Predsjedništvo SDP-a suspendiralo je sa svih stranačkih funkcija četvoricu članova Predsjedništva radi „pokušaja puča“ i što ti ja znam kojih sve razloga, a svi se oni mogu podvesti pod jedan.
Otvoreno su progovorili, dapače, čak i napisali što misle o stanju u stranci, te zatražili odstupanje Davora Bernardića sa mjesta predsjednika stranke, jer on je personifikacija lošeg stanja u stranci.
U očima njihovim, ali i svih četiri miliona stanovnika, osim onih nekoliko tisuća Bernardićevih pristalica.
Pa su onda svi lijepo otišli na odmor.
U nekakvu crnu rupu, u koju ne prodire signal bilo koje mobilne mreže, udaljeni od svih događanja koja su se zbivala u ova dva mjeseca.
Pojma nemaju što se događa. Svi događaji koji su potresali javnost ovih dana, ostali su od njih neprimijećeni.
Nisu ni skužili da je napravljena tzv. porezna reforma, koja je pljačkaški plan siromašnih, nisu ni kužili da je u tijeku linč njihove članice koja je zazvala koncert Bajage, dapače, poručili su joj, politički ogavno i seksistički, da si ga vodi doma.
Nisu skužili niti da je u Zaprešiću umro mladić na cesti, radi prije svega loše organizacije službe Hitne pomoći, nisku skužili niti da je HDZ odbio povećanje te iste službe Hitne pomoći, da bi mogao zaposliti savjetnike predsjedniku općine. Nisu skužili niti da im je stranka otišla u kurac.
E, sada su se konačno počeli javljat.
Pa bi u predsjedništvo kooptirali četiri nova člana, na mjesto smijenjenih.
E, a tu je nejsra.
Umjesto Peđe Grbina, koji im je išao na kurac, ali, onako, malkice, jer je po pravilu rogoborio u javnosti, da bi svoje rogoborenje na sjednicama Predsjedništva izbjegao spriječenošću boravcima na sastancima, po redoslijedu u Predsjedništvo treba ući Željko Jovanović.
Pa su tako, umjesto truni u oku, dobili prst u oko.
Željko Jovanović, liječnik, poznat je po svojim oštrim stavovima, u kojima doduše, ne uspije uvijek, ali krivicu za to ne treba pripisivati njemu, nego stranci, u kojoj je dvadeset i osam godina.
Projekt isušivanja močvare, koji je bio melem za dušu svih poštenih građana nije uspio upravo jer nije bilo sluha ni volje za isušivanjem močvare, od strane njegovih tadašnjih kolega, prvenstveno ministara pravosuđa, unutrašnjih poslova i financija.
A bez te pomoći, Željko Jovanović je na žalost, pucao samo iz prazne puške, jer su mu municiju oteli, njegovi iz stranke.
Željko Jovanović je, vjerujte mi, jer ja te stvari jako pratim, prvi vrlo konkretno, ao pet vrlo pristojno locirao osnovni problem u stranci.
Kako to obično biva, najveći problem se da sažeti u samo dvije rečenice.
Nešto slično smo već doživjeli u Zagrebu, gdje je zagrebački SDP postao politički nebitan, i to na isti način i po istom modelu po kojem sad SDP Hrvatske vodi Bernardić i njegov najuži tim koji čine Siniša Jagodić, Nikša Vukas, Davorko Vidović i Rajko Ostojić, uz prešutno odobravanje Zlatka Komadine. Taj interesni bedem ljubavi oko Bernardića zaslijepljen je čuvanjem svojih fotelja u stranci i spremni su braniti ono što svi birači i SDP-ovci vide da ne valja, uključujući i sve Benardićeve promašene poteze koji nemaju veze sa SDP-ovskim politikama i kojima aplaudiraju samo HDZ-ovci, a i nepoštivanje statuta u nizu situacija
Zagrebački model, model nepotizma, političke korupcije, model upornih i uzastopnih poraza na svim izborima u Zagrebu, neprekidan pad broja zastupnika i vijećnika, model stvoren u radionici Bernardić. Bandić, kojemu je funkcija samo jedno.
Održati Bandića na vlasti, na izvoru love i moć i na slobodi.
Po mojem osobnom mišljenju, a koje ovdje vrlo često dijelim sa vama, Jovanović je kirurški točno odredio glavne krivce, tumorske stanice SDP-a.
Često sam tu ekipu nazivao zlodusima SDP-a, jer upravo su oni kreirali sve ono što je dovelo SDP u položaj da se ljudi srame pri samom spomenu imena stranke.
Poznat mi je slučaj da jedan član nudi pet tisuća kuna, samo da dobije potvrdu da nikada nije bio član SDP-a.
Navedena ekipa osmislila je, kreirala i sprovela izborni inženjering, hrvatski rečeno, bezočne krađe izbora u stranci.
Izbori u stranci, zamišljeni da se odvijaju transparentno i pošteno, postali su festival krađe, lopovluka i bezprizorja. Naravno da sve to skupa ne bi moglo proći bez pomoći ostalih kontrolnih mehanizama u stranci, prvenstveno Statutarne komisije.
Vezani članak : Pismo predsjedništvu SDPH
Ja naprosto ne mogu vjerovati, da u SDP-u ne mogu naći desetak baš poštenih, uglednih ljudi, koji će o svim problemima u stranci presuđivati pošteno.
Odavno u SDP-u, nekada stranci intelektualaca, srednjeg sloja građanstva, radnika, studenata, poštenje ne spava.
Poštenje je u SDP-u umrlo.
Po nekakvom perfidnom planu Rajka Ostojića, na mjesto privremenog šefa SDP-a, kojem su potrebni vrlo hitni rezovi na svim razinama, bio bi imenovan Zlatko Komadina, na rok od godinu dana.
U SDP-u već skoro dvije godine, ne smije niko ni prdnut bez dopuštenja Zlatka Komadine ili Rajka Ostojića, svima su nabili čep, pa sada, kao rezultat neprdenja imaju ovakvu situaciju.
I sada bi Ostojić (ne onaj pošteni i dobri), predložio za šefa onog drugog držača čepa u guzici, Zlatka Komadinu.
Na rok od godinu dana, primjereni rok, jer, poznajući radni elan Zlatka Komadine, mislim da je taj rok jako nategnut.
Berem deset godina bi bilo primjerenije.
Vezani članak : Pismo gospodinu Zlatku Komadini
U tome svemu pomagali bi mu novokomponovani špic političari tipa novostvorene inicijative dijela predsjednika ŽO, te ostali niskoproflini politikanti, koji imaju viziju kako bi SDP trebao izgledati.
Prvenstveno i osnovno, zasnovan na modelu njihovih izbornih pobjeda.
Na izjavu Željka Jovanovića, preciznu definiciju stanja u SDP-u, komentar „jednog od vodećih ljudi SDP-a“ je jasan ii glasan:
Ljudi žele mir i red, žele da mirno prebrodimo euroizbore i da mirno izaberemo novo vodstvo, bez novih potresa, i zato će taj rok biti godinu dana. A središnje tijelo stranke sigurno će to podržati, ta većina je stabilna.
Vezani članak : Pismo članicama i članovima GO SDPH-a
Prevedeno na obični svakodnevni jezik, to znači:
Ko vas jebe, mi deremo po svome, jer imamo većinu (čak 76 članova GO), a vi se, drugarice i drugovi jebite. A , u Predsjedništvu, glas Željka Jovanovića, budućeg člana predsjedništva, brojčano potire recimo, glas Nevena Livuna! A u tome i jest sva draž, ali i tragedija socijaldemokracije!
Pa se vi mislite!
