NA HRVATSKOJ političkoj sceni sve češće se u zajedničkom kontekstu spominje nova ekipa.
Kako se može iščitati iz njihovih izjava, Bojan Glavašević, Dalija Orešković, Marko Vučetić i Mislav Kolakušić četiri su imena koja tvore nukleus novog saveza. Glavašević, Vučetić i Orešković su u kontaktu, a Orešković je potvrdila kako je razgovarala s Kolakušićem.
Analiza Spectatora: Nova politička inicijativa SIP – Stisnut i prdnut
Također, prema informacijama koje su izašle u javnost, u saboru se priprema novi klub zastupnika, a njega će gotovo sigurno činiti Glavašević i Vučetić, a tko će biti treća osoba (jer klub zastupnika moraju činiti najmanje tri saborska zastupnika), zasad se ne spominje.
Zanimalo nas je bi li ova ambiciozna četvorka zaista mogla napraviti nešto novo u hrvatskoj politici. Za komentar smo upitali političkog analitičara Žarka Puhovskog.
Je li ovo ekipa koja će uzdrmati hrvatsku političku scenu?
Neće.
Pojasnite, molim.
“Situacija je sljedeća: oboje imaju potpuno pogrešnu ideju da se organiziranje stranke pojavljuje na kraju njihove aktivnosti. A zapravo nikakve ozbiljne aktivnosti bez stranke neće moći biti. To znači da ili pristupe nekoj stranci ili da je sami organiziraju. Ovo drugo je jako, jako polagan i mučan posao, ali ga treba obaviti i stigne se sigurno obaviti do parlamentarnih izbora”, objašnjava Puhovski.
“Međutim, izgleda da je njima više stalo do toga da budu TV personalityji, zvijezde na medijskom nebu, nego da se bave mukotrpnim organizacijskim poslom bez kojeg nemaju nikakve šanse. Moja fraza je uvijek ista; Ako želite uspjeti, morate imati u svakoj krčmi u Hrvatskoj nekoga tko govori pozitivno o vašoj stranci.
Oni nemaju ni u svakom zagrebačkom kvartu. Nailazili su na ljude na ulici koji su im govorili da su bili jako dobri na televiziji pa su iz toga zaključili da su popularni i da imaju šansu. To naprosto tako ne ide. Oni mogu biti osobe koje će javno komentirati, ali političkog uspjeha nema bez organizacije stranke ili barem nazovistranačkog populističkog pokreta. Međutim, oni nemaju zabavljače preko kojih bi mogli igrati na populističku kartu i treba im klasičan politički posao”, smatra Puhovski.
Kažete kako imaju dva izbora. Ako se budu htjeli pridružiti nekoj stranci, kome bi se mogli priključiti?
“Glavašević ima Novu ljevicu. Nije bogzna kako jaka u svojoj strukturi, ali ima neko ime i neke organizacije. Ima barem nekoliko mjeseci posla koji bi on sad morao iznova raditi. To bi bila mogućnost za nekoga tko izlazi iz SDP-a i smatra da SDP nije prava socijaldemokracija”, kaže nam Puhovski.
A što ako žele ići zajedno, u paketu?
“To je onda, kako je kod nas moda, lijevo-liberalna pozicija. Dakle, ona koja ne bi bila ni sasvim lijeva ni sasvim liberalna. Gospođa Orešković je tu pokazala začuđujuće neznanje kad je rekla da su sloboda i jednakost liberalne kategorije. Jednakost, naravno, nije liberalna kategorija nego socijalistička. Mogli bi eventualno imati nešto što se zove socijal-liberalna stranka, a to je jedan odličan naziv za jednu stranku koja nije uspjela. Međutim, taj naziv je već rezerviran i ta stranka je u mnogočemu izgubila ugled svojim beskonačnim kupoprodajnim odnosima.
Ona se najavila kao netko tko bi zastupao socijal-liberalnu poziciju u Hrvatskoj, a to sad više nije moguće s tim imenom. Narodnjaci i Pametno su preuzeli liberalnu poziciju, a na ljevici za sada imamo još ovo što se zove Nova ljevica. To su opcije koje oni imaju ako se budu htjeli nekome pridružiti”, kaže analitičar.
“Sve ostalo bi značilo posao stvaranja stranke. To ide od sela do sela, od kvarta do kvarta. Sad trenutno jedino HDZ i SDP imaju koliko-toliko stranačku strukturu po Hrvatskoj, uz neke HSS i IDS dijelove. Ostali to uopće nemaju.
Dakle, u ovom trenutku nemaju neke naročite šanse, posebno s tim što se pojavljuju na krilima medijskih simpatija. Uz njih još idu Kolakušić i Vučetić, ali to su ljudi koji su dali poneku izjavu simpatičnu mnogim ljudima, ali zapravo nije jasno kakav bi bio njihov program. Oni se sustežu od programa. Nitko od njih nema dijapazon istupa iz kojih bi se moglo zaključiti što oni zastupaju, primjerice u pitanju decentralizacije ili socijalnih odnosa. Oni završavaju time da kažu da su pošteni za razliku od ovih koji su sada na vlasti i bit će bolje da je dobro nego da je loše”, rekao je Puhovski.
Populizam?
“To bi bio populizam kad bi oni s time nastavili. Oni će to vjerojatno precizirati, ali u ovom trenutku, mi to ne znamo. Kad preciziraju, dobit će neke ljude za sebe, a neke protiv sebe. Veliku podršku nemaju i mislim da dvije velike stranke ostaju ključni igrači osim ako se SDP ne podijeli. Dok se god SDP formalno ne podijeli, imat će dvadesetak posto, kakvi god bili ljudi na čelu. HDZ će imati svojih 20 ili 30 posto više, bez obzira tko bio na čelu.
Posao je dugoročan s pogledom na parlamentarne izbore. Druga stvar su predsjednički izbori, tu može izletjeti jedna osoba. Ali svejedno je potrebno puno organizacijske podrške. Potrebno je i da gospođa Grabar-Kitarović odluči da se neće kandidirati jer Dalija Orešković nema šanse protiv druge žene kao kandidatkinja za predsjednicu.
Međutim, ona je sama rekla da je to ne zanima i da bi ona htjela imati izvršnu funkciju. Osim toga, rekla je kako misli da bi trebala učiti da bi bila kandidatkinja za premijerku, a što nije baš naročita preporuka za nekoga tko bi htio voditi stranku.
Svi su se oni istaknuli govorima i stavovima, svima je moguće uputiti razne prigovore političke i moralne naravi, ali sve je to zasad otvoreno dok ne preciziraju što znači njihova kandidatura. Oni se sad kandidiraju za lice mjeseca, a ne za ozbiljnu političku poziciju”, ispričao je Žarko Puhovski u razgovoru za Index.
