabu glomaznog otpada Grad Zagreb odabrao je u...

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

6,385ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
4,805SljedbeniciSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti

Nakon samo dvije i pol godine čekanja na operaciju, operiran je!

Dosta dugo osjećao je tegobe. Ne stalno, onako povremeno. Pa je mislio da je to radi vremenskih uvjeta. Pa opet. Jedne večeri osjetio je...

Nikako nije u redu

Od izvora dva putića vode na dve strane ne znam kojim pre bih stigla do tebe jarane Gledam jedan gledam drugi oba su mi mila i jednim sam i drugim...

Čemu država?

Buga, Tuga i braća im Klukas, Lobel, Kosjenc, Muhlo i Hrvat, doveli su Hrvate iz Bijele Hrvatske u zakarpatju na ove prostore, negdje u...

Karte se miješaju

Evo, pišem. Danima nisam pisao. Danima nisam ni govorio. Selo je prazno, nema čak ni pasa na ulicama. Ma ni psećih govana nema. Kavu...

Danas je dan. Vrhunac svih patetičnih HRT emisija koje su nas poput snažne artiljerijske vatre pred napad danima bombardirale, kao pripremu za današnji dan.

Dan u kojem obilježavamo dan pada grada koji je pao pod nekom drugom, divljačkom artiljerijskom vatrom. Krvavom i stvarnom.

Svako malo, sablasno ozbiljni glas nekakvog spikera izgovori: Vukovar je grad heroj.

Postoji li grad kukavica? Da li je to Munchen? Da li je to Zagreb? Ne znam. Mi imamo samo heroje. Kukavice, lopove i ratne profitere nemamo. Osim Ive Sanadera. Sva ona gloguzanska klatež koja je iz rata izašla bogata, ne oni nisu ratni profiteri.

Znam samo da je Vukovar grad žrtva. Žrtvovan  tada od onih tamo, a jednako žrtvovan i od ovih vamo. Jesmo li ikada pomisliti da tim riječima  Dali su živote vrijeđamo sve one kojih više nema, koji su ostali u blatu te kišne jesenske slavonske ravnice. Mi koji smo bili Tamo, mi znamo. Ni jedan od njih život nije dao. Život im je otet. Puškom, rafalom, gelerom, nožem. Ne daje se život samo tako. Jer imaš samo jedan. Priče o davanju života, njih pričaju samo oni koji su nam od života sve uzeli. Sve što su mogli. I ne misle stati, uzimati će i dalje.

Vukovar.

Ne znam, kad god dođem, a trudim se doći rijetko, uvijek je kišno i sumorno, kao što je bilo i onih dana.

Danas će se sjatiti nasljednici onih koji su Vukovar, ako ne izdali, onda barem žrtvovali.

Da bi odali počast, guranjem pred kamere, da se vidi kako su tužni.

Rukama natrljanih lukom, brišu oči, a suza suzu stiže.

A kamere zuje, aparati škljocaju, a oni u sebi: Lukac je jak, jebem li mu majku, ali, se isplati trpit, za sliku ganutosti nad sudbinom poginulih, nestalih, obogaljenih.

A oni koje žive u gradu, nekad super bogatom, jednom od najbogatijih gradova Jugoslavije, a sada jedva spajaju kraj s krajem, sa štovanjem i zahvalnošću ih gledaju. Jer su došli prolit suzu nad sudbinom grada. kojeg su oni prije njih, a u koje se sada ovi kunu, upropastili i sjebali.

Pročitajte i ovo:
A ruskih oligarha nema...

Sjebali su ga i stanovnici, koji se nisu nikad tu klatež sjetili jednostavno poslati u kurac. U ropotarnicu povijesne zbiljnosti.

Zabraniti im preseravanje pred kamerama jednom u godinu dana. U njihovom gradu. Cirkusirat i od njihove tuge pravit komediju, s tužnim maskama navučenim na đon obraze. Nikad se ni jedan od tih stanovnika Vukovara nije sjetio i rekao, Komemoracija je naša privatna stvar i stvar obitelji onih koji su poginuli jer su ga došli braniti. Kao što je naša bol privatna stvar koju ne dijelimo pred kamerama, a kolona sjećanja je samo i isključivo za rodbinu poginulih branitelja. Nikoga više. Ni prijatelja, ma nikoga  više.

Jer su mnogi od njih sjecikese koji bi živjeli od nerada. Jer da im se radi, radili bi kao što su radili njihove majke i očevi koji su bili sagradili bogati Vukovar. Grad je tamo, ali ne živi. Stoji grad. Vukovarci su mogli birati, hoće li biti grad industrije, razvijenog gospodarstva ili Vodotoranj. Izabrali su.

Život na uspomeni na rat.

U gradu živi i uspijeva samo mržnja. Zalijeva se obilno, svakodnevno, ma, više puta na dan. Nurnberg je bio sravnjen sa zemljom, Dresden 1945. nije postojao, Berlin je mjesec dana bez prestanka tuklo 9.000 topova i haubica, izbacujući 500.000 projektila svakih pola sata. A 1975. kada sam bio prvi puta u tim gradovima, trideset godina nakon rata, život je u njima bujao. Njihovi gradovi obnovljeni su radom, ciglom, betonom, čelikom i staklom, a Vukovar se obnavlja domoljubljem, mržnjom, neradom.

I onda će političari sjesti u bijesne limuzine, već pomalo umorni od tužne maske navučene na đon obraze.

Zajebancija je bila dobra. A i popilo se i pojelo nešto, zar ne? I svi zadovoljni.

A mržnja ostaje i dalje.

Vukovar je proglašen mjestom posebnog pijeteta. Hrvatski poštovanja, pijetet je germanizam. Za najveću žrtvu rata nemamo čak ni hrvatsku riječ. Poštovanje!

A kad je već pijetet u pitanju, najbolje je piti.

Da se sve zaboravi.

Prethodni članak
Sljedeći članak

Vezani članci

Godina rasturanja

Ušli smo u Godinu zmije. Po kineskom kalendaru. Godina je počela čudno. Nekako sve...

Ustav 1974.

Prvi put u istoriji ljudskog društva, radni čovek dobio je pravo da upravlja rezultatima...

Kako smo došli?

Imao sam strica. Pa što, imali ste i vi strica. Ali, moj stric, on...

A što vam je s glavom?

Pad nadstrešnice u Novom Sadu odjeknuo je grozno. Tutnjava od koje se ledi krv...